Svakome tko iole razumije modu bilo je jasno da Prada sigurno ne bi otvorila reviju najbazičnijim odjevnim predmetom da za njega ne kuje velike planove. Ta se pretpostavka pokazala ispravnom. Kada je, sredinom kolovoza, famozna bijela potkošulja stigla u Pradine trgovine modni su se mediji o njoj nadugo i naširoko raspisali. Naime, top o kojem se od veljače pisalo kao o must have komadu sezone ima poprilično paprenu cijenu – 690 eura.
Vrijedi li ikoja potkošulja na svijetu 690 eura? Ako ti, dok je nosiš na golim prsima, ne pruža osjećaj kao da te nježno ljube anđeli, odgovor je zasigurno – ne. Oni koji su probali Pradinu famozno potkošulju svjedoče da je riječ o laganom, ne osobito rastezljivom pamuku, te da se ni po čemu ne razlikuje od bijelih pamučnih potkošulja koje inače kupujemo i nosimo ispod majice. No, zašto onda Pradina potkošulja košta kao jedno kraće putovanje ili pak solidan bicikl? Odgovor je jednostavan. Zbog trokuta. Ono što kupuješ kad kupuješ Pradinu potkošulju je metalni trokutasti logo na prsima.
Bez metalnog trokutastog loga na prsima bila bi to samo još jedna “obična” potkošulja, no upravo je logo ono što ga čini statusnim simbolom, poželjnim komadom svih onih koji teže odjećom pokazati da im bankovni račun puca po šavovima ili onih koji samo žele da mislimo da puca po šavovima. No, Prada svoju “običnu bijelu potkošulju” nije učinila poželjnom samo time što je na nju našila metalni trokutić, učinila ju je poželjnom i efektom šoka, raspirujući raspravu te generirajući tako nevjerojatnu vidljivost i to putem posve besplatnih medijskih objava.
Metoda je to kojoj već neko vrijeme svjedočimo, a Balenciaga je u toj disciplini prvak. Primjera iz domišljate radionice Demne Gvasalije ima bezbroj, no one umu najsvježije su svakako iznošene “Starke” koje izgledaju kao da su se tri godine povlačile po WC-u u Močvari (za $1,850) i torba koja izgleda kao obična, velika crna vreća za smeće (za $1,790). Uzmemo li u obzir da Demna ironiju isfurava još od Vetementsa kada je modnoj kremi prodavao DHL majice, čudno je da publika i dalje ostaje šokirana. Vjerojatno ni sam Demna nije mislio da će ta fora toliko dugo paliti.
Da je moda bez dobrog marketinga samo odjeća ovog je puta dokazala i Prada. No, umjesto da je preuzela Demninu “radikalnu” šprancu, odlučila se za nešto drugačije. U Pradinoj bijeloj pamučnoj potkošulji nema ništa radikalno, nema vreća za smeće u ulozi torbe, sponzorskih majica s kakvima smo inače prali prozore ili rasturenih tenisica koje inače ni bi dotaknuli ni štapom. Riječ je “samo” o najbazičnijem odjevnom predmetu na svijetu. S logom. I paprenom cijenom koja će tu najobičniju potkošulju učiniti zanimljivom. Nakon što se svi živi raspišu o njezinoj “suludoj” cijeni i pitaju se “hoće li itko živ to kupiti?” Prada će već imati super poželjan komad lansiran u orbitu statusnog simbola. Sada svi znamo da košta “k’o svetog Petra kajgana”, a čar statusnih simbola upravo je u tome – da svi znaju da košta. Dok ćemo se mi podsmjehivati onima koji će iskeširati 690 eura za potkošulju koja ne pruža osjećaj kao da te ljube anđeli, Prada će brojati lovu. Potkošulja sto posto ne vrijedi ni blizu 5200 kuna, ali dovitljivi marketinški trikovi će sigurno odraditi posao.
