I dan danas se sjećam kada sam prvi put vidjela Elizu Doolittle. To je bilo mnogo prije nego što sam shvatila koncept da je netko “poznata glumica”, pa je zato treba gledati s pažnjom. Znala sam samo da nisam mogla odmaknuti pogled od ekrana na kojem se neoprana i kreštava Audrey Hepburn pretvara u Labudicu (uz vrelu vodu, blam na Askotu, gutanje klikera, neizbježan bal i papuče koje lete na profesora). I tako sam podlegla magiji makeovera. Ruku na srce, ovaj je film ipak nešto drugačiji od onih koji prevladavaju tim žanrom – nije tinejdžerski, nema princa, Eliza ne želi osvojiti muškarca već napredovati u životu, profesor Higgins je (relativno očigledno) gej… Lista je predugačka da bih je navodila. Ali to ne mijenja činjenicu da je u srcu priče – preobražaj. A probražajima se danas bave svi – ponajviše ChatGPT.
Prvi film u kojem se glavna junakinja od nevidljive spodobe, zahvaljujući štiklama, pinceti i četki, pretvara u fatalnu ljepoticu koja dobiva sve što želi, snimila je, ironično, Bette Davies. Ni formula ni poruka se, suštinski, nisu promijenile do danas: promijeni kako izgledaš i sve će doći na svoje mjesto.
Vječna (i univerzalna) poruka stara koliko i čovječanstvo jest da uvijek možeš unaprijediti svoj izgled. A za neke ljude to sada postaje pothvat potpomognut umjetnom inteligencijom.
Tijekom protekle godine beauty kreatori počeli su dijeliti before-and-after videe svojih ChatGPT “glow-upova”. Od savjeta za njegu kože do preporuka za njegu i boju kose, neki se obraćaju AI-u da ih vodi kroz određenu fizičku promjenu ili odluku. Drugi pak daju ChatGPT-u odriješene ruke da im složi cijeli “summer glow-up”, šaljući selfie svog trenutačnog izgleda i tražeći da ga “poboljša”. Potom AI odgovara nečim poput: “Evo master plana”, i krene s preporukama – retinol, microneedling, pilates, sprej-tan, izbjeljivanje zubi, baby botox, “filler tweaks”… Niz nastavite sami, a ako vam se učini da zvuči kao prodaja – vjerojatno ste u pravu.
Ne bih ulazila u argumente koji su već postali opće mjesto: koliko je estetika gore spomenutih filmova podređena bijelcima, kanonima, koliko je neinventivna i diskriminatorna, i na koliko točno razina. To je svima jasno. Mislite li da je situacija s AI-em drugačija? Naravno da nije. Sve je to isto ***, drugo pakiranje.
S obzirom na to da ChatGPT ne postoji u ljudskom obliku i ne doživljava privlačnost, vrijedi istražiti kako AI platforme definiraju što znači biti “dobro izgledati”. AI modeli poput ChatGPT-a su veliki jezični modeli koji crpe iz javno dostupnih tekstualnih podataka s “cijelog interneta”. Izvorno se to temeljilo na člancima, no sada uključuje tekst iz slika, transkribirane videe, pa čak i opise iz beauty reklama koji također daju informacije tim modelima. To znači da, kada je riječ o ljepoti, ChatGPT pretražuje internet kako bi prepoznao obrasce u onome što ljudi online smatraju atraktivnim. Ti obrasci često odražavaju dominantne kulturne narative o ljepoti.
Jedan od glavnih problema s dopuštanjem AI-u da vam kaže što je fizički atraktivno jest to što znamo da su te platforme prožete istim pristranostima koje prevladavaju u beauty industriji. Postoji već značajno istraživanje koje pokazuje da ti alati često promoviraju homogeniziranu verziju privlačnosti usklađenu s često nerealnim zapadnjačkim standardima ljepote – pune usne, mali nos, visoke jagodice. Očekivano, to se povezuje s povećanom stopom plastičnih operacija i rastućim problemima mentalnog zdravlja, osobito među mladim djevojkama. AI kompanije pozicioniraju AI kao autoritet i on dobiva više značenja u životima ljudi nego što bi možda trebao.
Sve su te opravdane zamjerke izuzetno bitne, ali ipak nisu poanta, a ponovljene su bezbroj puta. Poanta je pitanje zašto su žene toliko opsjednute promjenom izgleda i što sve te silne štikle i frizure zapravo predstavljaju? Odakle nam ta opčinjenost “poboljšanjem sebe”, što god to značilo? Moda može otkriti duboke promjene u unutarnjem stanju, ali ne možete kupiti otkrivanje i upoznavanje samog sebe, niti drugu šansu kao najnoviju it-torbu. Prava transformacija, rast, nije uvijek ugodan i lijep, nego često čupav i težak. To je proces koji traje dugo, često u ritmu jedan korak naprijed, dva nazad. Dakle, sav trud da se on, ma koliko simbolično, prikaže kroz dopadljive priče koje glatko (i predvidivo) teku, čini nam više štete nego koristi.
Ima li u pop-kulturi, pa posljedično i u životu, mjesta za realniju priču na ovu temu? Činjenica je da se ne možemo preko noći promijeniti, a da to bude održivo i zdravo, i da pritom nikoga ne povrijedimo (uključujući i sebe).
I zato, kada vas uhvati ta prirodna želja za promjenom, zastanite na trenutak i promislite prije nego što otrčite kod injektora ili kupite potpuno novu garderobu prema svojoj “kolor sezoni”. Zagledajte se sami u sebe i shvatit ćete da život, pa tako i promjene u njemu, nisu utrka da se što brže stigne do cilja.
Uvijek će biti nečeg fascinantnog u “prije i poslije” pričama i fotografijama, u zamišljanju da su takve transformacije moguće. I znate što? Jesu, moguće su. Nije teško izgledati kao svi drugi. Pravo pitanje je – želite li to zaista? A što se tiče filmova i AI alata – gledajte ih i koristite ako u njima uživate, nemojte ih gledati ako vas nerviraju. Da, toliko je jednostavno. To ponekad zaboravljamo. Teško je oduprijeti se algoritmu koji nam svakodnevno servira ‘bolje’ verzije nas samih i teroru AI prijedloga što bi nas, navodno, učinilo privlačnijima (i boljima). Zar feminizam ne podrazumijeva slobodu izbora i pravo da se nikome ne pravdate za njih?
