Arhitekti i dizajneri drukčije gledaju prostor – to je njihova svakodnevica, alat i refleks. Zato nije svejedno gdje će prespavati kad su na putu. Njihov izbor hotela ne vrti se oko kvadrature, broja zvjezdica ili “pogleda na more”, nego oko osjećaja koji prostor ostavlja, atmosfere, proporcija, materijala i konteksta. Drugim riječima – zanima ih kako je hotel osmišljen, a ne samo što nudi.
Zato je zanimljivo zaviriti u njihove navike i rute. Gdje se zaustavljaju kad putuju privatno, koja su im mjesta postala ritual, što ih tamo privuče da se vraćaju iznova. Neki hoteli osvojili su ih tišinom, drugi arhitekturom, treći karakterom koji se ne pokušava svidjeti svima. Nema tu velike teorije – više osobnog izbora, onog trena kad prostor “klikne”. U nastavku donosimo konkretne preporuke domaćih dizajnera i arhitekata – ne kao vodič, nego kao pogled na to gdje se osjećaju ugodno, inspirirano i dobro. Svoje adrese s nama su podijelili Ivan Levak, Dean Franić, Ruđer Novak Mikulić i Iva Pauzar.
IVAN LEVAK
Grand Koper, Slovenija
Svaki odlazak u Italiju, a mnogo ih je na godišnjoj razini, planiram ih preko Istre kada idem autom. Nezaobilazna destinacija za predah je hotel Grand Koper u Sloveniji koju vodi obitelj Piščanc. Ručak u njihovom restoranu Kapra je dio rituala, s naglaskom na odličan domaći sladoled.
Locanda Rosa Rosae, Italija
Sjever Italije mi je posebno drag, proveo sam djetinjstvo vozeći se vlakom iz Zagreba u Veneciju. Majka je radila u Milanu i često bi se sastajali tamo – na pola puta. Na kopnenom djelu Venecije izdvojio bih obiteljski boutique hotel Locanda Rosa Rosae. Stari mlin prenamijenjen u ugostiteljski objekt. Doručak je apsolutno najbolji koji sam igdje doživio.
Milano Verticale, Italija
Smješten iznad razvikane milanske Brere, u kvartu Porta Garibaldi, odličan je zbog dobre povezanosti s javnim i cestovnim prijevozom. U blizini se nalaze odlična mjesta za jest, Corso Como, HighTech, dućan muške odjeće Eral55.
DEAN FRANIĆ
Heckfield Place, Hampshire, Engleska
Ako tišina može imati boju, miris i teksturu, Heckfield Place ju je pronašao. U engleskom Hampshireu, skriven među starim stablima i sjenama prošlosti, ovaj hotel nije samo zgrada, on je posveta vremenu. Stvoren od strane milijardera Geralda Chana, zaljubljenika u umjetnost koji je godinama prikupljao slike, skulpture i antikvitete, Heckfield je ono što se dogodilo kad je interijer prestao biti dizajniran, a postao je pažljivo kuriran.
Svaki komad namještaja, svaki miris u zraku kao da je izabrano s pažnjom koja dolazi iz ljubavi, a ne iz stila. Ondje ništa nije teatralno, ali je sve promišljeno. Paleta boja je zemljana, umirujuća, tonovi svjetla su prirodni i nenametljivi i dobio se interijer koji djeluje kao da je produžetak krajolika. Kod Heckfield Placea najviše cijenim kako njeguje vlastitu povijest, ali nikad ne djeluje staromodno. To je hotel koji ne želi biti Instagram-atrakcija. On želi biti prostor u kojem ćeš disati sporije, hodati tiše, i možda prvi put nakon dugo vremena slušati sebe. U njemu se istovremeno osjećaš kao netko tko je upravo došao i kao netko tko je tu oduvijek. To je možda najveća magija hotela: kad ti da osjećaj da mu pripadaš.
Lily of the Valley, Ramatuelle, Francuska rivijera
Na brežuljku iznad Gigaro plaže smjestio se Lily of the Valley, Philippe Starckov wellness raj koji otkriva novu dimenziju eklektike. Starck ga opisuje kao “fantastičnu Mediteraniju”, mjesto u kojem se susreću mitologija Babilona, kamene opatije, tropski vrtovi i mediteranski minimalizam, u sintezi koja ne imitira, već osmišljava novo.
Ovdje arhitektura nije statična. Razbijena je na male “kućice” koje podsjećaju na selo, organski raspoređene, utonule u borovu šumu, u dijalogu s krajolikom. Bazeni su uronjeni u hlad grandioznih borova, pergole i arkade gotovo nestaju u vegetaciji, a staze djeluju kao da ih je iscrtala priroda, a ne arhitekt.
Interijeri su eklektični, ali promišljeni. Pletene lampe, drvene skulpture, keramika iz Vallaurisa, mramorne kupke i detalji koji podsjećaju na daleke kulture stvaraju osjećaj putovanja, a ne dekoracije. Sve je pomno dozirano kako bi djelovalo spontano, slobodno, gotovo instinktivno, ali nikad slučajno. Lily of the Valley nije hotel koji ima “koncept”, on ima ritam. Njegova filozofija ne traži savršenstvo, već prisutnost. Prostor dopušta fragmentaciju, improvizaciju, osobnu interpretaciju. Kao gost, ti si taj koji određuješ kako ćeš se osjećati: intimno ili društveno, relaksirano ili dinamično. U tom smislu, Lily me podsjeća da dizajn nije stroga estetika, već oblikovanje osjećaja. Hotel koji misli da je prostor živi entitet, a ne puki set dekora. I upravo zato mi je drag.
RUĐER NOVAK MIKULIĆ
Hotel Grand Park, Rovinj
Od hotela u Hrvatskoj svakako mi je najdraži Hotel Park u Rovinju. Što zbog Lissonijevog interijera, što zbog wellnesa. Najviše volim otići u zimskom periodu i isključiti se na par dana.
Hotel Briig, Split
Drag mi je i hotel Briig u Splitu. Nije velik, intiman je, a u njemu se može vidjeti skoro pa izložba namještaja starih skandinavskih majstora poput Kofod Larsena, Fin Juhla, Wegnera itd.
Hotel The Audo, Kopenhagen
Od stranih hotela svakako bih izdvojio The Audo u Kopenhagenu. Iako nisam nikad odsjeo u njemu, posjetim ga svaki puta kad sam u Kopenhagenu. To je jedinstven koncept koji je danski brand Menu pokrenuo kao svoj showroom. Na kraju se i sam brand Menu preimenovao u Audo.
Hotel Peninsula, Shanghai
Što se tiče usluge i luksuza, ništa što sam doživio ne može se usporediti s Peninsulom u Shanghaiu. Dva puta sam odsjeo tamo i to je jedna razina s kojom se može mjeriti rijetko koji hotel u svijetu.
IVA PAUZAR
Hotel Bohinj
Jedan od meni najdražih hotela je Hotel Bohinj i to ne samo zbog same arhitekture, nego i zbog konteksta u kojem se nalazi. Bohinj mi je jedno od onih mjesta gdje najviše volim boraviti gdje lako usporim, odmorim glavu i napunim baterije, bilo kroz boravak u prirodi, rekreaciju, tišinu ili dobru hranu. Hotel se arhitektonski izuzetno promišljeno uklapa u okoliš. Smješten je na stvarno dobroj poziciji i koliko god djeluje nenametljivo, istovremeno zadržava jasan karakter s geometrijom koja podsjeća na konture Julijskih Alpa.
Projekt potpisuje slovenski ured OFIS arhitekti. Koncept je nastao iz ideje reinterpretacije tradicionalnih alpskih elemenata sjenika, drvenih planinskih kuća i lokalnih materijala u suvremenom jeziku, bez suvišne teatralnosti. Zgrada ne dominira nego s mjerom pripada mjestu. Volim sjediti u vrtu ispred hotela, osobito ujutro ili predvečer, a kad moram nešto raditi, najradije sjednem uz kamin u zajedničkom prostoru. Možda interijer nije sasvim po mom ukusu, ali ambijent i kontekst definitivno pridonose osjećaju wellbeinga i to onom pravom, tihom, neopterećenom.
