U Kerali, južnoindijskoj regiji poznatoj po vodenim putovima i bogatoj tradiciji gradnje u skladu s klimom, podignuta je kuća. Arhitekt Bijoy Jain, krajobrazni arhitekt Tom Stuart-Smith i dizajner interijera Axel Vervoordt zajednički su radili na projektu kojem je cilj bio stvoriti prostor koji se ne suprotstavlja prirodi, nego je njezin produžetak. Njihov pristup temelji se na razumijevanju lokalnih uvjeta, ali i na uvjerenju da se suvremeni obiteljski život može oblikovati u skladu s okolišem bez gubitka udobnosti i funkcionalnosti.



Drvo je izabrano kao glavni materijal jer nudi trajnost, lakoću obrade i sposobnost prilagodbe klimi
Drvo je izabrano kao glavni materijal jer nudi trajnost, lakoću obrade i sposobnost prilagodbe klimi Kerale. Vlaga, visoke temperature i snažne kiše zahtijevaju materijale koji podnose promjene i pritom ne stvaraju zatvorene, zagušljive prostore. Zidovi, stropovi i podovi izvedeni od različitih vrsta drva oblikovani su tako da naglašavaju prirodne tonove, dok istodobno osiguravaju osjećaj čvrstoće. Veliki otvori i pažljivo postavljeni prozori omogućuju dobru ventilaciju i propuštanje svjetla, čime se smanjuje oslanjanje na umjetne sustave klimatizacije i rasvjete.



Okoliš kuće oblikovan je kao dio arhitekture. Stuart-Smith osmislio je vrtne površine koje nemaju dekorativnu funkciju u užem smislu, već stvaraju mikroklimu i omogućuju ugodnije korištenje kuće tijekom cijele godine. Vegetacija filtrira sunce, pruža sjenu i regulira temperaturu u neposrednoj blizini građevine. Prijelazi između unutarnjih i vanjskih prostora planirani su tako da ne postoji stroga granica: terase, dvorišta i sjenice koriste se jednako često kao i prostorije unutar kuće.


Unutarnje uređenje, kojim se bavio Vervoordt, slijedi isti princip jednostavnosti i dugotrajnosti. Namještaj je izrađen od prirodnih materijala, a raspored prostorija omogućuje nesmetano kretanje i korištenje kuće bez suvišnih barijera. Estetika nije postignuta dekoracijom, nego ravnotežom proporcija, tekstura i svjetla. Sve je podređeno funkciji i osjećaju ugodnog boravka.


Kuća u Kerali tako pokazuje kako se suvremena arhitektura može razvijati iz tradicije, ali bez oponašanja povijesnih oblika. Ključ je u korištenju materijala koji odgovaraju okolišu, u pažljivom promišljanju odnosa unutarnjeg i vanjskog prostora te u stvaranju uvjeta za kvalitetan obiteljski život. Drvo u ovoj kući nije samo građevni element, nego i sredstvo kojim se postiže veza s prirodom i kontinuitet između prošlog i sadašnjeg vremena.