Negdje između osobne povijesti i kolektivne melankolije nalazi se ključ za razumijevanje posljednjeg albuma Relje Popovića, „Hotel Jugoslavija“. Iako naslov upućuje na poznatu beogradsku građevinu, njegove su pjesme mnogo osobnije i emotivnije – pjeva o suočavanju s vlastitim demonima, borbama, preispitivanjima. Zvuk je suvremen, ali su teme vječne: o odrastanju, gubicima, oprostu i potrazi za smislom. Glazbenik više ne igra uloge – ovaj put izlazi pred publiku potpuno ogoljen, bez skrivanja.
Iako nas najviše zanima kada će se vratiti glumi – oduševljeni njegovim ulogama u filmovima „Ordinary People“ Vlade Perišića, „Parada“ Srđana Dragojevića i „Videoteka“ Luke Bursaća – vjerujemo da još mnogo toga može dati profesiji za koju se školovao. No, intervju ipak započinjemo pričom o strasti koja nije nestala više od dvadeset godina – glazbi.
BURO: Naslov tvog novog albuma „Hotel Jugoslavija“ jasno asocira na određeno mjesto. Možeš li nam otkriti što za tebe predstavlja Hotel Jugoslavija – kakve asocijacije budi i kakav značaj ima u tvojoj osobnoj povijesti?
Relja: Kako album propituje moje dileme, strahove i traume povezane s prošlošću – i vrlo je osoban – znao sam da i naslov mora nositi snažno osobno značenje. Kad smo došli na ideju da se zove „Hotel Jugoslavija“, bio sam sretan jer to nije samo moje osobno mjesto – njegova povijest i lokacija su mi važne, ali imaju i širi društveni kontekst. Ljudi, ako nisu lijeni, mogu u njemu prepoznati i nešto svoje.
Cijeli album suočava se s činjenicom da ništa nije vječno. U tom smislu, Hotel Jugoslavija je savršena metafora. Nešto što je djelovalo besmrtno – preživjelo bombardiranje, promjene vremena i sustava – na kraju ipak nestaje. I to za mene znači konačno prihvaćanje da sve ima svoj kraj.
BURO: „Hotel Jugoslavija“ najavio si kao svoj najosobniji album dosad. Kako je nastajao, u kakvim si ga trenucima stvarao i jesi li jasno znao što želiš od njega?
Relja: Ovo je moj prvi album koji sam stvarao kao cjelinu – prethodni („Made in BLKN“) izlazio je u dijelovima. Zato mi je bilo važno da bude osoban. Potpuno sam ogoljen izašao pred publiku – sa svim svojim strahovima, pitanjima i potragama. Obrađivao sam teme koje su mi uvijek bile aktualne, a ne one koje su “u trendu”. Osjećao sam da sam takav album dugovao samome sebi, kako bih mogao ići dalje. Počinje pjesmom „Dobri umiru mladi“, a završava pjesmom „Gdje je Bog“. Tek kad sam te stvari izrekao naglas kroz glazbu, osjetio sam da mogu otvoriti novo poglavlje – i u karijeri i u životu.
BURO: Spot za pjesmu „Baš ti se sviđa“ izazvao je podijeljene reakcije. Kako ti to vidiš i odgovara li ti kad tvoja umjetnost izaziva javnost? Što bi rekao onima koji misle da je spot vulgaran?
Relja: O tom spotu se već toliko toga reklo da ne osjećam potrebu dodatno ga objašnjavati. Cijeli projekt stane u dvije riječi: sloboda i povjerenje. Sve ostalo prepuštam ljudima – da interpretiraju na svoj način. Ne želim im oduzimati tu slobodu.
BURO: Kako je nastala ideja za spot – što je bila početna inspiracija i jeste li se ti, Nikolija i redatelj Ivan Stojiljković brzo usuglasili oko vizije?
Relja: Od početka smo znali da želimo napraviti nešto iskreno i intimno, ali i hrabro. Nikolija i ja imamo veliko međusobno povjerenje, a Ivan nas je prepoznao i pratio bez zadrške. Bio je to zajednički čin povjerenja u umjetnost – bez kalkulacije.
BURO: Tvoja omiljena pjesma s novog albuma je?
Relja: Ovisi o danu. Još nemam jednu omiljenu. Ipak, pjesme „Gdje je Bog“ i „Dobri umiru mladi“ osobno su mi najvažnije – iako to ne znači da su mi najdraže.
BURO: Postoji li neka pjesma koju si planirao za album, ali nije ušla?
Relja: Sigurno ih je više od deset. U konačnom odabiru vodio sam se time da svaka pjesma mora pratiti narativ albuma. One koje to nisu mogle – nisu ušle.
BURO: U jednom TV prilogu spomenuto je da planiraš samostalni koncert sljedeće godine. Imaš li ideju kako bi trebao izgledati i gdje bi volio nastupiti?
Relja: Imam ideju, ali još nije potpuno jasna. Kada mi se ta slika iskristalizira, podijelit ću i datum i mjesto svog prvog solističkog koncerta u Beogradu.
BURO: Posljednji koncert na kojem si bio kao publika i stvarno uživao?
Relja: Koncert The Weeknda u Njemačkoj. Ogroman sam fan njegove glazbe od samih početaka do danas, ali me produkcijska razina tog koncerta potpuno fascinirala. Bio je to spektakl u svakom smislu.
BURO: Koliko se tvoj glazbeni ukus mijenjao kroz godine – kao izvođača i kao slušatelja?
Relja: Mijenjao se, ali nikada potpuno. Nekada sam slušao isključivo rap, ali s vremenom sam se počeo zanimati i za druge žanrove. Kao netko tko nije školovani glazbenik, za mene je to bio veliki izazov – eksperimentirati, nove zvukove implementirati u svoju glazbu. Osnovni način razmišljanja ostaje rap, ali svi drugi žanrovi koje sam zavolio našli su svoje mjesto.
BURO: Stvaraš već gotovo dva desetljeća – što te i dalje pokreće?
Relja: Prvu pjesmu sam napisao i snimio kod kuće 2003. godine, u sedmom razredu osnovne škole. Od tada do danas nije prošlo više od mjesec dana a da nešto nisam napisao. Teme se mijenjaju, okolnosti se mijenjaju, ali potreba da se izrazim kroz glazbu ostaje – bez obzira ima li profita ili ne.
BURO: Osnivač si diskografske kuće „Made In BLKN“. Kako vidiš svoju ulogu u podršci mladim talentima i oblikovanju glazbene scene?
Relja: Ove godine izlaze još dva albuma iz naše kuće – Aura i Svoje. To su dvoje mladih umjetnika čija je glazba toliko autentična da sam sretan što uopće mogu biti dio njihova puta. U ovom slučaju – samo kao izdavač i netko tko prepoznaje vrijednost onoga što rade.
Mi kao label nismo “gladni” izvođača koji donose novac – vodimo se drugačijom filozofijom: pružiti prostor i podršku onima za koje vjerujemo da su iskreni i kvalitetni.
BURO: Kako gledaš na novu generaciju mladih glazbenika – u usporedbi sa sobom kad si bio u njihovim godinama? Što je isto, a što različito?
Relja: Svatko ima svoj put, nema dva ista. Povlačiti paralele između različitih vremena posebna je tema. Ono što nijedno vrijeme ne može promijeniti jest umjetnikova potreba za izražavanjem. Dokle god je ta potreba iskrena i dolazi iz ljubavi prema glazbi, imam poštovanje prema svakome tko joj tako pristupa.
BURO: Tvoja glazba često oscilira između sirove iskrenosti i šire prihvaćenog zvuka. Koliko ti je važno zadržati autentičnost, a opet ostati relevantan?
Relja: Nikada nisam radio glazbu koja je „popularna“ u trenutku. Više je to bila glazba koja je postajala popularna zbog svoje autentičnosti – zbog nečega novog, drugačijeg što su ljudi u njoj prepoznali. Trudim se i danas raditi iz tog istog mjesta, iako mi je glazba sada i posao, a nekad je bila samo ljubav.
BURO: Što bi volio da ostane kao tvoj trag na glazbenoj sceni?
Relja: Najviše mi znači što znam da sam kao dio Elitnih Odreda ohrabrio mnoge talentirane klince da se bave glazbom. I što često dobivam poruke od ljudi mojih godina koji su odrasli uz moju glazbu – i kojima i dalje znači.
Imamo tu neku bazu ljudi s kojom sam odrastao, iako se možda nikada nismo sreli. A iskreno – tek mislim da imam što ponuditi. Vidjet ćemo kroz desetak godina kakav trag ostaje.
BURO: Što slušaš kad dođeš kući i želiš odmoriti dušu i mozak nakon napornog dana?
Relja: U posljednje dvije godine to su uglavnom Rema, Burna Boy i još neki izvođači iz tog žanra – ako ne govorimo o žanrovima koje i sam radim.
BURO: Imaš li i dalje potrebu izražavati se kroz glumu – i možeš li je zadovoljiti kroz spotove? Bi li volio više glumiti u filmovima i na televiziji?
Relja: Na moju veliku žalost, u posljednje dvije godine do mene je došlo nekoliko ponuda za filmove i serije, ali nijedna nije bila dovoljno izazovna. Glazba mi je dala luksuz da glumim isključivo iz ljubavi – i ako ne naiđe uloga koju bih radio i bez honorara, neću je prihvatiti, pa ni za najveći novac. Ne želim pokvariti tu čistu, neiskvarenu ljubav prema glumi – time što ću biti dio projekta u kojem me drugi vide, a ja sebe ne.
Autorica intervjua: Jelena Milinčić
