Elizabeth Sparkle (Demi Moore), nekadašnja glumica, a danas televizijskoj zvijezdi emisije o aerobiku suočava se s činjenicom da u današnjem društvu za žene nakon pedesete godine života nema više mjesta. Stara, uvela i blijeda, želeći vratiti nekadašnju verziju sebe – mladu, sjajnu i voljenu – Elizabeth nailazi na Supstancu, tajanstvenu organizaciju koja obećava da će joj vratiti tijelo koje je imala u dvadesetim godinama. Ipak, to divno ostvarenje sna dolazi pod određenim uvjetima – svakog tjedna dolazi do razmjene; jedan tjedan ste mlađa verzija sebe, ali drugih tjedan dana se vraćate u svoje originalno tijelo te ne prolazi dugo vremena dok ne počnete mrziti ono što doista jeste, uhvaćeni u ovisnost prema kultu mladosti. Sve je to dovoljno da gledatelja ovaj film francuske redateljice odvede u sferu horora, krvi i morbidnosti.
Coralie, kada, kako i zašto se rodila ideja za film “Supstanca”?
Prije puno, puno vremena. Mislim da je to nešto na što sam snažno reagirala tijekom cijelog života, način na koji sam se osjećala, način na koji sam gledala stvari i razmišljala jesam li prihvaćena ili ne. Ideje prihvaćanja su nešto što zapravo konstantno obrađujem – vidjet ćete ih i u mojim kratkim filmovima te u dugometražnom prvijencu “Osveta” koji je samo drugačiji prikaz iste teme. Kad sam počela razvijati svoj drugi dugometražni film, znala sam da želim podignuti stvari na viši nivo, zaista moći da na vrlo izravnom levelu prikažem osjećaje koje je tijekom cijelog mog života izazivala činjenica da to osjećate li se prihvaćenim ili ne zapravo ovisi o tome uklapate li se u okvire koje je nametnulo društvo.
Zašto baš žanr tjelesnog horora (body horror)?
Zbog toga što je taj žanr način na koji se najbolje izražavam na filmu i koji mi dopušta stvaranje svijeta po mojim pravilima. On podrazumijeva cijeli proces pisanja i pronalaženja načina na koji želite ispričati svoju priču, a to je uvijek najteži dio. Od početne ideje pa nadalje postoje stotine filmova koje možete snimiti, a sve se zapravo nalazi u tome da pronađene način na koji želite izraziti svoju ideju, sebe, dozvoliti sebi da se izrazite na način koji ste vi, vi kao filmski stvaratelj.
Kako je protekao proces pisanja scenarija?
Nakon što postanem sigurna u ideju i žanr koje želim raditi krećem s pisanjem koje započinje istraživanjem slika i zvukova. Dok pišem istovremeno se bavim i režijom – razmišljam o tome što će publika vidjeti na ekranu, što će se čuti, jer u mojim ostvarenjima postoji vrlo malo dijaloga i baš zbog toga puno vremena posvećujem istraživanju cijelog tog jednog univerzuma iza slike. Ne mogu baš objasniti kako izgleda to paralelno istraživanje slike i zvuka, ali se radi o mjestu gdje priča počinje dobivati oblik, a vi znate da ste tek na pola cijelog procesa. Pravo pisanje scenarija započinje tek onda kad se krenete oslobađati suvišnih detalja, odbacivati ono što vam kasnije neće trebati na filmu, jer u početku imate toliko ideja. Odbacivanjem viška dolazite do srži svoje priče, polirate dijamant dok ne dođete do njegove suštine.
Kada ste shvatili da želite Demi Moore u filmu?
Proces traženja glumice bio je veoma dugačak, jer sam znala da je podjela uloga ključna za temu kojom se Supstanca bavi. Nadala sam se da ću pronaći glumicu koja ima ikonsku pojavu, kakvu imaju samo velike zvijezde, ženu koja se suočava s problematikom kojom se film bavi, koja razumije kako je to kada ti je iznimno stalo do toga kako te drugi vide, koja traži ljubav u očima drugih.
Znala sam da će biti teško pronaći glumicu koja neće imati problem suočavanja sa svim tim pitanjima i kada je scenarij krenuo “putovati” od stola do stola raznih glumica, bila sam vrlo iznenađena činjenicom da je Demi Moore uistinu zainteresirana za ulogu. Da budem potpuno iskrena, vjerovala sam da ona nikad neće pristati snimati toliko zastrašujuć, razotkrivajuć film koji te toliko izlaže gledateljstvu. No, s druge strane, pomislila sam da ne možemo ništa izgubiti ako i njoj pošaljemo scenarij na čitanje.
Kako je izgledala suradnja s Demi Moore?
Prije snimanja odradili smo dosta sastanaka tijekom kojih smo razgovarale o filmu, jer trebalo je shvatiti što Supstanca znači za svaku od nas. Pred nama je bilo dugačko i izazovno snimanje na kojem se trebalo suočiti s puno stvari. Ti vrlo smisleni razgovori jako su nam značili, prije svega zbog toga da shvatimo želimo li snimiti isti film. Puno smo diskutirale, a kroz te diskusije Moore se upoznala s mojom vizijom snimanja filmova, a ja sam upoznala nju i shvatila kroz što je prolazila u životu. Morala sam biti sigurna u činjenicu da je ona spremna suočiti se sa svim temama kojima se Supstanca bavi i u konačnici sam shvatila da je došla do točke u svom životu gdje je skupila puno snage kako bi se suočila s cijelom tom problematikom. Razumjela sam da je spremna preuzeti rizik snimanja ovog filma, što je i napravila, a čiji ćete rezultat vidjeti kad ga pogledate.
