Može li se uspjeti bez muke i truda? Teško. No, koliko muke i odricanja je previše i na koliko je tko spreman su dvije stvari koje od osobe do osobe znatno variraju. Neki će biti spremni u potpunosti žrtvovati svoj društveni, ljubavni i obiteljski život, dok će drugi povući crtu kod jedne od stavki i prepoznati što je njihova granica. Grind mindset pleše na vrlo tankoj liniji između ove dvije vrste ljudi i predstavlja ne tako nov fenomen koji mnogima predstavlja način kako doći do cilja.
Disciplina i upornost su dvije vrlo pozitivne kvalitete koje mnogi žele imati i trude se postići ih no, kao i sve i njih je dobro imati u određenoj mjeri, jer ipak ne kaže se uzalud „svaki je lijek otrovan, samo o dozi ovisi hoće li to zaista biti.“ U ovom slučaju količina discipline koju grind mindset iziskuje je pomalo alarmantna i mnogi osjećaju velike posljedice, kako fizičke, tako i mentalne. Mnogi već od kasnih osnovnoškolskih dana krenu marljivo učiti i sudjelovati u izvannastavnim aktivnostima, ne bi li si što više povećali mogućnost upisivanja srednje škole koju žele, a samim time i povećali mogućnosti upisivanja željenog fakulteta i ostvarivanja karijere o kojoj sanjaju. No, koliko je zapravo štetno tako razmišljati i kakvu ulogu grind mindset ima u tome?
Što je grind mindset?
Grind mindset nije nov fenomen, samo je sada razvikaniji zahvaljujući društvenim mrežama, posebice TikToku, na kojem se uvelike potiče guranje vlastitih granica u svrhu uspjeha i postizanja ciljeva. Glavna poanta grind mindseta su marljiv rad, upornost i disciplina, možemo ga opisati i kao vjerovanje da uspjeh proizlazi iz dugih, neprospavanih sati marljivog rada uloženih u postizanje vlastitih ciljeva. Također, osobe koje imaju takvo razmišljanje poznate su po svojoj odlučnosti, radnoj etici i disciplini, te ih je vrlo lako prepoznati baš zbog tih odlika.
Mnogi koji se vode ovim razmišljanjem odmor smatraju gubitkom vremena, osobe koje uzmu vrijeme za sebe lijenima, jer oni zapravo niti nemaju slobodnog vremena. San je precijenjen, druženja i društvo nisu toliko važni za postizanje karijernih ciljeva, a hobiji su samo gubitak vremena koje se može mnogo bolje uložiti u rad, rad i još malo rada. Prema tome, osobe koje se vode ovim razmišljanjem mogli bismo opisati kao mentalno nedodirljive i psihički imune ili ipak ne bismo?
Nije tajna da nedostatak sna i socijaliziranja utječu vrlo loše na ljudsku psihu, ipak smo mi socijalna bića koja na kraju dana žude za bilo kakvim oblikom društvene interakcije, makar to bila kava od pola sata nakon posla ili razgovor u tramvaju na putu doma. Baš zato je vrlo teško reći da je bilo tko kome je san precijenjen ili nema nikakav oblik socijaliziranja uključen u svoju rutinu, mentalno nedodirljiv i psihički imun. Osobe koje se vode grind mindsetom se možda samo čine takvima zbog svoje nevjerojatne radne etike i discipline, koje im i ne dopuštaju da popuste gard i dopuste si na trenutak osjećati slabost, a istina je da niti ne možemo znati kako se zapravo osjećaju i ponašaju iza zatvorenih vrata u udobnosti vlastitog doma.
Kako sam prije spomenula, mnogi krenu razmišljati grind mindsetom već od malih nogu, posebice oni koji s 13 godina već znaju da žele biti doktori, odvjetnici i slično, te se već tada krenu truditi da budu što uspješniji kako bi im se ti ciljevi na kraju i ostvarili. Naravno da je više nego poželjno da se djeca vrlo rano krenu učiti na disciplinu, upornost i stvarati radnu etiku, ali i za to postoji granica. Granica koju je poželjno da i sami roditelji prepoznaju, ali i da se djeca sama nauče prepoznati ju. Danas su svi izloženi različitim utjecajima zbog društvenih mreža, tako da su i oni najmlađi sigurno već došli u doticaj sa sadržajem o grind kulturi, opsesija likom Patricka Batemana samo je jedan svjedok tome, a na roditeljima je da ih poduče prepoznati vlastite granice kako ne bi prerano došlo do takozvanog „burnout-a“ odnosno kako bi se potencijalno isti spriječio i u odrasloj dobi.
Današnji svijet je prepun utrka do vrha, užurbanog načina života i raznih standarda koje se svi trudimo dostići, zato je potrebno biti sposoban prepoznati vlastite granice, uzeti vrijeme za sebe i ne dopustiti sami sebi da se osjećamo krivima samo zato što se želimo odmoriti i odmaknuti od užurbanosti i vreve. Grind mindset ne mora nužno biti toksičan, smatram kako su ga društvene mreže i propagiranje istog učinili mnogo više toksičnim nego što je on bio i smatram kako takvo razmišljanje ima potencijala pretvoriti se u nešto pozitivno i dobro za mentalno zdravlje. Moramo se naučiti odvojiti posao od privatnog života i ne osuđivati jedni druge, ali i sebe same, kada si dopustimo uzeti vrijeme za sebe i otpuhnuti.
