Bali je mjesto čudesne prirode i još čudesnijih, nepredvidivih susreta. Nisam mogao ni zamisliti da će ovo drugo, na svoj način, obilježiti moj dolazak na Otok Bogova. Nekada davno (barem koliko “davno” može značiti u virtualnom svijetu), Instagram feed odveo me do profila Fauve Art House. Tada nisam ni slutio da ću se jednog dana spontano naći oči u oči s umjetnikom koji je godinama bio dio mog (online) svijeta – Riz Riz Rizz. Ovaj priznati indonezijski multidisciplinarni umjetnik stvara djela koja osvajaju galerije diljem svijeta. Svojom sposobnošću prenošenja složenih emocija kroz slike, nudi uvid u tajnu života. Njegove slike, koje često prikazuju ženske figure u simbiozi sa životinjama i literarnim elementima, skrivaju složene priče koje samo čekaju da budu otkrivene.
Sve se činilo nadrealnim – od otkrića da se Rizzov umjetnički dom nalazi upravo u susjedstvu moje “nomadske vile” , a ne na mjestu poput St. Bartsa, gdje je nedavno imao izložbu, pa sve do mog uvjerenja i odlučnosti da tamo jednostavno banem bez najave. Uputio sam se na adresu s ogromnim apoenima u džepu, koje ni danas ne razumijem, i taksistom koji, naravno, nije imao kusur za moj višak “milijuna”. Tako sam stao pred kapiju ovog živopisnog zdanja i upitao čuvara: “Imate li možda da mi razmijenite?” To je bio moj ulazak u drugi svijet – šareni vrtlog boja, tekstura i neobične energije.
Zamislite prostor u kojem se ženske figure i snažne životinje stapaju s poezijom i simbolikom, a svaki potez kistom nosi silovitu vibraciju koja prožima sve. Rizz je slikar koji svoj rad temelji na sirovoj, ali nježnoj simbiozi boja, stvarajući svijet u kojem želimo biti, gdje se kaos i harmonija spajaju na jedinstven način.
Rizz, čovjek iza ovog kreativnog univerzuma, sam mi je opisao svoj umjetnički put:
“Tijekom 20 godina isprobavao sam razne slikarske tehnike – realizam, figurativnu umjetnost, apstrakciju, impresionizam… Na kraju sam otkrio svoju pravu ljubav u fovizmu. Ta sloboda, divlji potezi kistom i vibrantne boje ono su što me definira.” Dok mi je govorio o Matisseu i Derainu, vidio sam koliko duboko rezonira s njihovim stilom, ali i koliko je za njega fovizam više od estetike – to je način izražavanja strasti koja ga vodi kroz život. Nekada, u spontanim i istinskim susretima s umjetnošću, doživimo trenutak kada se prostor i emocija stope u jedno. Ovo je bio upravo takav trenutak.
Žene su veoma poseban svijet
Na nekim prijašnjim putovanjima naišao sam na galerije koje su mi postale gotovo svetilišta, mjesta gdje svaki rad diše, gdje umjetnost progovara emocijama i pričama koje nisu uvijek direktno očigledne. Shvatio sam da umjetnost nije samo vizualna stimulacija. U njoj se spajaju svi aspekti života, često kroz igru simbola i vizualnih alegorija.
Na primjer, žene koje se pojavljuju u Rizzovim slikama nisu samo likovi – one su nositeljice priča koje traže da ih razumijemo kroz simbole i znakove. Baš kao što svaki komad namještaja ili svaka boja u prostoru može nositi povijest, sjećanja i emocije, tako i Rizzove žene pričaju tihe, ali moćne priče koje treba osjetiti i dokučiti.
Rizzove slike obiluju simbolima, od kojih su mnogi inspirirani balinežanskom umjetnošću. Fascinantan je način na koji tradicionalne motive, poput harmoničnog odnosa između čovjeka i životinje, spaja s drugačijim estetskim pravcem. Rizzov rad, iako ukorijenjen u tradiciji, otvara vrata ka nečemu sasvim modernom i univerzalnom.
“Iako ne predstavljam direktno svoju kulturu, životinje u mojim slikama jesu pod utjecajem balinežanske umjetnosti. Kombiniram ih sa svojom fovističkom estetikom kako bih uhvatio esenciju divljine i prirode,” objasnio mi je. Dodao je i kako takav spoj pruža novu perspektivu indonezijskoj umjetnosti te inspirira mlade umjetnike da istraže nepoznate pravce.
Od slikarskog platna do mode
Jedan kutak Fauve Art Housea posebno je privukao moju pažnju – kolekcija odjeće inspirirana njegovim radovima. Uzorci koji preslikavaju motive sa slika, izvedeni na prirodnim materijalima, bili su toliko upečatljivi da nisam mogao odoljeti isprobati nekoliko komada.
“Prijelaz s platna na modu bio je prirodan korak,” priznao mi je Riz. “Koristim prirodne tkanine i zemljane boje, što je dio moje vizije. Iskreno, nisam očekivao da će ljudi voljeti ovu kolekciju koliko i ja.”
Ova (prilično unisex) kolekcija dokaz je kako umjetnost može živjeti izvan zidova galerije, povezujući se s publikom na potpuno nov način. Podsjetila me na filozofiju brenda People Like Us Community, koji kroz modu ne slavi samo estetiku, već i strast te ljubav prema spajanju suprotnosti – i one muške i ženske strane u svakome od nas.
U prostoru su se lako mogle uočiti boce crnog vina diskretno skrivene među keramičkim vazama. Ovaj motiv često se pojavljuje i na Rizzovim slikama. Kada sam ga upitao o njihovom značenju, s osmijehom je odgovorio: “Čaša crnog vina često prati moje stvaranje. Ona je poput plamena koji raspiruje moju strast i daje dubinu mom radu. Ta kombinacija, boja vina i potezi kista, simboliziraju vatru koja pokreće moju kreativnost.” Ne moram vam posebno naglašavati da se Dioniz u meni, na ovu izjavu, radovao kao malo dijete.
“Najbolje ideje dolaze mi dok spavam,” rekao je kroz smijeh. “To je moj trik – dok drugi prave desetine skica, ja se jednostavno prepustim snovima. U tom prostoru između jave i sna nastaju moje najjače slike.” Rizz mi je otkrio još jednu svoju “tajnu”, u kojoj se krije njegov trenutak prosvjetljenja.
“AI? Ne, hvala.”
Na kraju našeg razgovora, dotaknuli smo se i pitanja tehnologije u umjetnosti. Iako mnogi danas istražuju mogućnosti koje pružaju VR ili AI, Rizz se odlučno drži tradicionalnih metoda.
“AI? Ne. To jednostavno nije za mene. Tradicionalne metode su seksi – one donose strast. Ima nešto magično u tom trenju kista o platno, u nesavršenostima koje su tako ljudske. AI ne može zamijeniti tu emociju.” Upravo ta iskonska i prirodna povezanost s ljudskim elementom, kao i fokus na autentičnost, ono je što čini Rizzovu umjetnost jedinstvenom. Svaka boja i svaki potez kista nose dio njegovog bića – njegovu strast, snove i viziju svijeta.
Rizz izvan svog Muzeja umjetnosti
Ovaj susret s Rizzom nije završio na vratima njegove kuće. Ono što je započelo kao improvizirana avantura evoluiralo je u pravu Riz Riz Rizz (avan)turu. Posjet poznatom koncept storeu The Medium Design otkrio mi je posebnu kolekciju njegovih slika smještenih u neobične custom-made okvire, kao i keramičke skulpture koje zrače istom energijom kao i njegov dom.
Zatim sam, sasvim slučajno, dalje istražujući, saznao za restoran Longtime , gdje Rizzove skulpture i slike podižu moderan interijer na potpuno novu razinu. Njegova prisutnost u prostoru osjeti se u svakom detalju, a cijelo mjesto postaje spoj umjetnosti i dizajna. Hrana ovdje nije samo dobra – ona je čisti doživljaj.
Rizz mi je otkrio i da u travnju 2025. priprema veliku europsku izložbu u iD|room-u u Ženevi. S obzirom na sve što sam vidio i osjetio, mogu samo zamisliti kako će ta priča izgledati. Potraga za low-cost letovima već je u tijeku – uostalom, Rizz nije samo umjetnik; on je putovanje samo po sebi. Ovu veliku priču završit ću riječima koje je o njemu izrekla Tamara Davis, redateljica filma “Jean-Michel Basquiat: The Radiant Child”: “Rizz je pravi umjetnik. Njegova strast prema onome što stvara i zarazna energija potpuno su me očarali. Ima onu istu dječju, a ozbiljnu kvalitetu koju sam primijetila kod Basquiata. Natjera vas da se zapitate: je li naivan ili genij?”
