Nedavno mi je bliska osoba rekla kako mu se čini da sam kronično umorna, jer svaki naš razgovor započnem s „ma nisam se naspavala“ i onda sam shvatila da stvarno je tako. Ne sjećam se kad sam se probudila odmorna. Kad je bio zadnji put da sam si pustila da spavam do kad želim i da se stvarno odmorim. Pisali smo o tome kako je danas mnogima „zauzet/a“ sam postala glavna uzrečica, a čini mi se da to za sobom vuče i ovaj kronični umor. I onda se osvrnem oko sebe i shvatim da nemam jedina taj problem. S prijateljicama je već postala i interna fora to famozno „umorna sam“ koliko često to govorimo. Burnout je uvijek prisutan, ali svakih nekoliko godina, čini se da izbije poput neke pandemije i većinu nas dohvati odjednom.
Niste sigurni što burnout točno je? Ovako on izgleda
Istraživanja sugeriraju kako milenijalci i generacija Z doživljavaju burnout ranije nego i jedna druga generacija. Čak četvrtina ih doživi burnout (ili više njih) i prije 30. godine, što prije nije bio slučaj. Kao i sve, burnout varira od osobe do osobe. Ne percipiramo svi stres jednako i ne možemo svi podnijeti jednake količine, pa se on kod svakog drugačije manifestira. No, generalno, neki od prvih „simptoma“ je umor, koji vrlo brzo slijedi cinizam što dovodi do otuđenja od posla, pa i smanjenja doživljaja vlastitih postignuća. Do njega najčešće dolazi kad se nečija percepcija posla i stvaran obujam istog prestanu podudarati.

Da, gotovo svaki posao ima dana kad je tempo lakši i opušteniji i dana kad se ipak mora malo ubrzati, ali dugoročno odstupanje obujma posla od onog na što smo navikli je ono što dovodi do burnouta. Njemu su skloniji ljudi na nižim pozicijama koji iznad sebe imaju lance i lance nadređenih, žene i mlađi radnici. A istraživanja smatraju kako je kod mlađih radnika tome pridonijela pandemija. Kako? Mnogi su počeli raditi u jeku izolacije, pa su bili zakinuti za dvije vrlo važne stvari. Socijalizaciju i neformalno učenje. U okruženju gdje sjedimo pokraj nekoliko kolega, kao novi radnik, uvijek je lakše učiti kroz razgovor i postepeno, nego kad sami moramo otkrivati kako se što radi, jer nam netko s više iskustva ne sjedi pokraj nas i nismo u mogućnosti izmijeniti iskustva. I da, istraživanja teško da su u krivu, ali smatram kako se mora uzeti u obzir i današnji način života.


Svi težimo stvoriti si neki balans posla i privatnog života, ali je to jako teško postići. Mnogi više ni nemaju radno vrijeme, nego se očekuje da su dostupni 24/7, pa i ono privatno vrijeme više nije tako privatno. Ponekad se doslovce tjeramo da druženja, ne bi li mogli reći kako dobro balansiramo, pa si ne dopuštamo ni tih par sati slobodno da odmorimo, nego se osjećamo primorani na socijalizaciju. Da, to vrijeme s bližnjima i prijateljima bi nas trebalo ispuniti i napuniti nam baterije, ali kad to radimo s 2 % energije, teško da će biti baš produktivno. A zbog tog manjka vremena i energija, ni prehrana nam nije najsjajnija. Pa kako da i iskoristimo energiju maksimalno, kad se ne stižemo hraniti cjelovitim namirnicama koje bi pridonijele i razinama energije i zdravlju općenito.
Stres, stres, stres i još malo stresa
Stres koji možemo držati pod kontrolom, poput vlastitih obveza, je nešto što nije toliko velik faktor danas, ipak je riječ o nečemu na što možemo utjecati. No, onaj stres koji nam izazivaju stvari van naše kontrole, onaj stres koji nužno ne percipiramo kao takav, e on nam stvara veći problem. Cijene života, promjene u društvu, tragedije o kojima svakodnevno čitamo, to u nama budi osjećaj nemoći. I ne, ne kažem da trebamo biti neuki i neinformirani, ali trebamo si osvijestiti koliko to utječe na našu svakodnevicu. Važno je shvatiti koje stvari nam definiraju ostatak dana i možda promijeniti naš fokus s njih na nešto što nas ispunjava. Na primjer, umjesto pola sata čitanja negativnih vijesti, zašto ne bismo to limitirali na kraće vrijeme, kako bi i dalje bili upućeni u svjetske i lokalne događaje, ali ostatak vremena ipak posvetimo sebi i nekom štivu koje nas ispunjava. Bilo da ćete radije posegnuti za fantastikom ili nekim stručnim naslovom, važno je da samo kratko skrenete fokus na to, kako bi ipak pozitivno utjecali na razinu stresa.
Ima li nam spasa?
Naravno da ima. Male promjene su ono što čine najveću razliku i iako nije riječ o čarobnim rješenjima, ipak su itekako korisna. Naravno, ovo nisu univerzalna rješenja niti brišu sistemske probleme, ali su mali pomaci koji nekima mogu olakšati svakodnevicu. Za prvi savjet ćete možda pomisliti kako je lakše reći, nego napraviti, ali vjerujte mi, jednom kad napravite ovo, odradili ste pola posla. Postavite jasne granice oko svoje poslovne dostupnosti. Možda imate 24/7 radno vrijeme jer vas smatraju dežurnim „yes man“, pa bi bilo skroz korektno da ipak postavite granice, kako bi uopće i dobili na privatnom vremenu. A i interakcije na poslu puno mogu utjecati na smanjenje razina stresa. Bilo da uzmete kratki predah za kavu i razgovarate s kolegama (o stvarima nevezanim za posao) ili odete prošetati do trgovine po gablec, shvatite i te kratke trenutke kao vrijeme za pustiti brigu o poslu, jer teško da u toj šetnji od 5 minuta išta konkretno možete napraviti, a za kasniji nastavak dana može samo značiti veću produktivnost. A privatno vrijeme? Nemojte osjećati primoranost ispuniti svaku sekundu. Zašto ne biste imali intimno druženje doma umjesto u prekrcanom baru?


Danas živimo ekstremno brzo, ali čini mi se kako se to polako mijenja, pa se nadam da će i razine iscrpljenosti se početi smanjivati. Burnout nikako nije zabavan i sretnik ste, ako vas zaobiđe, ali uvijek se njegov utjecaj može smanjiti i držati pod kontrolom. Polako počinjemo stavljati fokus na sebe i odvajati privatno i poslovno, pa bi i ta „burnout pandemija“ potencijalno mogla postati stvar prošlosti. Kako se i sami simptomi burnouta manifestiraju drugačije od osobe do osobe, tako ni ne postoji univerzalno rješenje. Samo je važno znati da niste sami i da se uvijek nekome možete obratiti makar samo za razgovor, ako niste osoba od savjeta.