Obožavatelji trapa, ali i oni koji nisu previše upoznati s ovom vrstom glazbe, znaju tko je Hiljson Mandela. Ovaj glazbenik čije je pravo ime Ivan Hilje mlada je nada hrvatske glazbene scene i mnogi ga zovu ocem hrvatskog trapa. Hiljson je svoju karijeru gradio u rock bendu „Prazna Lepinja“, a kao član grupe KUKU$ dugi je niz godina oduševljavao publiku. Šira ga je javnost bolje upoznala kada je s pop pjevačicom Zsa Zsom snimio pjesmu „Ova Ljubav“, a sada je izbacio svoj prvi samostalni album pod nazivom „Mandela Effect“ koji je već dosegao velike brojke slušanosti. Ovo je samo početak Hiljsonove uspješne solo karijere, a on nam je otkrio sve što se događalo „iza kulisa“ snimanja albuma te nam je dao svoj osvrt na trap scenu koja hara svijetom i s kojom i on sam ima posebnu vezu.
Prije dva tjedna izbacio si svoj prvi solo album. Tko je sve radio na njemu i koliko dugo ti je trebalo da ga napraviš?
Na albumu „Mandela Effect“ sam izvorno radio malo duži vremenski period od oko 2 do 3 godine. Imao sam neke demo pjesme koje sam u to vrijeme uspio prikupiti za album i na njima su radili moji standardni producenti kao što je Mislav Kljenak, treći član KUKU$A. U jednom sam trenutku došao u kontakt sa sadašnjim producentom Mihovilom Šoštarićem, odnosno Lockroomom u čijem se studiju trenutno nalazimo. Njega sam upoznao putem neke potpuno nevezane suradnje i svidjelo mi se kako čovjek radi te potaknut dobrim rezultatima i odnosom kojeg smo u kratkom vremenu ostvarili, pitao sam ga bi li on možda preuzeo tu dirigentsku palicu oko produkcije cijelog mog albuma. Potpuno smo ispočetka napravili cijeli projekt ne iskoristivši niti jednu od mojih prvobitnih demo pjesama koje sam imao kao neke reference. Sve smo počeli raditi još u starom studiju Républike gdje je i Vlaho Arbulić sudjelovao u nekim od prvih, meni možda i najdražih pjesama. Kako je vrijeme odmicalo tako smo se Miha i ja uhvatili posla do kraja i posvetili se tom albumu od jutra do sutra. Gotovo cijeli album smo napravili on i ja, a Miha je zadužen za cijelu produkciju. Kada smo bili zadovoljni s materijalom (iako ja mislim da uvijek može bolje, što je dobra stvar), onda smo rekli: gle, sad je dosta, ajmo to izbacit’, ovo je dobro već i tebi i meni, dovoljno dugo naporno radimo. Osjetili smo da je to to i više se nismo upuštali u daljnja razmišljanja nego smo izbacili taj album. Sveukupno smo na tom albumu on i ja radili nekih 6 mjeseci.
Što je bilo najizazovnije u snimanju albuma?
Pa definitivno je najizazovnija bila sama polazišna točka gdje su bila visoka očekivanja jer sam najavio cijeli taj album u više navrata i onda sam odustao od svih pjesama koje sam imao kao neke demo verzije pa smo onda ispočetka radili cijeli album, pa taj neki cijeli proces gdje Miha i ja klikćemo pa razmišljamo koliko klikćemo, pa gledam možemo li mi to iznijeti, pa neka ta vlastita propitkivanja, nesigurnosti po putu. Nije bilo nikakvih problema snimanja da nam nešto nije išlo ili da nismo imali inspiracije. Dapače, bila je super energija u studiju i super smo uspjeli raditi na tom albumu. Mislim da si baš pašemo on i ja kao producent i reper.
Dakle misliš i u budućnosti surađivati s Mihom?
Definitivno da, Miha je tu stvarno maher. Sve se poklopilo savršeno, imamo te neke zajedničke dubrovačke korijene koji su valjda dodatno i okrunili suradnju i nekako upotpunili tu neku našu auru. Jako sam zadovoljan i vidim da je publika jako dobro prihvatila projekt, pogotovo tu produkcijsku stranu. On je dobio već dosta pohvala tako da bi samo logično bilo da nastavimo dalje suradnju jer stvarno ne samo da postoji obostrana korist, nego je i ekstremno zadovoljstvo, barem meni, raditi s nekim tko je toliko profesionalan, a zapravo je dosta mlad.
Kada je tek izašao album, odjednom je nestao sa Spotifyja. Što se dogodilo sa Spotifyjem?
Imali smo nekakve sitne tehničke poteškoće koje smo morali riješiti, a pošto Spotify ima različite periode u vidu od 24 do 48 sati u rješavanju bilo kakvih poteškoća, onda se dogodilo da se taj period više puta prolongirao. Sedam smo dana aktivno rješavali problem te smo sedmog dana napokon dobili Spotify što je malo tužno jer Spotify je trenutno najbitniji medij, čak možda i bitniji nego YouTube. Međutim, to je utjecalo na to da su se više slušale pjesme s albuma na YouTubeu pa su neke stvari tamo i dalje u trendingu i imaju dobre brojke pregleda tako da, svako zlo na neko dobro.
Album već dva tjedna gori na streaming platformama. Jesi li već primijetio koja je pjesma tvojim obožavateljima najviše prirasla srcu?
Ono što sam ja uspio primijetiti po nastupima na kojima sam izvodio neke pjesme s albuma je da publika jako voli „Curu s kvarta“. To im je super stvar što mi je drago jer nema baš puno pjesama za cure. Mislim da se nedovoljno radi pjesama za cure pa je ova pjesma curama puno zanimljivija od nekog krkanskog nabrijavanja. Odlično prolazi i McLaren s Rastom što je nekako i očekivano za pjesmu s tako jakim imenom, jakim featureom. Publika voli i pjesmu „Lova“ što me isto dosta začudilo, nisam baš mislio da će toliko dobro prolaziti. Također, dobro prolazi suradnja s Gršom, zapravo sve suradnje s albuma su publici hit na ovu neku prvu loptu dok je album još svjež i vruć jer ih zanima kako zvučim s nekim drugim izvođačima.
A koja je tebi najdraža pjesma i zašto?
Meni osobno najdraža pjesma je „Vrag na violini“ koja polako, ali sigurno dobiva sve veću i veću recepciju od publike što mi je posebno drago. Ta pjesma mi je najdraža jer mislim da sam u njoj unio sebe i na neki poluintrospektivni način sam objasnio svoje stanje i gledanje na sve moje uspone i padove do sada. „Vrag na violini“ je zadnja pjesma na albumu, ona je točka na i cijelog albuma te zaokružuje cijelu priču i jako sam ponosan da takva neka pjesma to radi. Jednostavno sam ponosan na tu pjesmu. Osjećam je na višoj razini.
Pjesme „McLaren“ s Rastom i „Još ovu noć“ sa z++ na YouTubeu imaju preko 200 000 pregleda. Kako je bilo surađivati s njima?
Z++ znam već neko vrijeme i dugo smo pričali o toj nekoj zajedničkoj suradnji pa mi je drago što je baš on uletio u pjesmu koja je prvi spot s albuma „Mandela Effect“, a također je i prva pjesma koja je napravljena u studiju kad smo počeli raditi novi materijal i nekako mi je zbog toga i prirasla srcu pa sam tu suradnju htio nagraditi spotom. Z++ je lik koji je beskompromisan u vidu očuvanja kvalitete svoje glazbe i mislim da je on spreman bilo što napraviti da sačuva svoj integritet i taj neki način gledanja i rađenja glazbe po kojem je i prepoznat. On je jedna jako zanimljiva persona, veliki umjetnik i jedan veliki prijatelj. Drago mi je da se to uspjelo pretočiti u zajedničku suradnju koja je po meni baš pogođena, a i vokalno i tekstualno si pašemo te smo obojica na svoj neki način unikatni.
S Rastom je isto bila vrlo zanimljiva suradnja prvenstveno zato što je Rasta veliki entuzijast i optimist oko glazbe te vidim da pruža nesebičnu podršku mlađim umjetnicima i umjetnicima koji nisu toliko popularni. A on je, ako se mene pita, vjerojatno i najpopularniji izvođač u regiji. Sama činjenica što sam mogao s njim snimiti pjesmu je nešto što je surealno, a još je i takav verse bacio na album pa sada vidimo da i najbolje prolazi trenutno od svih pjesama. To mi je velika čast i toliko sam sretan jer je isto jedan dječački san snimiti pjesmu s nekim tko je zaslužan što postoje uopće hitovi u cijelom tom svijetu. Imam pjesmu s njim, uskoro izlazi i spot, baš je neki wholesome trenutak i imam samo riječi hvale za njega, njegove radne navike i njegovu glazbu.
Imao si priliku surađivati s mnogim izvođačima, a s kojim domaćim izvođačem bi volio snimiti pjesmu, a da još nisi?
S domaće scene bih definitivno napravio suradnju sa Severinom, to sam uvijek govorio i uvijek ću govoriti. Imam jako lijepa sjećanja iz djetinjstva na nju kao susjedu iz kvarta koja je jedna dobra i skromna osoba, možda i prvi celebrity kojeg sam uživo upoznao. Ona je nama djeci stalno kupovala sladolede, davala autograme i uvijek našla malo vremena za nas kada bi je zagnjavili. Severina je za mene i najjači ženski izvođač što se tiče hrvatske glazbe tako da bih zaista volio s njom snimiti pjesmu. A neke ostale suradnje mimo te legendarne sa Severinom bih radio sa svima koji su radnici, koji daju sebe u toj glazbi. Mislim da se to prepozna i jasno vidi po izvođačima i glazbenicima. Nisam probirljiv na način da ne bih sad snimio pjesmu s nekim ako moj stil na prvu ne paše s njenim ili njegovim. Osnova što nas spaja je dobra glazba tako da bih snimio pjesmu sa svima koji naporno rade. No, mislim da se s takvim ljudima i nađeš.
A kada bi dobio priliku, s kim bi volio surađivati sa svjetske trap scene?
Definitivno bih volio snimiti s nekim legendarnim imenima trap scene kao što je na primjer, Future. Suradnja s Futureom bi bila nešto veliko i za cijelu ovu regiju. Postoje neki izvođači iz Njemačke koji su uspjeli napraviti suradnju s Futureom, ali mislim da nitko iz regije još nije napravio toliko jaku suradnju s modernim glazbenikom tako da je to definitivno trenutna želja. Suradnja s Futureom bi bio neki ludi, lucidni moment s kojim se ostvaruje gotovo nemoguća stvar.
Osvrnimo se malo na samu trap scenu. U kojem trenutku si shvatio: da, trap je za mene, trap i hip hop scena me zanima. Kada se to dogodilo?
Od najranijeg djetinjstva slušam hip hop, a sami počeci mog slušanja glazbe su vezani uz Eminema, Wu-Tanga, N.W.A, Biggie Smallsa i uz cijelu tu old school što stranu, što domaću hip hop i rap scenu. Moj otac je meni kupovao dosta tih CD-ova od Ajs Nigrutina, Edo Maajke i ostalih izvođača iako on sam nije bio fan te glazbe, ali je vidio da ja nešto takvoga stalno slušam. Tako da oduvijek volim hip hop, ali sam uz njega slušao i dosta rocka, Elvisa, Beatlese, pa čak i Britney Spears. Kao klinac sam bio lud za Britney Spears i to se ne sramim reći. Počeo sam freestyleat vrlo rano i to po garažama, različitim eventima i partyjima. Kad sam imao svoj rock bend Prazna Lepinja znao sam čak između pjesama freestyleat. Onda je neke 2012./2013. godine uletio trap u moj život kada sam prvi put čuo Migose, Futurea, Gucci Manea, Chief Keefa i ostale aktualne izvođače u to vrijeme. Taj žanr je definitivno bio specifičan po svom izričaju i još nije bio toliko globalno zastupljen i prepoznat. Bio je nekakva inačica repa, koja je bila zanimljiva meni kao slušatelju old school glazbe i nije mi bila do kraja jasna.
Nisam mogao shvatiti što se tu dešava, ali sam onda počeo i sam raditi takvu vrstu glazbe i vidio da nisam izoliran slučaj. U cijelom svijetu se počela dešavati spontana trap revolucija koja nas je u potpunosti uzela, tako sam ostao u trapu i trap me doveo iz tih garaža i zgubidanjenja do billboard ljestvica, chartova i dobrih pozicija na hrvatskoj top ljestvici. Sve dugujem ovom žanru koji je naizgled slučajno došao u moj život, a kad sam shvatio da cijelo vrijeme slušam trap glazbu i da cijelo vrijeme radim trap glazbu, shvatio sam da sam traper.
Iako je trap sad već vrlo poznati glazbeni žanr, mnogi ga još ne mogu shvatiti. Kako bi ti objasnio što je trap?
Trap bi bio kao nekakva fuzija hip hopa i dodatno ojačane elektronske podloge koja zvuči više u skladu s današnjim vremenom nego možda neke starije hip hop stvari, ne umanjujući vrijednost hip hopa ni na koji način. Za njega je karakteristična vokalna produkcija s korištenjem autotunea u nekim pjesmama, kao i instrumentalna produkcija s ad libovima te 808-icama.
A kako komentiraš to da mnogi za trap govore da je neprimjeren, kontroverzan i da „nije glazba za djecu“?
Nije na meni da to komentiram, ja sam tu u funkciji izvođača i zabavljača te je moja dužnost napraviti što bolju glazbu, izvesti što bolji nastup, snimiti što bolji video spot i potruditi se oko tog umjetničkog djela. Ljudi imaju pravo na svoje mišljenje i komentare kakvi god oni bili. Mislim da trap samo dobro ocrtava današnju situaciju u svijetu koja je definitivno zabrinjavajuća sa svih aspekata, ali ne mislim da je trap tu kriv. Ako slušamo naše roditelje, shvatit ćemo da su i punk i rock kada su se tek pojavili bili kontroverzni u to vrijeme. Uostalom, i Elvis je mnogima bio kontroverzan, a sada su njegove pjesme bubble gum, moglo bi se reći. Uvijek je žanr koji je najzastupljeniji malo ispred svoga vremena i on čini kontroverzu, ali kako vrijeme odmiče vidimo da je to glazba koja najbolje prenosi duh svoga vremena. Tako da se definitivno ne obazirem na komentare. Volim čuti dobru i utemeljenu kritiku, to mi je uvijek draže čuti nego pohvalu, ali problem je što dobrih kritika ima jako malo, a aktivnog i fokusiranog slušateljstva još manje. Tako da obično čujem samo neke iste stvari koje se ponavljaju i predrasude koje ljudi nisu razbili. Na kraju dana, ni ne bavim se puno s tim stvarima nego radim tu glazbu, izgaram za nju, dajem sve od sebe i ostavljam komentatorima komentare.
Prošlu subotu održao si koncert na Medvedgradu u sklopu organizacije Complex. Kakvi su dojmovi?
Koncert na Medvedgradu je baš bio dobar jer je lokacija nabijena s nekom energijom. Cijela ta priča iznad Zagreba je jako zanimljiva pošto Medvedgrad ima svoju vlastitu povijesti, a spajanje te povijesti s trapom je meni vrlo interesantno. Mislim da osjećam vibracije tog nekog starijeg vremena pa sama činjenica da nastupamo na Medvedgradu meni je već show program. Cijeli event u organizaciji Complexa je jako dobro osmišljen i opet kažem, Medvedgrad je odlična lokacija, kao da je stvorena za tako neke stvari gdje energija kola među ljudima. Definitivno jedno iskustvo koje ću pamtiti. Koncert je bio jako lijep i publika je odlično prihvatila te dodatno osnažila moju vjeru da ćemo se možda spustiti iz Medvedgrada u Zagreb i napraviti šest puta veći koncert u gradu.
A gdje ćemo te još moći slušati?
Imamo sada dosta gaža: open- air festival „Drito iz Osijeka“, Johann Franck, festival KVART u Varaždinu, Gala Hala u Ljubljani, Beat na moru na Krku…Ali neki veliki koncert, baš moj solo za promociju albuma „Mandela Effect“ se može očekivati u desetom mjesecu i za to Miha i ja pripremamo veliki šou. To bi definitivno rekao svima da zabookiraju, a uskoro ćemo i reći koji će to datum biti i dati sve informacije. Taj dan ćemo slaviti cijelu trap kulturu i taj dan idemo samo jako naprijed.
