Kad god neka slavna žena „zablista“ – i to ne samo zablista, nego zablista drugačije – internet se kolektivno nakašlje pa krene u razglabanje. Zna se što slijedi: galerije „nekad i sad“, video disekcije na TikToku, ali i ona najiritantnija forma – estetski doktori i kirurzi u rekordnom vremenu objavljuju snimke i daju intervjue u kojima nam objašnjavaju što je točno napravila da bi se moglo reći da je imala glow up.
Kad se Lindsay Lohan vratila pod reflektore s „novim licem“ koje je, da, glowier nego ikad, val spekulacija bio je trenutan. Isto se dogodilo s Anne Hathaway kad se pojavila na Burberry reviji. Isto s Adrianom Limom. Neizbježno je da javnost komentira na sve načine i iz svih kutova, ali kad se u sve uključe ljudi s titulom dr. med., to ipak poprima drugi oblik. Više nije pitanje „je li možda nešto radila“, nego „pogledajte ovaj video: jasno se vidi filer u bradi, botoks u čelu, lifting na jagodicama…“
Ne mogu a da se ne pitam: zašto je estetskim liječnicima toliko zanimljivo nagađati o licima osoba koje nikad nisu vidjeli uživo, a kamoli tretirali? Zar nije suština te profesije – barem u teoriji – pristup s mjerom, individualizacija, poštivanje granica i diskrecije?
U teoriji da, ali u praksi dobro znamo da svaka ovakva glow-up priča trenutačno inspirira gomilu da nam počnu prodavati sve i svašta putem vdea u kojima „pružatelji usluga“, od injektora do kirurga, kreću u stilu: „puno vas me pita…“ Itekako vjerujem da ljudi pitaju. Ali malo mi je below the line to što profesionalci koriste za samopromociju i prikupljanje klijentica – jednako suptilno kao neonska reklama pokraj tržnice.
Odgovor je poprilično žalostan. Djelomično se (sasvim korektno) radi o tome da se javnosti objasne određene procedure, rezultati i rizici (iako se u videima o poznatima rizici rijetko spominju), ali onda dolazimo do dominantnog i onog žalosnog dijela – a to je da i struka sve češće podliježe algoritmu. I upravo u tome je problem. Jer kad doktor spekulira o nečijem izgledu samo zato što je postao viralan, briše se granica između profesionalca i komentatora sa strane. Izgleda zabavno, informativno i navodno „edukativno“, ali sve češće prelazi u invazivno i – neetično.
Znamo da postoji glad za informacijama. Znamo i da u estetskom svijetu vlada kultura „prije i poslije“ i da svi vole dobar glow up. Ali postoji razlika između analize trendova i davanja (polu)medicinskih procjena bez ikakve baze, na temelju javnih fotografija. To nije edukacija – to je trač s latinskim nazivima za procedure i preparate. Jer da se ne lažemo, kod različitih doktora dobit ćete različite liste toga što je jedna te ista osoba navodno radila – posebno zbunjujuće za javnost, a meni posebno izaziva bijes.
Unatoč svim (praznim) disclaimerima, videi u kojima se komentiraju konkretna poznata lica ipak su prvenstveno namijenjeni prodaji usluga i rezultiraju time da žene dolaze s idejom: „hoću to što je radila ONA“. Nije bitno što je radila ona – bitno je pronaći ono što odgovara vama kako biste postigli željeni rezultat. Možda vi ne možete imati zategnutu čeljust bez kirurga, i ako vam je to cilj, onda vam to netko treba i objasniti. Uživo. Na vašem primjeru. Ne tako što će komentirati fotografiju Khloé Kardashian.
Zato imam oprečne osjećaje po pitanju glow up priča – s jedne strane, dobro je biti otvoren o tome da su ovakvi rezultati apsolutno nemogući samo uz upotrebu skupe kreme, i to pozdravljam. Bitno je i razlučiti što sve postoji kao opcija – sa svim prednostima, manama i rizicima. S druge strane, kao što ne kupujete cipele koje ste vidjeli na nekoj glumici ili influencerici u njezinu broju – nemojte dopustiti da vas uvjere da ćete izgledati kao Anne Hathaway ili bilo tko drugi ako koristite isti neuromodulator. Nismo svi isti.
I za kraj: nemojte dopustiti da vas u depresiju baci, ili u suludu trku natjera, to što netko drugi izgleda dobro NA FOTOGRAFIJAMA. Nikad ne zaboravite da je dio svakog glow upa često i do dobre rasvjete, frizera i šminkera, sjajnog skincarea i mnogih drugih faktora koji se kriju od oka civila.
Estetski doktori trebali bi biti saveznici normalizacije, ali ne na način da analiziraju svaki mililitar hijalurona kao sportski komentatori
Prava normalizacija bila bi: ne zanima nas je li nešto radila, nego izgleda li dobro, zdravo, sretno, samopouzdano. I da, vi to kao publika itekako možete razumjeti. I vi znate da nije svaki „drugačiji izgled“ znak intervencije. I da, uostalom, imate pravo da vas prestanu učiti da svaku sliku žene morate čitati kao dijagnostički materijal.
Vrijeme je da se glow up posmatra (neću reći “slavi” jer mi je to malo gadno u ovom kontekstu) bez mikroskopa. I da estetski doktori ponovno počnu raditi ono u čemu su najbolji – u svojim ordinacijama, i isključivo edukativno na mrežama.
