Barcelona nam se u zadnje vrijeme dosta vrti po mislima, jer imaju prostore s fantastičnim dizajnom interijera, a sad smo nabasali na još jedan. Riječ je o cocktail baru iza kojeg stoji Isern Serra (da, ponovno on) i koji osim koktela, nudi i fantastične focaccia sendviče. Zove se Focacha i smješten je na Tusetu, ulici koja već desetljećima nosi reputaciju epicentra barcelonskog noćnog života. No Focacha ne pokušava romantizirati prošlost, ona je reinterpretira kroz dizajn. I to prilično hrabro.


Kako sam ranije navela, iza interijera stoji Isern Serra, arhitekt i dizajner čiji smo rad navikli vezati uz profinjeni minimalizam, čiste linije i malo suzdržanije palete, a koji ipak imaju osobnost. Umjesto smirenog, racionalnog prostora, Serra ovdje gradi intenzivnu, uronjenu scenografiju koja se otvoreno referira na 60-e i 70-e godine prošlog stoljeća.


Serra je inspiraciju za ovaj interijer uzeo u radu danskog dizajnera Vernera Pantona, a posebno iz njegove instalacije Visiona II – Fantasy Landscape iz 1970. godine. Panton je tada stvorio interijer u kojem su pod, zidovi i strop činili jedinstvenu, tapeciranu cjelinu organskih formi i zasićenih boja. Serra je tu ideju preuzeo, ali ne na način da ju u potpunosti kopira. U Focachi je reinterpretira kroz suvremene materijale i preciznu izvedbu.
Najdominantniji element prostora je moquette. Tepih ne ostaje horizontalna površina, već se on penje po zidovima, obavija strop, oblaže stubište i zakrivljene površine. Time se brišu granice između konstrukcije i dekoracije. Arhitektura postaje mekana, taktilna i gotovo apsorbirajuća. Umjesto klasične podjele na podlogu i opremu, prostor djeluje kao jedna kontinuirana ovojnica.

Ovakav pristup ima i funkcionalnu dimenziju. Tekstilne površine prigušuju zvuk i stvaraju intimniju atmosferu, što je posebno važno u koktel baru. No ono što se najviše osjeća jest promjena percepcije prostora. Focacha ne djeluje kao niz jasno definiranih zona, nego kao ambijentalni prostor koji evocira osjećaj potpunog opuštanja. Boravak u njemu više podsjeća na ulazak u instalaciju nego u klasičan ugostiteljski lokal.
Rasvjeta igra ključnu ulogu u toj transformaciji. Svjetlo je zamišljeno kao dinamičan element koji mijenja identitet prostora tijekom večeri. Topliji tonovi tijekom ranijih sati postupno ustupaju mjesto intenzivnijim plavim i ljubičastim nijansama, stvarajući gotovo klupski ambijent. Svjetlosne kugle i reflektirajuće površine dodatno pojačavaju taj efekt.


Poseban kontrast unosi šank od inoxa. Dok su zidovi i površine presvučeni mekim, toplim tekstilom, bar je izveden u hladnom, reflektirajućem metalu. Ta suprotnost naglašava slojevitost prostora, futuristički moment sudara se s retro referencama, ali bez nostalgije. Sve djeluje svjesno i kontrolirano.
Prostorna dramaturgija dodatno je naglašena dvostrukim konceptom. Ulazni dio funkcionira kao focacceria, gdje se poslužuju sendviči, dok se iza njega skriva koktel bar. Taj prijelaz nije samo praktičan, nego i iskustven. Iz relativno jasnog prostora ulazi se u zasićeniji, gotovo tajnoviti interijer.


Smatram kako je ovo jedan od najimpresivnijih projekata Iserna Serre koji sam vidjela do sad, jer umjesto suzdržane elegancije, ovdje prevladavaju obline, boja i tekstura. Organske klupe, modularne strukture i kontinuirane površine stvaraju fluidan prostor koji nema jasne rubove. Čak i strop sudjeluje u kompoziciji, umjesto da ostane neutralna pozadina.
Ono što Focachu čini zanimljivom nije samo referenca na dizajnersku povijest, nego dosljednost u provedbi ideje totalnog dizajna. Svaki element, od poda do rasvjete, podređen je jedinstvenoj atmosferi. Nema kompromisnih rješenja ni mjesta gdje se igra na sigurno.