Arhitektura i emotivna priča u filmu “The Brutalist”

Priča prati mađarskog arhitekta Lászlóa Tótha, preživjelog logoraša iz Buchenwalda, koji dolazi u Ameriku u potrazi za novim početkom
25.03.2025.
IMAGE SOURCE: Pinterest/Youtube/IMDB
RECOMMENDED

Film The Brutalist, redatelja Bradyja Corbeta, ističe se jedinstvenim vizualnim stilom i impresivnim prikazom arhitekture, koja ne služi samo kao kulisa već i kao ključan element naracije. Priča prati mađarskog arhitekta Lászlóa Tótha, preživjelog logoraša iz Buchenwalda, koji dolazi u Ameriku u potrazi za novim početkom. Njegov arhitektonski put vodi ga od dizajniranja namještaja i fizičkog rada do stvaranja monumentalnih građevina koje odražavaju duh brutalizma – pokreta koji je naglašavao funkcionalnost i jednostavnost.

The Brutalist

film

arhitektura

Film The Brutalist tematizira jedan od najpopularnijih smjerova arhitekture

Prva građevina koju Tóth projektira u Americi, pod pokroviteljstvom bogatog industrijalca Harrisona Leeja Van Burena, jest Van Buren Institute, kompleks koji uključuje knjižnicu, kazalište, gimnaziju i kapelu. Ovaj arhitektonski pothvat postaje simbol njegove ambicije, ali i kompromisa koje mora sklopiti kako bi ostvario svoju viziju. Institutom dominiraju masivne betonske plohe, minimalističke linije i stroga geometrija, dok se igra svjetla i sjene u unutrašnjosti koristi za postizanje dramatičnog vizualnog efekta. Poseban arhitektonski detalj – križni svjetlarnik na krovu – omogućuje da prirodna svjetlost u određenim trenucima dana stvara duhovni i mistični dojam.

https://www.instagram.com/p/DHTGVWNtrdG/

Inspiracija za dizajn ovih građevina dolazi iz stvarnih brutalističkih djela, poput Salk Instituta Louisa Kahna, Tadao Andove Crkve svjetla i Chichu Art Museuma, kao i radova Marcela Breuera. Produkcijska dizajnerica Judy Becker koristila je elemente avangardne arhitekture, referirajući se na povijesna i moderna djela, kako bi stvorila autentične strukture koje odražavaju Tóthovu arhitektonsku filozofiju. Beton, kao dominantan materijal, koristi se u svojoj sirovoj formi, naglašavajući iskrenost i trajnost arhitekture.

The Brutalist

film

lifestyle

arhitektura

The Brutalist

Među prepoznatljivim komadima namještaja nalazi se PK61 stolić za kavu, dizajniran 1968. godine od Poula Kjærholma, koji se pojavljuje u arhitektonskom uredu. Također, film koristi USM Haller skladišne jedinice, koje su poznate po svojoj modularnosti i minimalističkom dizajnu. Još jedan upečatljiv komad je S 35 L naslonjač, koji su dizajnirali Marcel Breuer i Walter Gropius 1930. godine. Ovaj stolac, s karakterističnim čeličnim okvirom, ističe se kao simbol funkcionalne elegancije ranog modernizma. Osim toga, scenografija uključuje umjetničke reference poput slika Roberta Motherwella, čija se djela uklapaju u brutalističku estetiku filma. Ovaj pažljivo odabrani namještaj i dekor ne samo da naglašavaju arhitektonsku tematiku filma već i pomažu u stvaranju autentične atmosfere u kojoj se odvija priča​.

lifestyle

film

Film također istražuje proces gradnje i izazove s kojima se arhitekt susreće. Prikazane su scene u kojima Tóth ulazi u sukobe s izvođačima radova i investitorima – primjerice, dok inzistira na korištenju betona, lokalni građevinari preferiraju tradicionalnije materijale poput mramora. Na kraju postiže kompromis odabirući kararski mramor za oltar kapele, čime pokazuje kako arhitekt ponekad mora prilagoditi svoju viziju stvarnim uvjetima gradnje i društvenim očekivanjima.

The Brutalist

Brutalizam u filmu nije prikazan samo kao estetski pravac, već i kao simbol ideala i borbe protagonista. Tóthova arhitektura odražava njegove unutarnje konflikte, njegove ambicije i njegov odnos prema svijetu u kojem se nastoji afirmirati. Njegove građevine su monolitne, čvrste i pomalo otuđene, baš kao i njegov položaj u novom društvu. Svaki arhitektonski element u filmu ima simboličku težinu – od masivnih betonskih ploha koje odražavaju težinu prošlosti do svjetlosnih otvora koji sugeriraju nadu i prosvjetljenje.

The Brutalist

film

Vizualni stil filma dodatno naglašava arhitektonsku atmosferu. Sniman u formatu VistaVision, s pažljivo komponiranim kadrovima, film koristi igru svjetla i sjene kako bi istaknuo teksture betona, monumentalnost građevina i osjećaj prostranosti. Kamera često zadržava kadar na fasadama i unutrašnjosti zgrada, dopuštajući gledatelju da osjeti njihovu težinu i prisutnost.

Kroz priču o Tóthovoj arhitekturi, The Brutalist postavlja pitanja o ulozi arhitekta u društvu, odnosu umjetnosti i kapitala te kompromisima koji dolaze s velikim projektima. Arhitektura u filmu nije samo scenografija – ona je živi element priče, sredstvo izražavanja i odraz glavnog lika. Film tako postaje fascinantna studija ne samo jednog arhitektonskog pravca, već i dublje ljudske težnje za ostvarenjem vlastite vizije u svijetu koji nije uvijek spreman prihvatiti inovaciju.

SAZNAJ VIŠE: