Drvena kuća arhitektonskog ureda Idis Turato smještena je na prostranoj parceli uz obalu otoka Krka, unutar bogato oblikovanog mediteranskog parka. Namijenjena je privremenom boravku, odmoru i dokolici, ali njezin prostorni koncept bitno odstupa od uobičajenog modela kuće za odmor.
Drvena kuća na Krku izgleda kao da je negdje u tropima
Projekt je nastao kroz istraživanje odnosa materijala, konstrukcije i programa. Umjesto klasične organizacije interijera nizom soba, hodnika i čvrsto definiranih funkcija, kuća je zamišljena kao otvorena struktura pod velikim kosim krovom. Prostor se ne dijeli punim zidovima, nego konstrukcijom, različitim vrstama ovojnice, servisnim elementima i odnosom prema vrtu.
Kuća nema klasične prozore i vrata, pune zidove, katove ni podrum. Nema ni standardnu prostornu hijerarhiju. Njezini se dijelovi ne definiraju unaprijed kao dnevni boravak, blagovaonica ili spavaća soba, već omogućuju različite načine korištenja ovisno o trenutku, godišnjem dobu, broju korisnika i događaju.
Glavni arhitektonski element je drvena konstrukcija krova. Izvedena je kao jasno čitljiv sustav stupova, greda, rogova i kosnika, a konstrukcija nije skrivena završnim oblogama, nego određuje karakter prostora. Kosi krov prekriven je tradicionalnom kanalicom različitih veličina i tonova, dok je streha izvedena u patiniranom bakrenom limu.
Na uglovima kuće nalaze se prijelazni prostori oblikovani poput zimskih i ljetnih vrtova, pokriveni polikarbonatnim i polipropilenskim pločama. Različiti materijali krova i ovojnice stvaraju zone različite transparentnosti, osvijetljenosti i mikroklime. Time se granica između interijera i eksterijera namjerno ublažava.
Kuća se zato ne može čitati kao zatvoren volumen postavljen unutar parcele. Ona funkcionira kao niz unutarnjih, vanjskih i natkrivenih prostora povezanih s vrtom. Više ulaza i izlaza dodatno uklanja ideju jednog glavnog pristupa i unaprijed određenog smjera kretanja kroz kuću.
Servisni sadržaji organizirani su u niz kompaktnih kutija smještenih ispod krova. U njima su kuhinja, sanitarije, minibar, kamin, sauna i kupaonica, garderoba, spremišta, utility, audiovizualna oprema, pametne instalacije i vrtni alat. Te jedinice nisu dio glavne nosive konstrukcije i mogu se razumjeti kao samostalni servisni elementi koji omogućuju korištenje otvorenog prostora oko njih.
Takva organizacija mijenja klasičan odnos između prostorije i funkcije. Kuhinja više ne mora određivati zasebnu kuhinjsku prostoriju, kao što ni kamin ne pripada nužno dnevnom boravku. Funkcije su koncentrirane u servisnim jezgrama, dok se ostatak prostora može koristiti fleksibilno.
Kuća tako podržava velik broj aktivnosti: od spavanja, čitanja, rada i kuhanja do kupanja, vježbanja, druženja i većih okupljanja. Arhitektura pritom ne određuje precizan scenarij korištenja, nego stvara uvjete u kojima se različiti scenariji mogu izmjenjivati.
Jednako važan dio projekta je park koji u cijelosti obuhvaća kuću. Organiziran je kroz sedam tematskih cjelina mediteranske hortikulture, među kojima su zone palmi i agava, bambusa, lavande, pinija i borova, črnike i hrasta, ukrasnog bilja te mala oranžerija.
Putevi i staze kroz park omogućuju različite načine prilaska, prolaska i boravka oko kuće. Vrt pritom nije zamišljen kao dekorativna pozadina, nego kao sastavni dio prostornog koncepta. Arhitektura i krajolik zajedno stvaraju niz ambijenata različite gustoće zelenila, sjene, otvorenosti i privatnosti.
Važna tema projekta je i odnos prema tradiciji. Drvena konstrukcija, kosi krov, kanalica i duboka streha pripadaju poznatom arhitektonskom repertoaru, ali su ovdje upotrijebljeni u drugačijem prostornom sustavu. Tradicionalni elementi kombiniraju se s polikarbonatom, staklom, suvremenim instalacijama i pametnom tehnologijom.
Upravo se kroz taj spoj razvija ideja koju ured opisuje kao „radikalnu normalnost“. Projekt ne traži prepoznatljivost kroz neobičnu formu, nego kroz drugačije povezivanje vrlo poznatih elemenata arhitekture i gradnje. Drvena kuća zato se udaljava od tipologije suvremene vile definirane čvrstim volumenom, velikim ostakljenjima i jasno programiranim interijerom. Umjesto toga, projekt polazi od konstrukcije, krova, hlada, vrta i mogućnosti promjene.
Rezultat je kuća čiji je identitet snažno određen materijalima i konstrukcijom, dok njezina funkcija ostaje otvorena. Arhitektura ovdje manje propisuje kako će se prostor koristiti, a više postavlja okvir unutar kojeg se način boravka može mijenjati.
