Jeste li se već susreli s pojmom clean beauty? Možda vam je prijateljica preporučila neki brand prirodne kozmetike? Bojite li se za zdravlje svoje osjetljive kože? Ili možda samo želite smanjiti broj kemikalija koje unosite u organizam?
Znate li da uopće ne postoji definicija prirodne, ekološke ili organske kozmetike? Nedostatak zakonskog okvira po pitanju prirodnog otvorio je vrata kompanijama koje se bave privatnim certificiranjem. Tri najrespektabilnije su ECOCERT, COSMOS i NATURE, no jesmo li kao korisnici uopće svjesni koje je njihovo pravo značenje?
Njihov cilj je promoviranje uporabe prirodnih sirovina koje su dobivene iz organskog poljoprivrednog uzgoja (bez GMO-a) te korištenje načela proizvodnih procesa i pakiranja koji čuvaju okoliš. Kako se ne radi o dermatološkoj kategoriji, oznake „organsko“ ili „ekološko“ nam zapravo ne govore ništa o učinkovitosti niti sigurnosti samog proizvoda.
Uz oznake certifikata na pakiranju (poput COSOMOS ORGANIC/COSMOS NATURAL) uvijek bi trebalo potražiti i postotak prirodnih, tj. organskih sastojaka (iznimka su voda i minerali jer se ti sastojci ne mogu uzgojiti organskom poljoprivredom). Da bi se proizvod mogao deklarirati kao prirodna kozmetika, po ECOCERT certifikatu, mora sadržavati najmanje 95% prirodnih sastojaka od kojih je bar 20% iz organskog uzgoja, a za ostalih 5% postoje brojna ograničenja što se točno od sintetskih komponenata uopće smije koristiti (npr. zabranjena je većina petrokemijskih sirovina, uz samo nekoliko odobrenih konzervansa).
Zabranjeni sastojci
Clean beauty je relativno novi pojam, a korijene vuče iz SAD-a gdje se zakonski kontrolira samo 10 zabranjenih sastojaka. EU je tu puno stroža pa prepoznaje 1300 sastojaka za koje su stručnjaci i znanstvenici procijenili da im nije mjesto u kozmetici. Prisjetimo se da je prošle godine EU ograničila koncentracije retinoida u kozmetici na 0,3% kako bi se smanjio ukupni dnevni unos vitamina A što govori u prilog tome koliko se kod nas razmišlja o svim aspektima sigurnosti.
Iako idejno dobro zamišljen, clean beauty je do danas ostao samo marketinški pojam – bez jasne definicije i službenog okvira. Takva razina slobode je otvorila vrata da svaka zvijezda, svaki DIY majstor ili čak ogromna kompanija bez ikakve razine kontrole koristi tvrdnje koje su znanstveno neprovjerene. U drugu ruku, kozmetičke kuće i beauty brendovi sve više progovaraju o održivosti, zdravlju iz prirode i utjecaju na okoliš. Pravo pitanje je koliko u svemu tome ima istine?
Što zapravo znači prirodno?
Kada kažemo da je nešto potpuno prirodno, vjerojatno i vi zamišljate vile kako plešu šumom i beru lišće s grana dok ptičice cvrkuću, a srne i jeleni nesmetano pasu u pozadini – sve samo kako bismo dobili savršeno prirodnu kremu za lice. Stvarnost baš ne izgleda tako jer i najprirodniji sastojci mogu imati nevjerojatno velik utjecaj na okoliš.
Za 1 kg eteričnog ulja ruže potrebno je 4 tone latica! Eterična ulja za kozmetiku često se dobivaju upravo od samoniklog bilja koje je zbog svog superiornog kemijskog sastava daleko cjenjenije od njihovih uzgojenih srodnika. Biljka se uklanja direktno iz prirodnog staništa i to nikako ne može biti ekološki superiorna praksa, koliko god na prvu zvučalo romantično. Primjerice kod sladića, kao biljke sa snažnim protuupalnim djelovanjem, posebno su cijenjene samonikle i divlje vrste zbog više koncentracije aktivnih sastojaka – to potiče eksploataciju čitavih populacija i narušavanje njihove uloge u ekosustavu.
Netko će upitati zašto ne uzgajamo više biljaka kako bismo proizveli sastojke za kozmetiku – ali i da bismo dobili nove obradive površine, moramo prvo posjeći šume, smanjiti bioraznolikost i opet koristiti ograničene resurse našeg planeta. Čak i uz najbolje namjere organskog uzgoja, sve više studija podiže sumnje kako upravo takav način proizvodnje može predstavljati još veći teret na okoliš jer zbog brojnih ograničenja traži više tla kako bi se dobio jednak urod.
Je li prirodno zdravije?
Je li prirodno onda zapravo zdravije? Činjenica da je neki sastojak prirodnog podrijetla ne govori nam ništa o njegovoj sigurnosti. Prisjetimo se da najjači otrovi koje naša vrsta poznaje dolaze upravo iz prirode – botulin toksin iz bakterija roda Clostridium je toliko snažan da bi samo 54,6 g bilo dovoljno za usmrtiti svih 7,8 milijardi ljudi na planetu. Amatoksinu i falotoksinu iz zelene pupavke je dovoljno samo 6 sati da vam potpuno spale jetru i bubrege. Kraljica Elizabeta I popularizirala je šminku načinjenu od potpuno prirodnih sastojaka – vode, octa i olova – kako bi prekrila ožiljke od velikih boginja. Jedna od nuspojava je bilo trovanje i ispadanje kose, ali kako je visoko čelo bilo moderno – uporabu je nastavila do svoje smrti.
Svaki sastojak potrebno je promatrati kroz jedinstvenu prizmu kako bismo utvrdili njegov specifičan omjer sigurnosti i rizika. A što onda znači da je neki proizvod bez kemikalija? Apsolutno ništa – sve što je građeno od atoma i molekula je po samoj definiciji kemikalija; uključujući kisik i kuhinjsku sol. Jedino gdje može biti strogo bez kemikalija je u dubokom vakuumu svemira, ali složit ćemo se da tamo nije ni ugodno niti sigurno mjesto za život.
Kemijski ili organsko?
Laički će se pod pojmom „bez kemikalija“ vjerojatno podrazumijevati da proizvod ne sadrži sintetske ili industrijski proizvedene molekule. Ali, i tu dolazimo na tanak led jer zapravo nitko ne može utvrditi je li neki vitamin C izoliran iz plodova citrusa ili proizveden sintezom u tvornici – u oba slučaju govorimo o istoj molekuli (L-aksorbinskoj kiselini) kojom je neki proizvođač formulirao vaš omiljeni serum.
Sigurno ste se susreli i s osobama koje javno zagovaraju da ne jedete, ne pijete i ne mažete sastojke koje ne znate pročitati s deklaracije? A što biste rekli ako krema koju upravo koristite vjerojatno sadrži (2R)-2,5,7,8-tetramethyl-2-[(4R,8R)-4,8,12-trimethyltridecyl]-3,4-dihydrochromen-6-ol ili dihidrogen monoksid? Zvuče kao neke strašne sintetske kemikalije, živi otrov, zar ne? Riječ je zapravo samo o bezopasnom vitaminu E i običnoj vodi.
Neki skeptici će pak reći kako je sve prirodno skroz bez veze, nekako slabašno ili naprosto neučinkovito. Takav stav ne može biti dalje od istine! Upravo neki od najboljih i najmoćnijih sastojaka u kozmetologiji dolaze baš iz prirode.
Azelaična kiselina iz pšenice i ječma koristi se kao lijek za rozaceu, retinoidi kao derivati vitamina A nalaze se u pripravcima koji se koriste kod akni ili psorijaze, a salicilna kiselina iz vrbe nezaobilazan je sastojak za tretiranje prištića. Vitamin C i hijaluronska kiselina su osnova svake dobre anti-age rutine, a zacjeljivanje i oporavak kože je gotovo nemoguće zamisliti bez pantenola (vitamina B5) i madekasozida iz Centella asiatica. Bez prirode nema moderne kozmetike, a pogotovo ako je udružimo sa svim dostignućima suvremene tehnologije.
(Ne)opravdane predrasude
Problem s kojim se isto često susreće organska kozmetika je da zbog mnoštva lako kvarljivih biljnih ekstrakata proizvodi obično imaju kraći rok trajanja te se mnogo teže konzerviraju. Vrlo ih je teško sačuvati nakon otvaranja, a ako bacimo pola proizvoda jer se pokvario na kupaonskoj polici – pitanje je radimo li zapravo dvostruko veću štetu za okoliš nego da smo koristili sintetski proizvod s puno duljim rokom trajanja?
U green beauty krugovima možemo naići i na neodgovorno rasplamsavanje straha oko uporabe SPF-a. Zaštitni faktori imaju svoje izazove, ali i dalje su jedan od osnovnih i najšire dostupnih načina uz pomoć kojih možemo smanjiti pojavnost raka kože i preuranjenog starenja zbog UV-zračenja. Rak kože je najčešća vrsta raka na svijetu, a redovna uporaba SPF 15+ tijekom cijele godine smanjuje rizik njegove pojave čak 50%.
Strah od alergena
Za kozmetiku je EU regulirala službeni popis od 23 poznata alergena (pr. limonen, cinalol, geraniol, itd.) čija se prisutnost mora istaknuti na pakiranju kad prijeđu koncentraciju od 10 ppm. Biljni sastojci u formuli mogu dovesti do većih rizika od alergijskih reakcija (posebice na osjetljivoj koži) jer takvi ekstrakti imaju desetke ili čak stotine različitih molekula. Kada govorimo o eteričnim uljima s 30 do 90 % sastojaka koji su poznati alergeni, samo jedan je dovoljan da izazove kontaktni dermatitis, alergiju ili fotoosjetljivost.
S druge strane, European Scientific Committee for Consumer Saftey navodi kako je samo 1-3% europske populacije alergično na parfeme i mirisne komponente. Stoga vas činjenica da neka krema sadrži parfem, biljni ekstrakt ili eterično ulje ne mora obeshrabriti da je ne probate, pogotovo ako imate zdravu kožu i bez povijesti alergijskih reakcija.
Posljedice bioakumulacije
Vjerojatno ste vidjeli statistiku o tome kako prosječna žena nanese dnevno 16 proizvoda na kožu, s čak 500 različitih sastojaka, što kroz životni vijek ispadne više od 350 kg kozmetike. Kao prednost prirodnih sastojaka navodi se njihova biorazgradivost što znači da su to komponente s kojima se tijelo kroz milijune godina (ko)evolucije naučilo nositi, metabolizirati ih i uspješno izlučiti, bez akumulacije u organizmu. Sve se više govori i o tvarima koje djeluju kao potencijalni endokrini disruptori (određeni antioksidansi, sunčani filtri, konzervansi, silikoni i neki mirisi). Znanost i struka još nemaju konkretne odgovore na pitanje kakve bi posljedice takva „bioakumulacija“ mogla imati na naše dugoročno zdravlje.
Zaključak
Jesmo li vas potaknuli na razmišljanje? Naša je ideja bila pokazati koliko je tema kompleksna, koliko je znanja potrebno i koliko nijansi treba razlikovati da bi se pronašla idealna kozmetika koja će odgovarati vašim željama, etičko-ekološkim standardima i potrebama vaše kože! Na sreću, postoje stručnjaci koji su uložili brojne godine školovanja i nebrojene sate profesionalnog usavršavanja – zovu se ljekarnici i uvijek im se s povjerenjem možete obratiti za pomoć. Možda smo manje prisutni na društvenim mrežama i ne snimamo senzacionalne klipove, ali budite sigurni da je ljekarna pravo mjesto na kojem uvijek možete dobiti stručnu pomoć i adekvatan savjet – temeljen na znanju, iskustvu i znanstvenim spoznajama!
Farmacia preporučuje sljedeće proizvode:
