Prije 15 godina stand up scena na našim prostorima se počela razvijati, a tada je svoje prve fore na pozornici, pred okupljenom publikom u Klubu Purgeraj imao i Vlatko Štampar. Po struci arhitekt koji je karijeru izradio kao komičar ovog proljeća proslavio je svojih 15 godina nasmijavanja publike. Od Purgeraja do rasprodane dvorane Lisinski, Vlatko Štampar kaže kako su strast i žar i dalje jednaki kao i prvog dana. Uz Purgeraj, karijeru su mu obilježili Studio smijeha u Vlaškoj te Sax, zagrebački klub u kojem Vlatka Štampara možete slušati u sklopu Schweppes Thursdays događaja koji se odvijaju četvrtkom kako bi nam donijeli novu razinu zabave. U našem Born Social specijalu nastalom u suradnji sa Schweppesom predstavljamo uspješne pojedince i kreativce, među kojima je Štampar neizostavno ime. Iza njega je napisanih pet stand-up specijala: Bratec je trd, Štamparska greška, Odraslost, Bolja polovica i Zabezeknut, a upravo radi na šestom. O tome kako je biti komičar danas i koje fore danas više ne pale otkrio nam je u razgovoru.
Vlatko, jesmo li postali preozbiljni? Postoji li i dalje humor?
Pozdrav! Jako ozbiljno pitanje za ovako opušten intervju. Humora ima i uvijek će ga biti, samo je bitno da se čovjek nalazi u točnoj scenografiji.
Znamo da je, ali na koji način i koliko se komedija promijenila u posljednjih 15 godina? Ili možda bolje pitanje je – koliko se promijenila publika?
U posljednjih 15 godina stand up publika se polako gradila i gradila. Jednako kao i komičari. Skupa smo rasli pa tako i prolazili kroz razne faze života, materijale i čudne fore. Ako moram usporediti današnju, neku mlađu publiku – malo su osjetljiviji, ali ako su se ljudi došli planski zabaviti, odnosno, ako komičar nije neko prisilno iznenađenje večeri – vrlo vjerojatno će im biti jako zabavna večer.
Tu je i politička korektnost koja se ne miri s komedijom. Smatrate li da woke kultura i sveprisutna korektnost zaista mogu ‘ubiti’ stand-up i humor kao takav?
Woke kultura je uzela zamaha i kod nas. To najviše primijetim u sadržaju koji plasiram na društvene mreže. Ista fora 2016. i 2023. ne prolazi jednako. Vidi se više woke komentara i mišljenja boraca za prava iz udobnosti vlastitog dnevnog boravka. Na nastupima uživo se ne cenzuriram, jedino što treba je set listu fora planski i kvalitetno napraviti.
Ispravite me ako griješim, ali Netflix je pun stand up specijala i čini se kao da su komičari posljednjih godina postali mainstream. Kako i zašto je došlo do toga?
Ne griješite. I ja sam primijetio uzlaznu putanju popularnosti stand upa, pogotovo posljednjih godinu-dvije. Sve više ljudi prepoznaje stand up kao mainstream vid zabave i više-manje je to sigurna stvar ako znaš na kakvog komičara ideš. Ljudi se vole smijati i opuštati, a stand up kao forma ima foru/smijeh svakih 15-20 sekundi. Naravno, ako valja.
Koji su trenutno vaši favoriti na komičarskoj sceni?
Sad moram politički korektno izbjeći odgovor. Imam više kolega koji su mi stvarno dragi i mogu slušati fore iznova i iznova. Najbolje je baciti oko na neku grupnu večer komičara Splicke scene, Bis-comedy ili Lajnap comedy kolektiva. I tada vidiš koji ti komičar i stil najbolje odgovaraju, najbolje je stand up doživjeti uživo.
Iza vas je rasprodani Lisinski i proslava 15 godina karijere. Kakvi su dojmovi kada se osvrnete na početke? Jeste li zamišljali da će vas prve fore dovesti do punih dvorana?
Prošlo je više od 15 godina od prvog nastupa i nije mi bilo ni na kraj pameti da će ovo biti moj posao/profesija. Strast i žar je jednak na nastupu prekjučer i na prvim nastupima u Purgeraju. Mislim da je to i ključ uspješne karijere u bilo kojem polju. Naći strast i samo se prepustiti. Ima ona dobra izreka: Bog će ti prodati što god želiš pod cijenu rada.
Nakon pet specijala, u najavi je u šesti. U kojoj ste fazi i što možemo očekivati?
Tako je u pripremi je šesti specijal. Faza je sljedeća: kao da smo u Masterchefu i sad sam natrpao punu košaricu namirnica. Imam plan koliko će imati sljedova, ali točan raspored još ne znam. Za taj dio mi treba publika. Materijal se razlikuje za nijansu od dosadašnjeg jer je intimniji i iskreniji. Zato je vjerojatno i veća trema, a panika malo gušća, jer se još više otvaram publici i prepuštam se njima s nadom da ćemo se poklopiti i shvatiti. I dalje se držim istog pravila – tema je sve osim politike.
Koristite li humor i ironiju kao alat, odnosno pomažu li vam i na koji način?
Svi znamo da je humor dosta intimna stvar. Da bi se osoba smijala mora biti opuštena, spustiti gard i povezati se s drugom osobom. Zato humor nevjerojatno dobro pomaže u svakodnevnim situacijama. Nasmijao sam profesora u srednjoj i zaobišao ono teško pitanje iz povijesti, komisiju na obrani diplomskog i opustio ih (i sebe). I najbitnije, nasmijao i osvojio djevojku. Generalno vjerujem da humor ima veliku moć i široki spektar prednosti koje donosi. Uz sam smijeh.
Što biste rekli onima koji su na početku i tek se žele probiti na stand-up scenu? Kakvo je stanje naše scene i isplati li se više ovu karijeru ganjati negdje drugdje?
Molim te, nemoj. I ovako ima sve više i više komičara, ne treba nam još jedan… Najbolji savjet koji mogu dati je – kreni. Osjeti par puta publiku, sebe na pozornici i sve će ti biti kristalno jasno. S vremenom i iskustvom sam shvatio da je najbitnije biti iskren. Publika nanjuši svu istinu o tebi prvih par minuta na pozornici. Jesi bahat, uplašen, ljut… Naša scena nikad nije bila bolja i kvalitetnija. S iščekivanjem i znatiželjom promatram kamo sve ide i gdje je granica.
Spomenuli ste negdje da neke fore više ne izvodite jer im je ‘prošao rok’. U kojem smislu su se ‘pokvarile’?
Neke fore imaju reference i usporedbe koje su vezane za vrijeme i ljude koji su prošli. To je jedan od razloga. Nema smisla imati foru o npr. Mesiću, prošlo je to vrijeme. A neke fore mi više ne “stoje”. Kao ona Limp Bizkit majica iz srednje. Drago mi je da je imam i da sam je nosio, ali sa 37 godina – izgleda malo čudno.
Postoji li recept za humor?
Ima pravila, knjiga, tečaja i načina da se školski napiše fora. Preuveličavanje, ironija, sarkazam, imitacije. I vjerujem da svaka osoba može napisati i skupiti 30-tak minuta dobrog materijala i fora. Ključ je nastaviti pisati dalje i biti kreativan kroz godine i godine. Gledati sve oko sebe i skenirati gdje su potencijalne nove fore ili dijelovi slagalice koji mi trebaju za onu foru iz 2015. da je konačno zaokružim.
