U gradu koji se posljednjih petnaestak godina prometnuo u jednu od najzanimljivijih gastronomskih destinacija Europe, Atelier September zauzima posebno mjesto. Nije riječ o restoranu s Michelinovim zvjezdicama, nema dugačke degustacijske menije i ne traži od gosta da unaprijed prouči koncept mjesta. Atelier September je, barem na prvi pogled, jednostavan dnevni kafić i restoran. Ipak, upravo je taj prostor postao jedna od najprepoznatljivijih adresa u Kopenhagenu i mjesto koje je snažno utjecalo na način na koji danas razmišljamo o doručku.

Atelier September otvoren je 2013. godine
Atelier September otvoren je 2013. godine, a iza njega stoji Frederik Bille Brahe, danski kuhar, poduzetnik i kreativac koji je tijekom godina postao jedna od ključnih figura suvremene kopenhaške gastronomske scene. Brahe je odrastao u okruženju u kojem su umjetnost, dizajn i hrana bili sastavni dio svakodnevice, pa možda i ne čudi da je od samog početka želio stvoriti mjesto koje neće biti samo još jedan kafić.

Naziv Atelier September također mnogo govori o njegovoj ideji. Riječ „atelier“ priziva umjetnički studio i prostor rada, a „September“ nosi određenu mirnoću i osjećaj prijelaza. Ni jedno ni drugo nije slučajno. Brahe je želio prostor koji će biti opušten, otvoren i pomalo nalik dnevnom boravku, mjesto u kojem ljudi mogu doručkovati, sastati se, čitati, razgovarati ili jednostavno provesti dio dana bez osjećaja žurbe.
Kada je otvoren, Kopenhagen je već imao iznimno zanimljivu gastronomsku scenu.

Restorani poput Nome privlačili su pažnju cijelog svijeta, a grad je bio usred razdoblja velikih promjena i kreativne energije. No istodobno je postojao prostor za nešto sasvim drukčije: mjesto koje nije formalno, koje ne pripada visokoj gastronomiji, ali koje jednako ozbiljno promišlja hranu.
Atelier September upravo je to ponudio.

Njegov koncept bio je vrlo jednostavan. Kratak jelovnik, nekoliko jela koja se pripremaju s velikom pažnjom, kvalitetne sezonske namirnice i prostor koji djeluje mirno i neopterećeno. Danas takav pristup zvuči poznato jer ga viđamo posvuda, no prije desetak godina nije bio toliko uobičajen.

Doručak se još nije doživljavao kao obrok kojem se pristupa s jednakom pažnjom kao večeri u ozbiljnim restoranima. Brahe je među prvima pokazao da se i dnevna gastronomija može graditi na kvaliteti i promišljenosti. Vrlo brzo počeli su dolaziti stanovnici Kopenhagena, ljudi iz kreativnih industrija, dizajneri, arhitekti, kuhari i novinari. Zatim su počeli dolaziti putnici koji su u grad stizali zbog njegove gastronomske scene. Glas o Atelier Septemberu širio se gotovo isključivo preporukama. Netko bi ga spomenuo prijatelju, netko bi objavio fotografiju doručka, netko bi ga uvrstio u vodič kroz grad. Malo-pomalo, Atelier September prerastao je u mjesto koje se jednostavno nije zaobilazilo.

Veliku ulogu u njegovoj popularnosti odigrao je i izgled prostora. Interijer je bio tipično skandinavski, ali bez pretjeranog stiliziranja. Svjetlo, drvo, jednostavni stolovi i keramika stvarali su ugodnu atmosferu. Ljudi su se ondje osjećali opušteno. Nije postojalo pravilo kako se treba odjenuti, koliko dugo treba ostati ili što treba naručiti. Mjesto je djelovalo prirodno.

Istodobno, hrana je bila dovoljno dobra da ljudi zbog nje dolaze ponovno. Njihov avokado na tostu s vremenom je postao jedno od najpoznatijih jela u Kopenhagenu. Danas ga je gotovo nemoguće odvojiti od identiteta Atelier Septembera. Međutim, uspjeh tog jela nikada nije bio u tome što je bilo neobično ili tehnički zahtjevno. Naprotiv. Radilo se o vrlo jednostavnom tanjuru koji je pokazivao koliko daleko mogu otići kvaliteta sastojaka i osjećaj za proporcije.

Ista logika vidi se i u ostatku jelovnika. Mekano kuhana jaja, sezonsko voće, salate, sendviči i dobra kava. Hrana koja ne pokušava iznenaditi, nego pružiti osjećaj da je sve na svom mjestu. Upravo je ta dosljednost jedan od razloga zbog kojih je Atelier September postao klasik. Tijekom godina nije mijenjao identitet svakih nekoliko sezona. Nije pokušavao slijediti svaki novi gastronomski trend. Jelovnik se razvijao postupno, prostor je ostao prepoznatljiv, a osnovna ideja ostala je ista.
Mnogi današnji kafići i restorani koji poslužuju doručak, od Kopenhagena do New Yorka i Tokija, dijele neke od ideja koje je Atelier September pomogao popularizirati: mali jelovnik, fokus na kvalitetne sastojke, opuštenu atmosferu i uvjerenje da dnevni obrok može biti jednako promišljen kao i večera.

Utjecaj mjesta proširio se i izvan samog restorana. Frederik Bille Brahe tijekom godina objavio je nekoliko knjiga, među kojima se posebno ističu Atelier September: A Place for Daytime Cooking i All the Stuff We Cooked. Te knjige nisu klasične kuharice u kojima se recepti samo nižu jedan za drugim. One donose fotografije prostora, priče o namirnicama, razmišljanja o kuhanju i svakodnevici te pokušavaju prenijeti atmosferu koja postoji u samom Atelier Septemberu.
I to je možda najbolji način da se objasni njegova popularnost. Ljudi ne dolaze samo zbog jednog jela ili jedne šalice kave. Dolaze zbog cjeline. Zbog osjećaja da se u tom prostoru hrani pristupa ozbiljno, ali bez pretencioznosti. Zbog ritma koji je sporiji od ostatka grada. I zbog dojma da je moguće napraviti nešto vrlo posebno koristeći relativno jednostavna sredstva.
Više od deset godina nakon otvaranja, Atelier September više nije novo mjesto koje treba otkriti. Postao je dio identiteta suvremenog Kopenhagena, jednako prepoznatljiv među ljubiteljima hrane kao i među ljudima koje zanimaju dizajn, kultura i način na koji svakodnevni život može izgledati kada se pažnja posveti i najmanjim detaljima. To je vjerojatno i najbolja definicija Atelier Septembera: nije samo restoran za doručak, nego mjesto koje je od jednog dijela dana uspjelo stvoriti cijelu kulturu.