U srcu Barcelone, među valovitim linijama i bajkovitim oblicima slavnog modernizma, Casa Batlló ponovno otkriva svoju sposobnost da iznenadi i nadahne. Remek-djelo Antonija Gaudíja, završeno 1906. godine i upisano na UNESCO-ov popis svjetske baštine, uskoro će otvoriti vrata jednog dugo skrivenog prostora – stana na drugom katu koji je desetljećima bio zatvoren za javnost. No, ovaj put ne kao povijesni muzej, već kao suvremenu galeriju. Pod nazivom Casa Batlló Contemporary, projekt arhitektonskog studija Mesura otvara novo poglavlje u životu ove zgrade, pretvarajući je u živi dijalog između prošlosti i sadašnjosti.



Pod nazivom Casa Batlló Contemporary, projekt arhitektonskog studija Mesura otvara novo poglavlje u životu ove zgrade
Ovaj novi prostor, površine 230 četvornih metara, nije tek još jedna galerija u gradu poznatom po umjetnosti i arhitekturi. To je svojevrsni most između vremena, mjesto gdje se Gaudíjeva vizija prirode, svjetla i pokreta spaja s digitalnim i tehnološkim istraživanjima 21. stoljeća. Premijerno otvorenje zakazano je za 31. siječnja 2026., simbolično u godini u kojoj će se obilježiti stota obljetnica Gaudíjeve smrti, a Barcelona će ponosno nositi titulu Svjetske prijestolnice arhitekture.


Prva izložba pod naslovom Beyond the Facade potpisuje britanski kolektiv United Visual Artists (UVA), predvođen Mattom Clarkom. Njihov rad poznat je po spajanju svjetla, pokreta i tehnologije, a u Casa Batlló će predstaviti instalaciju koja istražuje cikluse života i percepciju vremena kroz fluidne svjetlosne obrasce. Posjetitelji će, ulazeći u prostor, imati dojam kao da ulaze u samo srce Gaudíjeva stvaralaštva – svjetlo će se prelijevati po zidovima i reflektirati s obojenog stakla, stvarajući doživljaj koji se ne gleda, nego osjeća. Istovremeno, UVA će pripremiti i novi projection mapping za samu fasadu zgrade, čime će cijeli projekt postati jedinstveno iskustvo koje obuhvaća i unutrašnjost i vanjski svijet.




Za arhitektonski tim Mesure, izazov je bio ogroman: kako intervenirati u prostoru koji je sam po sebi umjetničko djelo? Stan na drugom katu, nekada privatni prostor, kasnije radionica za restauraciju, pretvoren je u suvremenu galeriju, ali bez gubitka duše. Mesura je pažljivo restaurirala originalne elemente – drvene okvire, vitraje, obline zidova – dok je dodala novu arhitektonsku gestu: metalni zakrivljeni strop, prekriven uzorkom koncentričnih valova, izrađen robotiziranom tehnologijom. Taj strop, koji podsjeća na vodu koju tek dotakne kap, postao je simbol novog identiteta galerije – tihi odjek Gaudíjevog jezika, kako ga opisuje arhitekt Carlos Dimas, “šapat koji nadopunjuje njegov svemir, ali ga ne mijenja.”

Time je Casa Batlló dobila novu funkciju koja nadilazi tradicionalnu ideju muzeja. Programska direktorica Maria Bernat naglašava kako je cilj projekta potaknuti dijalog između prošlog i budućeg, između ručnog i digitalnog, između umjetnosti koja je nastala iz kamena i one koja se rađa iz svjetla. Galerija će dvaput godišnje predstavljati suvremene umjetnike, a posjetitelji će moći birati žele li ih posjetiti u sklopu redovne rute kroz kuću ili zasebno, kao potpuno novo iskustvo.

Ova transformacija nije slučajna niti kratkoročna. Već je 2015. godine, u okviru Master Plana Casa Batlló, zamišljeno da se zgrada otvori novim oblicima korištenja i interpretacije. Glavni arhitekt Xavier Villanueva ističe da je ovo ostvarenje dugogodišnje vizije – oživljavanje povijesnog prostora i njegovo ponovno povezivanje s gradom i njegovim stanovnicima.

Posljednjih godina Casa Batlló već je dokazala da je spremna prihvatiti suvremene medije. Njena fasada i interijeri postali su platno za digitalne umjetnike poput Refika Anadola, Sofíe Crespo i Quayole, čiji su projekti spojili Gaudíjevu arhitekturu s umjetnom inteligencijom i generativnim algoritmima. Novi prostor sada tu praksu uzdiže na novu razinu, postajući trajni dom za suvremenu umjetnost i inovaciju.

Ako je suditi po Gaudíjevoj filozofiji – priroda nikada ne miruje, pa tako ne bi trebala ni umjetnost. Casa Batlló, kuća koja je oduvijek disala ritmom boja i svjetla, sada ponovno oživljava u novom kontekstu. Otvaranje skrivene galerije nije samo kulturni događaj, već i poetski čin – povratak jednoj staroj zgradi njezina daha i njezine budućnosti. Barcelona tako, kroz Gaudíja i Mesuru, kroz UVA i svjetlost, još jednom pokazuje da prava umjetnost nikada ne zastaje u vremenu – ona se uvijek iznova rađa, baš poput grada kojem pripada.