Od Splita do New Yorka i Teksasa, put dizajnerice interijera Marije Ivić obilježen je znatiželjom, istraživanjem i neprestanim dijalogom između umjetnosti, prostora i čovjeka. Njezina profesionalna priča počinje u Školi likovnih umjetnosti u rodnom Splitu, gdje se prvi put susrela s produkt dizajnom i teorijom arhitekture, a nastavila se kroz studije u Engleskoj i Sjedinjenim Državama, gdje je magistrirala dizajn interijera na University of Texas at Austin.
Tijekom rada u renomiranim studijima 5G Studio u Dallasu i Slade Architecture u New Yorku, Marija je razvila prepoznatljiv pristup dizajnu – onaj koji spaja funkcionalnost, emociju i estetsku jasnoću, pri čemu prostor postaje produžetak ljudskog iskustva. Njezin najnoviji projekt, Virgin Atlantic Lounge u Los Angelesu, potvrđuje tu filozofiju: prostor koji istovremeno odiše energijom i smirenjem, reflektirajući duh grada i emociju putovanja. U razgovoru koji slijedi, Marija otkriva kako su je iskustva u SAD-u oblikovala kao dizajnericu i svojim najnovijim projektima.
Marija, za početak – kako biste opisali svoj profesionalni put od Splita do arhitektonskih studija u New Yorku i Teksasu? Što vas je vodilo tim putem?
Od malih nogu voljela sam umjetnost i uživala u promatranju svega oko sebe. Zbog toga sam upisala Školu likovnih umjetnosti u Splitu, gdje sam se prvi put susrela s produkt dizajnom i teorijom arhitekture. Želja da istražujem kombinaciju tih dviju novih strasti u širem kontekstu odvela me prvo u Englesku na preddiplomski studij, a zatim u SAD, gdje sam na University of Texas at Austin završila magisterij dizajna interijera. Najviše me vodi strast prema dizajnu i ideja da se on stalno mijenja – dizajn je neiscrpan, uvijek živ i izaziva znatiželju. Svako mjesto i svaka kultura donose mi novu inspiraciju. Tijekom boravka u SAD-u radila sam u 5G Studiju u Dallasu i u Slade Architectureu u New Yorku, dvije potpuno različite sredine koje su mi otvorile nove poglede na arhitekturu, ritam rada i kulturu dizajna.
Što vas je najviše oblikovalo tijekom rada u SAD-u – ljudi, tempo, način razmišljanja o prostoru?
Rekla bih da me u SAD-u najviše oblikovala kombinacija intenziteta rada, raznolikosti projekata i profesionalna kultura koja potiče inovativnost. Tempo je vrlo zahtjevan, ali ljudi su otvoreni za nove ideje i spremni stvarati nešto drugačije. To mi daje osjećaj smirenosti i poticaj, ali i slobodu da razmišljam hrabrije, isprobavam nove pristupe i istražujem granice dizajna. Svaki projekt je prilika za učenje – ne samo o dizajnu, nego i o ljudima. Mislim da me to razumijevanje okoline i različitih načina razmišljanja oblikovalo i proširilo profesionalne perspektive.
Kada ste shvatili da vas interijeri privlače ne samo kao vizualna forma, nego kao sredstvo za stvaranje osjećaja i iskustva?
Osobna zanimanja i svakodnevne aktivnosti u različitim okruženjima pomogla su mi razviti osjetljivost prema detaljima i atmosferi prostora – bilo da se radi o izlasku u klub i glazbi, treningu ili druženju s prijateljima. Ali, kroz inovativne projekte na fakultetu, uključujući studije fokusirane na ljudska osjetila, mogla sam dublje istraživati te interakcije u kontekstu prostora. Tada sam najviše shvatila koliku moć prostor ima. Prostor oblikuje raspoloženje i ponašanje ljudi i dobar dizajn uvijek proizlazi iz razumijevanja čovjeka i konteksta u kojem boravi.
Kako biste opisali svoj dizajnerski potpis? Postoji li neka “nit vodilja” koja se provlači kroz sve vaše projekte?
Moj dizajnerski potpis mogao bi se opisati kao kombinacija udobnosti i funkcionalnosti, umjetničkih ili inovativnih materijala i geometrijske preciznosti. Nit vodilja je da svi ti detalji budu kohezivni, stavljajući korisnika na prvo mjesto – gdje prostor probuđuje njegova osjetila i služi mu kao pokretač. Dizajnu pristupam s osjetljivošću prema materijalima, volim spajati neočekivane teksture i kroz geometrijsku jasnoću stvarati prostor koji ima svoj senzibilitet. To ne znači minimalizam, već slojevitost – forma je često jasna i čista, ali materijali i završne obrade nose emotivnu notu.
Radili ste u vrlo različitim kontekstima – od američkih korporativnih prostora do više intimnih interijera. Kako se prilagođavate identitetu klijenta, a da pritom zadržite vlastiti izraz?
Svaki projekt počinje analizom prostora, funkcije i načina života korisnika – bitno je u potpunosti razumjeti identitet klijenta i njegove potrebe. Nakon toga kombiniram te uvide sa svojim pristupom koji se temelji na koheziji, funkcionalnosti, te elementima razigranosti i inovacije. Ako se radi o intimnijem prostoru, ton boja, teksture i proporcije prilagođavam željama klijenta, a kombinaciju inovativnih materijala, geometrijske preciznosti ili prostornu dinamiku ne želim nametati, nego je integrirati u priču koju klijent želi ispričati. Mogu se ponuditi opcije koje klijenti možda i nisu očekivali, ali u skladu s njihovom vizijom.
Što vam je važnije u dizajnu – funkcija, estetika ili emocija? I kako ta tri elementa dovodite u ravnotežu?
Uvijek nastojim da funkcija, estetika i emocija budu međusobno povezani. Funkcija je temelj – svaka inovacija osmišljena je da podržava način života korisnika i ergonomiju prostora. Geometrijska preciznost, slojeviti materijali i igra tekstura i boja daju dizajnu estetsku vrijednost, ali estetika nije sama sebi svrha – ona podupire emocionalni doživljaj i funkcionalnost. Emocija, pak, stvara povezanost korisnika s interijerom. Prostori i objekti trebaju „pričati priču“ i izazivati emocionalni odgovor. Pokušavam dizajnirati s emocijom u središtu, estetiku koristim da pojačam doživljaj, a funkciju da sve bude korisno i održivo. Ta tri elementa se međusobno nadopunjuju, a ne natječu, i tako nastaje holistički dizajn.
Kako je došlo do suradnje na projektu za Virgin Atlantic i što vas je najviše privuklo tom briefu?
Na projektu Virgin Atlantic Lounge radila sam unutar tima Slade Architecture. Klijenti su Europljani i odmah smo se povezali – njihova vizija mi je bila vrlo jasna. Odmah me privukao jedinstveni i „funky“ duh brenda – Virgin Atlantic nije tipična aviokompanija, već suvremenija, cool i razigrana. Poznati su po inovativnim iskustvima za korisnike i inkluzivnosti te komuniciraju kroz hrabar i kreativan pristup, što je utjecalo na identitet i dizajn loungea. Ta sloboda i mogućnost da kroz prostor izrazimo karakter grada, brend i njegovu energiju i osjećaj uzbuđenja koji putovanje nosi, bilo je ono što me najviše privuklo ovom projektu.
Lounge ste zamislili kao “emocionalno sidro” za putnike. Kako ste postigli da prostor istovremeno djeluje energično, ali i umirujuće?
Umirujuću i energičnu dinamiku loungea stvaramo pažljivim zoniranjem prostora. Podijelili smo ga u četiri cjeline: ulaz koji je prijateljski i sofisticiran, bar i dining zonu koja je društvena i živahna, “wing room” za mirniji fokus i povlačenje, te kino zonu koja pruža opušteniji, ležerniji ugođaj. Razumijevanjem ljudskih radnji i emocija u prostoru stvara se kohezivno iskustvo – putnik osjeti i energiju i opuštanje. Na toj prostornoj strukturi gradimo energiju i smirenost kroz razigrane oblike, kontrastne teksture i pažljivo odabrane boje, dok harmonija proporcija, prirodni materijali i sofisticirana rasvjeta donose osjećaj smirenosti. Cilj je bio stvoriti prostor koji je živ, a istovremeno ugodan i opuštajući – prostor koji putnicima pruža iskustvo i emociju, a ne samo funkciju.
Spominjete da ste inspiraciju pronašli u kontrastima Los Angelesa – od Malibua do neonskih noći. Kako se ti kontrasti očituju u materijalima, bojama i svjetlu prostora?
Da, Los Angeles je grad boja i kontrasta – od toplih zalazaka sunca i iridescentnih automobila do Malibua i hollywoodskog glamura. Ulaz u lounge zamišljen je kao prvo uranjanje u LA priču, tu je odabrana zavjesa od lančića u gradijentu toplih boja, ulaz je uz to i suptilnog osvjetljenja, stvarajući osjećaj dobrodošlice i sofisticiranog glamura. U društvenim zonama odabrali smo reflektirajuće materijale kako bismo stvorili vibrantan i energičan karakter prostora. Rasvjeta se mijenja tijekom dana, plavi tonovi dominiraju prijepodne, dok pri zalasku prelaze u narančaste, ružičaste i ljubičaste nijanse, dočaravajući LA „golden hour“. Kino zona inspirirana je hollywoodskim šarmom, naglašena dramatičnim crvenim tonovima, crveni tepih vodi do Royal Boxa – VIP prostora s intimnom atmosferom i podesivom rasvjetom.
Lounge se doima vrlo fluidnim, iako je podijeljen na više cjelina. Kako ste postigli taj osjećaj povezanosti i naracije kroz prostor?
Fluidnost loungea postigli smo pažljivim prijelazima između različitih zona, kombinirajući komplementarne materijale. Rasvjeta i boje povezane su kroz sve zone kako bi se održao vizualni i emocionalni kontinuitet, dok zoniranje prostora naglašavamo promjenom podnog materijala – crveni tepih vodi do ležernije kino zone, a drveni pod dominira u najprometnijim dijelovima loungea. Tako, putnik intuitivno osjeti prijelaz od energičnih društvenih zona do mirnijih i opuštajućih prostora, a lounge djeluje skladno i povezujuće unatoč različitim funkcijama.
Koji detalj ili odluka u projektu za vas nosi najveće osobno značenje – nešto što možda većina posjetitelja neće ni primijetiti, ali vam je važno?
Vjerojatno detalj koji mi nosi najveće osobno značenje je izbor i kombinacija tekstura materijala. Većina posjetitelja to možda ne primjećuje svjesno, ali mislim da pojedine teksture najviše daju prostoru dubinu, toplinu i karakter te reflektiraju duh Los Angelesa, ali sugestivno, ne izravno. Posebno mi znače fluted pločice bara, reflektirajući matirani backsplash i zidni tepih u VIP prostoru – to su jednostavni, ali međusobno različiti materijali koji zajedno stvaraju slojevito i taktilno iskustvo prostora. Kroz te suptilne materijalne odnose prostor, po meni, dobiva onu tihu emociju koju osjetiš prije nego što je uspiješ opisati.
Nakon ovog projekta, što vas trenutačno najviše inspirira i u kojem smjeru želite razvijati svoj rad u budućnosti?
Trenutačno radim na zanimljivom briefu hotela, a inspiriraju me intimniji, privatniji prostori. Posebnu pažnju pridajem odnosu između predmeta i prostora. Kad bih mogla, svaki bi dio bio custom made – jer vjerujem da svaki komad namještaja i detalj može pridonijeti osjećaju i iskustvu osobe u prostoru. Važno mi je da sve bude pažljivo oblikovano za određeni kontekst, trajno i značajno, a ne prolazno ili “fast furniture”. U budućnosti želim još više razvijati taj pristup i posvetiti više vremena produkt dizajnu – stvaranju unikatnih objekata kroz koje se isprepliću umjetnost i dizajn. Zanimaju me predmeti koji nisu izolirani, nego djeluju kao produžetak ljudskog ponašanja i imaju svoj karakter.
