Što kada postanemo ovisni o tehnologiji? Odgovore ima cyborg antropologinja Amber Case

Prije predavanja koje će održati na Danima komunikacija, Amber Case podijelila je s nama razmišljanja o suživotu čovjeka i tehnologije
07.04.2025.
IMAGE SOURCE: Promo
RECOMMENDED

Kako tehnologija oblikuje naše ponašanje? Što kada postanemo previše “ukopčani” u digitalni svijet? Kako iskoristiti najbolje od tehnologije, a da joj ne postanemo podređeni? Ovo su neka od pitanja koja se tiču svakog od nas, a za čijim odgovorima intenzivno traga Amber Case, cyborg antropologinja – stručnjakinja koja proučava kako ljudi i tehnologija postaju iznimno bliski i što se događa kada naši gadgeti počnu djelovati kao produžetak našeg tijela. Dakle, kako nas svakodnevna tehnologija koju koristimo na dnevnoj bazi mijenja kao ljude – emocionalno, društveno, pa čak i fizički.

Odgovore na ova pitanja pokušat će ponuditi na ovogodišnjim Danima komunikacija u Rovinju, na kojima gostuje uz podršku ENNA-e. Amber Case je jedna od najutjecajnijih žena u tehnologiji prema časopisu Fast Company, autorica je naslova Calm Technology i A Kids Book About Technology kroz koje nudi smjernice kako tehnologiju učiniti manje iscrpljujućom. Ukratko, odgovorit će nam – kako život ispred ekrana držati pod kontrolom. Dio odgovora na ta pitanja otkrila nam je i kroz razgovor.

amber case

Možete li nam reći na koje ćete se teme fokusirati u svom predavanju na DK u Rovinju?

Fokusirat ću se na koncept smirene tehnologije (Calm Technology) i na to kako možemo dizajnirati tehnologiju koja poštuje ljudsku pažnju. Naš primarni zadatak je biti čovjekom. Podijelit ću svoja razmišljanja o tome kako ljudski um teži dubini, fraktalima i teksturi te kako nam alternativni pametni uređaji i obrasci mogu pružiti ono što našem umu zaista treba. Mobilni telefoni pokušavaju imitirati te potrebe, ali nas u stvarnosti uvlače u ovisnička ponašanja i iskustva koja nas ne ispunjavaju.

Kao kibernetička antropologinja, na čemu trenutno radite i na koja pitanja tražite odgovore?

Trenutno se bavim proučavanjem interakcija između ljudi i tehnologije, posebice kako tehnologija utječe na kulturu. Istražujem kako se naš odnos s informacijama mijenja te kako to utječe na način na koji različite kulture razmišljaju, djeluju i percipiraju svijet oko sebe.

Jedan od izvornih ciljeva tehnologije bio je pružiti nam više vremena, a ne manje. No, danas se čini da se tehnologija, poput plina, širi i ispunjava svaki slobodan trenutak našeg života. Ali uvijek postoji način kako koristiti tehnologiju kao alat – kao nešto što nas ne ometa neprestano, ne emitira jarka plava svjetla koja nam ometaju san i nešto što nam se neće odjednom ugasiti, čim tvrtka koja ju je proizvela propadne. Trebamo ponovno dizajnirati proizvode i tvrtke koje imaju smisla, kako bismo se mogli ponovno usmjeriti na ljudsko iskustvo umjesto da tehnologiju postavljamo u središte svega.

Možete li nam reći nešto više o konceptu smirene tehnologije? Preuzima li tehnologija naše živote i sve što nas čini ljudima? Danas umjetna inteligencija čak može zamijeniti emocionalne veze među ljudima…

Tehnologija ne bi trebala uzimati svu našu pažnju, već samo dio nje – i to samo kada je nužno. Koncept smirene tehnologije temelji se na ideji da oskudni resurs u našem životu nije tehnologija, već naša pažnja. Način na koji tehnologija surađuje s našom pažnjom ili se bori protiv nje nešto je što možemo promijeniti.

Trenutno je tehnologija sjajna i uzbudljiva, ali nam je postala i “loš cimer”. Ispunjava sav naš prostor i vrijeme. Mnogi od nas provode više vremena u nastojanju da prilagode tehnologiju, umjesto da je koriste za što nam zapravo nam treba.

https://www.instagram.com/p/BzudD9EhfNs

Prisutan je i takozvani “zamor od notifikacija”, jer su nam telefoni bliži nego što su nekad bila osobna računala. Nekada smo morali sjesti za računalo kako bismo ga koristili – to je bilo mjesto s jasnom namjenom. Odjednom je uz pametne telefone svijet postao stolno računalo.

Jeste li primijetili problem u dizajnu automobila? Mnogi su osmišljeni tako da odvlače pažnju s ceste i usmjeravaju je na ekrane. Više ne možemo osjetiti fizičke tipke jer su one zamijenjene ravnim, dvodimenzionalnim staklom, što znači da moramo skrenuti pogled s ceste da bismo pronašli ono što tražimo. Nekada smo mogli jednostavno osjetiti tipku pod prstima – jer su tipke bile dizajnirane na temelju osjećaja, a ne izgleda.

Nove generacije nisu upoznale život bez tehnologije i pametnih uređaja. Je li danas uopće moguće “isključiti se” iz digitalnog svijeta i kako? Kako izgleda “zdrav” digitalni život?

Moguće je udaljiti se od digitalnog načina života. Prvo, trebamo se zapitati uživamo li zaista u tome da svaki slobodan trenutak provodimo zureći u telefone. Trebamo se zapitati želimo li se buditi pored telefona koji nas odmah napada s novim informacijama. Želimo li ujutro prvo pročitati tuđe misli s interneta ili poslušati vlastite?

Postoji sve veće tržište tzv. svjesnih potrošača koji mare o tome koje proizvode koriste i kako ti proizvodi utječu na njihovo iskustvo života i vremena. Ova skupina potrošača ima kupovnu moć i ne želi više trošiti vrijeme i novac na loše dizajniranu tehnologiju. Sve je više startupa koji razvijaju alternative plavim ekranima i pretjerano stimulativnim pametnim telefonima. Tu je Daylight Computer Company, ReMarkable tablet (nedavno sam se pridružila njihovom savjetodavnom odboru) i Mudita, koja stvara budilice temeljene na e-ink tehnologiji. Za bolju pažnju tu je Time Timer, prekrasan i pristupačan proizvod koji prikazuje vrijeme u vašem okruženju bez potrebe za korištenjem telefona. Većina ovih proizvoda već je Calm Tech Certified™ ili je u procesu certifikacije.

Ovo će s vremenom samo rasti, i to me iznimno veseli. Zato sam pokrenula i The Calm Tech Institute (calmtech.institute). Moj glavni projekt trenutno je Calm Tech Certified™, prvi standard koji procjenjuje koliko pažnje zahtijeva neka aplikacija ili proizvod te nosi li se na dobar način s problemima koji se eventualno mogu pojaviti..

Predstavljamo i certificiramo proizvode koji su kvalitetno izrađeni i kojima ljudi mogu vjerovati. Fokusirani smo na budućnost u kojoj tehnologija postaje koristan, a ne naporan i iritantan suputnik.

amber case

Kako će se, prema vašem mišljenju, razvijati odnos između ljudi i tehnologije? Kako izgledaju distopijski, utopijski i realistični scenariji?

Uvijek će postojati širok spektar iskustava. U prošlosti su se ljudi brinuli da će kućni telefon smanjiti međuljudsku komunikaciju jer će se ljudi zatvarati u sobe i nikada ne izlaziti. Neki su ga koristili kao alat, dok su drugi provodili sate razgovarajući.

U pop kulturi vidimo i utopijske i distopijske vizije budućnosti. No, u stvarnosti se obje odvijaju istovremeno. Problem je što puno onoga što zamišljamo kao "dobru tehnologiju" dolazi iz znanstvene fantastike – a ono što dobro izgleda na ekranu ne mora nužno biti dobro iskustvo u stvarnom životu. Vrijeme je da prestanemo automatski prihvaćati vizije budućnosti iz 50-ih i 60-ih koje su zastarjele. Vrijeme je da se zapitamo što nam stvarno treba, umjesto da se vraćamo samo na stare vizije budućnosti.

Koji su najveći izazovi budućnosti?

Naše unutarnje stanje – emocije, misli i osjećaji – uglavnom su nam nevidljivi dok ne razvijemo metode kako ih bolje shvatiti. Kroz tehnologije samopraćenja i sustavno prikupljanje podataka možemo raditi na bljem razumijevanju emocija i na koncu našeg well-beinga. Na putu smo boljeg razumijevanja samih sebe i također na putu traženja bolje dizajniranih proizvoda i iskustava.

Kako se promijenio koncept privatnosti i postoji li ona u digitalnom svijetu?

“Objavljivanje je samonarušavanje privatnosti.” – Marshall McLuhan.

Čim smo počeli komunicirati vrlo brzo i na velike udaljenosti, postalo je sve teže sakriti svoje identitete. Čak i ranije, pomalo smo imali iluziju privatnosti, jednostavno jer ljudska bića prirodno stvaraju u zajednicama. Nikada nismo postojali u izolaciji. Možemo reći da samo prestali imati privatnost prije 50 godina. Ili, svaki put kada u e-mailu dobijete i reklamu, vaša privatnost je narušena. Ovo pitanje je dio jedne veće rasprave.

Kako biste opisali razvoj odnosa između ljudi i tehnologije u posljednjih 10-15 godina?

Pisala sam svoju tezu na iPhone uređaju 2007. godine, kada je izašao. Tada se sve promijenilo, stakleni zaslon (u usporedbi s više fizičkih tipki) i plava svjetlost pretvorili su telefone iz alata za koordinaciju fizičkih susreta u odredište samo po sebi. Zaslon je od sporedne značajke postao cijeli svijet.

T9 unos teksta ograničavao je brzinu slanja poruka, ali dolaskom tipkovnica na pametne telefone broj istodobnih razgovora naglo je porastao. To je ljude dovelo u stanje koje Linda Stone naziva “kontinuirana djelomična pažnja”.

SAZNAJ VIŠE: