Postoji glazba koju ne mogu slušati svaki dan već za nju trebam biti posebno raspoložena i slušam je jako rijetko. Nešto poput microdosinga gdje ona postaje isključivo stvar trenutka. Ali onda se odjednom taj trenutak rastopi usate pa preslušam cijelu diskografiju ikad i baš uvijek otkrijem barem jednu stvar koju nisam čula ranije. To su za mene sestre CocoRosie, uvrnuti umjetnički projekt koji je od prvog dana imao potpuno formirani svijet prožet zvukom koji do tada nisam čula.
Tko su CocoRosie?
Indie duo CocoRosie čine sestre Sierra i Bianca Casady, svijetu poznatije kako Rosie i Coco, a te nadimke im je nadjenula majka još kad su bile klinke. Glazbeno umjetnički projekt pokrenule su 2003. godine u Parizu. Sierra je pohađala studij opernog pjevanja, Bianca joj je došla u posjetu i krenule su snimati svoj prvi album u stanu, točnije u kupaonici. La maison de mon rêve (uz Gray Oceans meni najdraži) zvuči kao mala glazbena kutija u kojoj se kriju nježne i bajkovite note, ali progovaraju o snažnim temama.
Traumama, ali i nostalgiji za djetinjstvom, usamljenosti, religiji i ženskom identitetu. Njegova genijalnost leži u tome što su im za taj album igračke bile improvizirani instrumenti pa tako u pjesmi Terrible Angles možete jasno čuti glasanje pijetlova. Kućni zvukovi, šumovi na radiju, zveckanje lončićima; sve je to doprinijelo uvrnutom i intimnom zvuku koji djeluje kao da je baš samo njihov. Pritom ne mogu ne spomenuti i vrlo specifične, nježne, dječje, melankolične, ali i na momente jezive glasove.
Album koji je promijenio indie scenu 2000-ih
Spoj slatkog i jezivog je najbolji opis upravo zbog kontrasta glazbe i tema o kojima progovaraju u tada svojim ranim 20-im. Tako pjesma By Your Side na ironičan način prikazuje ženu koja detaljno objašnjava kako “želi” biti kućanica, a pjesme Good Friday i Jesus Loves me propituju licemjernost društva kroz religiju. Upravo sada dok slušam taj album imam osjećaj kao da su ga napravile dvije djevojčice koje je nešto nagnalo da odrastu preko noći.
Zašto je CocoRosie zvuk i danas poseban
Žanrovski ih opisuju kao spoj freak folka, lo-fi estetike, bluesa i rekla bih eksperimentalne elektronike, definitivno zvuk neke off dimenzije. Možda on danas uz sve distorzije glasova i zvukova nije toliko neobičan, ali početkom milenija je bio začudan. Dok je Sierre klasično školovana operna pjevačica, Bianca je više riječ, poezija i vizualna umjetnost i tu su se fantastično preklopile jer njihova estetika pomno prati ono što dostavljaju.
Moda, performans i umjetnički identitet sestara Casady
Njihov vizualni i stilski identitet je rekla bih jednako važan kao i sama glazba jer je dio umjetničkog koncepta. Mišung gotičkog kabarea, drag bajke i dječje fantazije. Ne trebate ni pretpostavljati da veći dio kostima izrađuju same, a više puta su izjavljivale da same odlučuju svojem stilu i da nipošto ne žele uvriježene celebrity-stilist veze. Svaki nastup nosi i neki novi karakter koji onda one same najbolje mogu izraziti kostimom, a inspiracija su im viktorijanske lutke, klaunovi, gejše i likovi iz bajki. Sve ono što je pomalo ružno, žele transformirati u svoj stil i to rade dosta dobro čak i kad nose umjetne muške brkove.
Smatra se da su CocoRosie imale prilično velik utjecaj na scenu 2000-ih i 2010-ih, iako više kao kultna stvar nego uobičajeni žanr. Pokazale su da kućno snimanje može zvučati istovremeno intimno i profesionalno, da dječji glasovi mogu biti dio pop glazbe, da folk glazba odlično zvuči u dekonstrukciji i ono najvažnije – da ženski vokali ne moraju pratiti klasične nametnute obrasce ljepote što se tiče estetike, a onda i tehnike u glazbi. FKA Twigs i npr. Grimes bi mogle nositi neke od elemenata u svojem stilu, a često su ih stavljali i u glazbenu kutiju s Björk.
CocoRosie uskoro nastupaju u Zagrebu
Iza sebe imaju osam albuma, a posljednji Little Death Wishes izbacile su prošle godine, a govori o svima nama danas emotivnim i intimnim temama kao što su ženska iskustva, slomljena srca i pokušajima da sve skupa preživimo i ustanemo s poda. Malo je manje apstraktan i dosta zreliji, posebno volim da se dogodio sjajan element iz pjesme Slow Down Sun Down koji u novoj Girl in Town zvuči kao reinterpretacija stare emocije s kojom se jako poistovjećujem u trenutku. Čut ćemo ga uživo 14. lipnja u zagrebačkom klubu Boogaloo. Ne krijem uzbuđenje, nadam se glazbenom i umjetničkom spektaklu i bit ću jako zahvalna ako njihov live nastup uđe duboko i obogati moj duh. Uvjerena sam da avangardni cirkus ima tu moć.
