U jednom mirnom predgrađu Japana, skrivena među običnim kućama, nalazi se garaža koja čuva jednu od najimpresivnijih zbirki klasičnih automobila na svijetu. Izvana nema nikakvih znakova koji bi to odavali. Nema svjetlećih reklama ni modernog izloga, samo stara garaža čija su vrata često napola otvorena, kao da ne želi privlačiti previše pažnje.
Garaža za kojom će poludjeti ljubitelji automobila
Unutra se, međutim, nalaze automobili koji za mnoge predstavljaju vrhunac inženjerskog znanja i strasti prema vožnji. Tamo stoje Ferrari Dino, Lotus Elan, Porsche 904, Jaguar E-Type i čak rijetki Ferrari F50. Automobili su smješteni jedan pokraj drugog, u prostoru koji više podsjeća na radionicu zanatlije nego na luksuznu kolekciju. Vlasnik i njegovi suradnici posvećuju sate i dane svakom detalju, od poliranja karoserije do restauracije najsitnijih mehaničkih dijelova.
Radionica odiše mirisom ulja i boje, a podovi su uredni iako nose tragove svakodnevnog rada. Alati su posloženi tako da sve bude nadohvat ruke, ali ništa ne odaje dojam pretjerane urednosti. U ovom prostoru svaki kotačić, svaki vijak i svaka promjena ulja imaju svoje mjesto i smisao. Zidovi su prekriveni policama s rezervnim dijelovima, limenkama boje i starim posterima koji podsjećaju na zlatno doba automobilizma.
I dok se unutar radionice bruse i podešavaju dijelovi koji su nekada vozili stazama Le Mansa ili Monze, izvan zidova sve teče svojim tokom. Stanovnici prolaze biciklima, dostavljači donose dijelove u običnim kartonskim kutijama, a oko garaže raste divlja loza koja ne smeta nikome. Taj kontrast između običnog susjedstva i blaga koje se skriva iza limenih vrata čini cijelu priču još zanimljivijom.
Ovo mjesto nije muzej i nije namijenjeno turistima. Ono je istovremeno i radionica i čuvar povijesti, prostor u kojem automobili ne stoje kao eksponati nego se redovno pale, popravljaju i voze. Ovdje automobili nisu samo metal i staklo. Oni su dio jedne tihe, ali uporne misije da se sačuva duh prošlih vremena kad je svijet brzine bio drugačiji, a vožnja nije bila samo prijevoz od točke A do točke B.
Radionica u japanskom predgrađu zato ostaje skrovita, jednako tiha kao i ulica kojom prolaze susjedi. Ali oni koji uđu kroz ta stara vrata znaju da iza njih počinje sasvim drugačiji svijet. Svijet u kojem se i dalje vjeruje da stari automobili zaslužuju pažnju i brigu, bez obzira na to koliko su rijetki ili vrijedni.
