Kažu da se ljudi ne mijenjaju – samo nauče bolje prikrivati stare obrasce. Isto vrijedi i kad su u pitanju kilogrami. Nekad ih nosimo kao štit, nekad kao tiho sjećanje na neku fazu koju nismo znali drugačije preživjeti. Ili kao emocionalni otisak koji nije odmah vidljiv, ali ostaje. A onda dođe lipanj, dođe more, dođu reklame s besprijekornim tijelima i dođe osjećaj da opet nešto kasnimo. Kasnimo s brigom o sebi, s planom prehrane, s vježbom, s ljubavlju prema vlastitom tijelu – ali najviše kasnimo s razumijevanjem da nismo jedini koji ovo osjećaju. Da se ne lažemo, taj osjećaj možda i nije prava panika (niti treba biti), ali negdje unutra svejedno postoji onaj tihi pritisak vezan uz mršavljenje i formu – hoće li novi retro kupaći pristajati? Jesmo li trebali ranije krenuti s prehranom, više hodati, manje posezati za grickalicama u pola noći?
Sve to nosimo u glavi, ali i na tijelu. A ono ponekad ima vlastiti tempo – i plan.
Nekad se o višku kilograma pričalo ispod glasa. Danas, naizgled, o tome se šapuće još tiše – ali zato algoritmi viču umjesto nas. Zvijezde, TikTok videi, “before/after” reelsi, silent influencerice koje ne govore ni riječ, ali svi znamo što stoji iza tih „transformacija“. Spoiler: nije sok od celera. Nije ni jutarnje trčanje. Najčešće – GLP1 lijekovi.

Naime, u cijeloj toj priči oko kilograma, zdravlja, samopouzdanja (i ljeta), tiho i gotovo neprimjetno stigla je jedna velika novost: lijekovi koji pomažu kod mršavljenja više nisu rezervirani samo za „vanjski svijet“.
Zanimljivo kako brzo šaptanje postaje trend, a trend – tabu. Jer kad neka glumica iznenada nosi veličinu 34, nitko više ne postavlja pitanja. Svi se samo pogledamo i promrmljamo: GLP1. Ovome sam bila svjedok nebrojeno puta. Mnogo veću prašinu danas izazivaju drastične promjene na licu kakve su imale Demi ili Lindsay. Nekima se sviđaju i tvrde da su “na bolje”, dok se drugi ne slažu, ali praktički svi se igraju igre pogađanja što je i kako “rađeno”.
Novi razgovori, stari osjećaji
Osobno, kao nekome tko nikada nije imao jednostavan odnos prema vlastitom tijelu, posebno su mi zanimljive priče o tome kako smo svi navodno evoluirali do te mjere da ga volimo onakvo kakvo jest. Skidam kapu onome tko je uspio. Ne pada mi na pamet kritizirati onoga tko se ne osjeća svakog dana kao milijun dolara – ja prva nisam jedna od tih. Možda je to generacijska stvar, ne znam. Tek, toksična pozitivnost s društvenih mreža uvukla nam se pod kožu i sada zna donijeti više štete nego koristi. Fali nam iskrenosti.

I dok (svakako) škicam modele japanki na petu, ne mogu se ne zapitati da li bi ovo ljeto moglo biti ono u kojem ćemo otvoreno priznati da nismo svi u stanju bezuvjetno voljeti svoja tijela. Možda bi ljeto 2025. moglo biti ljeto u kojem prestajemo glumiti da nemamo odnos s njim. Ljeto u kojem nam je manje neugodno reći da ponekad nešto pokušavamo i radi sebe, i radi mira, i radi toga da nas odjeća ne steže – ni doslovno, ni metaforički.
Moj najbolji lijek za prazne baterije, pa i one koje pune samopouzdanje, jest biti na otoku, pored mora i bez interneta, u dobrom društvu. Čudo je što ta kombinacija može učiniti. Taj osjećaj lakoće nemjerljiv je s bilo kojim drugim. Sve donedavno, pred polazak i po povratku s takvih odmora, uz komplimente kako lijepo izgledam, dolazilo je i ono neizbježno: “smršavila si”. U jednu ruku su mi ti komentari godili (ipak sam ja dijete devedesetih i nisam se u potpunosti otrgnula njihovim kandžama), u drugu – ne. Onaj dio mene kojem ne gode iskonski se buni protiv ideje da me se rastavlja na proste faktore. Želim da me se vidi kao cjelinu, a ne kao broj kilograma ili sposobnost da izvučem savršen eyeliner – i to mogu, ali ne želim.
No ipak, nešto se promijenilo. Sve češće čujem: “nekako si mi drugačija, sjajiš, jesi li se zaljubila?” (to je bilo najčešće pitanje kad sam prvi put prije tri godine stavila botoks). Uglavnom, svi znamo – i oni koji komplimente daju i oni koji ih primaju – da to obično podrazumijeva i gubitak kilograma, ako ih je doista bilo dovoljno da smetaju osobi. No, ti prosti faktori postali su manje bitni. Konačno.

Imam razna mišljenja na razne teme – i oni koji moje tekstove redovito čitaju to odavno znaju – ali preko glave mi je shaminga bilo koje vrste. Ako vam do cilja pomogne nešto iz blendera – super, iako ne vjerujem u celer kao lijek protiv svih zala. Ako vam pomogne nešto iz apoteke – i to je u redu. Jer, realno, ultimate end game je – da se dobro osjećate u vlastitoj koži.
A ako smo već kod liječnika i apoteke, ne mogu se preskočiti GLP1 lijekovi. Ti poslovični ružičasti slonovi svijeta wellnessa i svijeta poznatih. Oni više nisu neka znanstvena novost niti one hit wonder pop-kulture. U trenutku kada svijet već naveliko normalizira korištenje semaglutida – poput lijeka Wegovy – isti je lijek stigao i u Hrvatsku. I ono najvažnije: registriran je baš za mršavljenje. Ne kao nuspojava, ne „off-label“, ne između redaka – već jasno i izravno. Možda je ovo prvi put da praktična pomoć ne dolazi iz kuharice, aplikacije ni Instagram storija – već iz medicine.

I ne, ne radi se o nikakvoj instant magiji. GLP1 lijekovi djeluju na hormone koji reguliraju glad i pomažu tijelu da prepozna kad mu je dovoljno. Ovo ste već pročitali bezbroj puta, ali što vam to govori između redova? Da tijelo, uz njihovu pomoć, ne traži hranu iz dosade, stresa, tuge ili navike.
Ok, ne možete ih tek tako zatražiti u ljekarni. Terapija se provodi isključivo pod liječničkim nadzorom. GLP1 lijekovi nisu bezazlene tablete multivitamina, već ozbiljan tretman. Oni djeluju na više razina – od regulacije apetita, preko metabolizma, do kontrole šećera i načina na koji uopće doživljavamo glad. Naravno da nisu za svakoga. Ali ni intermittent fasting nije za svakoga. Ni crossfit. Ni brojanje koraka. Poanta nije da svi trebamo krenuti istim putem – već da znamo koje su nam opcije na raspolaganju. Kao kad osvijestite da je Instagram rat oko načina vježbanja suštinska besmislica, te da vježbe s utezima nisu neprijatelj joge i pilatesa, već – kad se pravilno kombiniraju – zajedno rade puno bolje.

Je li GLP1 više od trenda?
Sve mi se više čini da pravo welness pitanje više nije “koliko si smršavio/la”, već – “koliko ti je lakše”. U skladu s tim, možda ni ovo ljeto ne treba izgledati kao prije. Svakako je vrijeme da prestanemo naklapati o “beach bodyju” (što god to zapravo značilo) i počnemo govoriti o tome kako da se u vlastitom tijelu osjećate kao kod kuće. Mirno i lagano. Zato je važno dao svim opcijama govorimo bez srama, bez bombastičnih naslova i, prije svega, bez lažnih obećanja.
Možda ćete ovo ljeto provesti u trendi laganim setovima u gradu, možda na istoj plaži kao i prošle godine. Možda ćete nositi isti kupaći. Ali možda ćete se ovaj put osjećati lakše – i fizički i mentalno. Ako vam je u tome pomogao GLP1 lijek, ili liječnik koji vam ga je propisao – to je vaša stvar.