Novi film Pedra Almodóvara, The Room Next Door koji je dobio nagradu Zlatni lav za najbolji film u Veneciji, izazvao je brojne reakcije i rasprave među filmskim kritičarima i publikom diljem svijeta. Ovo je prvi Almodóvarov film na engleskom jeziku, što je samo po sebi dovoljno da privuče pozornost s obzirom na status ovog španjolskog redatelja, poznatog po svojoj strastvenoj i često provokativnoj kinematografiji. The Room Next Door njegovo je dvadeset i treće dugometražno ostvarenje, a tematski nastavlja redateljevu zaokupljenost krhkošću ljudske egzistencije i neizbježnim suočavanjem sa smrću.
The Room Next Door koji se bavi moralnim dilemama
Film prati priču Marthe, koju utjelovljuje Tilda Swinton, bivše ratne dopisnice koja se sada bori s terminalnim stadijem raka vrata maternice. U nastojanju da pronađe mir i smisao u svojim posljednjim danima, Martha pokušava obnoviti vezu s Ingrid, starom prijateljicom i nekadašnjom kolegicom koju glumi Julianne Moore. Ingrid je postala uspješna spisateljica autofikcije, a njihova ponovna interakcija oživljava prošlost koju su dijelile, uključujući i komplicirani odnos s ljubavnikom, kojeg tumači John Turturro. Njihov odnos, pun neizrečenih emocija i neodgovorenih pitanja, postaje središte priče koja istražuje teme prijateljstva, smrti i emocionalnih rana koje nikada u potpunosti ne zacijele.
Almodóvarov karakteristični stil, s bogatim vizualima i emocionalnom dubinom daje filmu dublju poruku. Njegov oštar dijalog na španjolskom gubi dio svoje energije kada se prevede na engleski, što u početku stvara osjećaj nelagode i neprirodnosti. Radnja filma sporo se razvija, ali upravo ta sporost omogućava gledateljima da urone u slojevite odnose među likovima. Kako se film premješta u brutalističku kuću izvan Woodstocka u državi New York, dinamika između Marthe i Ingrid počinje poprimati oblik i otkrivati složenost njihovih međusobnih osjećaja. Njihova interakcija postaje ogledalo za promišljanje o najvećim životnim pitanjima — životu i smrti, te kako se nosimo s neizbježnim dolaskom smrti.
Almodóvarov izbor da se uhvati u koštac s temom eutanazije kroz lik Marthe odjekuje njegovom već dugotrajnom preokupacijom pitanjima ljudske patnje i krajnje slobode izbora. U filmu, Martha traži od Ingrid da bude uz nju kada odluči prekinuti svoj život, što kod Ingrid izaziva duboku emocionalnu reakciju. Pitanje bliskosti i prikladnosti osobe koja bi trebala svjedočiti posljednjim trenucima nečijeg života postaje ključna tema filma, istražujući koliko smo zapravo spremni otvoriti se drugima u najranjivijim trenucima. Martha objašnjava Ingrid da će noću ostavljati vrata svoje sobe odškrinuta, a kad budu zatvorena, to će značiti da je otišla. Ova jednostavna, ali snažna metafora ilustrira neizvjesnost s kojom se Martha suočava u iščekivanju kraja, kao i potrebu za kontrolom nad vlastitim sudbinom.
Riječ je o snažnom filmu koji se bavi nekim od najdubljih pitanja ljudske egzistencije. U kina dolazi u prosincu i svakako je riječ o naslovu koji vrijedi pogledati.
