“As far back as I can remember, I always wanted to be a gangster. To me, being a gangster was better than being the President of the United States”, odmah u startu nas Ray Liotta kao Henry Hill u filmu “Goodfellas” uvodi u svijet mafije koji je simbol bogatstva, nedodirljivosti i onoga za čim se najviše žudi – pozicijom moći, pa je samim tim mafijaška klika i vječno zanimljiva i plodna tema pogodna za istraživanje slojevitosti ljudske prirode, odluka i (ne)morala.
“Goodfellas” je izašao u jesen 1990. godine i postao je jednim od najboljih ostvarenja Martina Scorsesea. Zajedno s “Scarfaceom”, “Casinom” i “Sopranosima”, Dobri momci su kultni dio slagalice priče o mafiji u Americi i predložak kvalitetno odrađene kostimografije. Ne spominjem trilogiju “Kum” jer je ispravno staviti je u zasebnu kategoriju. U svakom od spomenutih naslova, kostimografija je važan alat za pripovijedanje, a desetljećima kasnije, i inspiracija za modni stil.
Kostimograf Richard Bruno osmislio je mobster outfite u ovom filmu i zadržali su se kao zapis o specifičnom izričaju koji je simbol pripadanja i statusa. Gotovo tri desetljeća kasnije, inspiracija se s malog ekrana prenosi na muški stil, nevezan za svijet kriminala. U filmu “Goodfellas” prisutan je balans dizajnerskih komada – Pierre Cardin, Valentino, Armani, ali i custom made odijela i košulja koje su autentično izradili krojači.
Scorsese u filmu kostimima prenosi karakter svakog lika i duh određene dekade kroz koju teče radnja – sedamdesete i osamdese godine. Mafijaši starijeg kova skloni su tradicionalnijim i više konzervativnim odijelima, poput Roberta De Nira koji je besprijekorno odjeven, dok Joe Pesci primjerice teži ekstravaganciji i kičastom odijevanju, što je i preslika njegovog eksplozivnog karaktera. Ono što je sjajno kod kostimografije u ovom filmu je to što odjećom prati uspon i pad Henryja Hilla, od njegovog skromnog stila, preko raskalašenijeg, dekadentnog i profinjenog dok je na vrhuncu moći, pa do gubitka svega sjajnoga kada stvari krenu u krivom smjeru. Slično se novostečena moć i bogatstvo nose i u filmu “Scarface”.
Dobar izgled znak je uspjeha. Šiljasti, veliki ovratnici, zlatni nakit poput ogrlica s motivom križa i pečatnjaci na malom prstu, zatim sportske trenirke (koje su neizostavne i u “Sopranosima”), rebrasti tank top i sjajne cipele čine dress code i znak su pripadnosti ovome svijetu.
Kroz film se nose i pletene košulje na pruge, nešto što frajeri danas traže u second hand shopovima kako bi replicirali sličan italian-american mobster stil. Brutalnost, nasilje i sve nemoralne odluke koje likovi donose nonšalantno s cigaretom u ruci zakamuflirane su dizajnerskim odijelima i pomno posloženim oufitima koji, bili tradicionalni ili kičasto neukusni, komuniciraju bogatstvo i odmak od radničke klase.
