Na prvi pogled, Instagram profil @capelli izgleda kao digitalni oltar posvećen kosi, s beskrajnim fotografijama dugih pletenica, sjajnih valova i uvojaka koji se prelijevaju preko ekrana. No iza te fascinantne vizualne arhive krije se puno više od estetike. Capelli je zapravo intimna studija o povezanosti, ritualima i prolaznosti vremena, ispričana kroz, upravo, kosu. Profil je 2019. pokrenula Camille Marcolini-Mésenge, a sve je počelo iz vrlo osobnog iskustva: sjećanja na baku i njezinu nepomičnu zlatnu frizuru, uvijek učvršćenu istim starinskim češljevima. Taj svakodnevni ritual održavanja kose bio je, kako Camille kaže, “prvi obred” koji je ikada vidjela. I iz njega se rodilo nešto što je s vremenom preraslo u cijeli svijet isprepletenih priča, emocija i tekstura.
Camille je francuska umjetnica i kustosica, a u trenutku je shvatila da su joj sve fotografije s modnih revija zapravo bile fotografije frizura. Fascinirale su je kose ukrašene draguljima na revijama Luar, skulpturalne kreacije s piste Area kao pravi “revival” onih nezaboravnih momenata s modnih pista devedesetih. Tako je Capelli postao njezino osobno spremište, koje se ubrzo pretvorilo u zajednicu i kultni vizualni arhiv s tisućama obožavatelja diljem svijeta. Gotovo 40 posto objava dolazi iz prijava pratitelja, od ljudi iz cijelog svijeta koji šalju svoje fotografije i priče povezane s kosom. Ostale fotografije pronalazi sama, lutajući ulicama ili duboko kopajući po internetu u potrazi za pričama koje u sebi nose osjećaj.
Na Capelliju se ne objavljuju samo frizure, nego se objavljuju priče utkane u vlas, slike koje svjedoče o tome kako nas kosa povezuje. Kosu nam češljaju bake, pletu u pletenice u krug prijateljice, a režu ju neznanci, a kako kaže Camille, upravo ta jednostavna istina čini srž profila. U njezinoj arhivi ne pronalazimo samo dugu kosu (iako upravo ona najviše fascinira publiku), nego i emociju, prisnost, sjećanje. Jer kako Camille ističe: duga kosa prkosi trenutku. Ona zahtijeva strpljenje i njegu, i postaje živi zapis vremena.
Jedna od najdojmljivijih priča na Capelliju bila je ona o pletenici pretvorenoj u modni dodatak – žena je nakon šišanja svoju kosu darovala najboljoj prijateljici, koja ju je pretvorila u privjesak i nosi je kao podsjetnik na njihovu povezanost. U tom činu ima nečeg drevnog i dirljivog, gotovo sakralnog.
Tako je ovaj profil priča o tome kakav odnos imamo sami prema sebi, ali i s drugima. Kosa ispod šilterice, podignuta kopčom ili puštena, ravna ili frčkara, mokra – sve to odražava nas, ali i prikazuje sličnosti. Tako mi je baš prelijepo vidjeti kad vlasnici počnu ličiti svojim ljubimcima, pa tako dijele boju ili tip kose, a konjska griva najbolje se može usporediti s ljudskom. Takva fotografija mi je baš i ostavila dojam.
Capelli je tako prerastao okvire Instagrama i postao je digitalni muzej emocija, gdje se ljepota ne mjeri savršenstvom frizure, nego dubinom odnosa i simbolikom koju nosi. U svijetu u kojem sve prolazi brzo, ovaj profil nas podsjeća da postoje stvari koje rastu sporo, zahtijevaju njegu i vrijeme, baš poput kose. I baš zato, Capelli privlači pažnju: jer nas podsjeća da je ljepota ponekad najdublja tamo gdje se dvije glave (i dvije priče) dodiruju u jednoj zajedničkoj pletenici.
