Mladi arhitekti iz studija Struktura stoje iza obiteljske kuće u Maksimiru, impresivnog projekta koji je ovih dana objavljen na nekim od najpoznatijih svjetskih arhitektonsko dizajnerskih magazina (Designboom, Archello, Archilovers…). Projekt kuće također je jedan od nominiranih za važnu nagradu Drago Galić koje Udruženje hrvatskih arhitekata dodjeljuje za stambenu arhitekturu, a kuća je bila dio izabranih arhitektonskih projekata za obilazak unutar prvog izdanja Open House Zagreb. Autorski tim čine Grgur Butigan i Jakov Matas (Struktura) i Rade Trbara (2A1-BÜRO), a za fotografije je zadužen Bosnic+Dorotic. U nastavku nam govore više o projektu.
Obiteljska kuća u Maksimiru
Obiteljska kuća u Maksimiru nastaje iz ideje cjeline koja se fraktalno rastače na manje segmente. Svaki od segmenata koji tvori kuću, iako specifičan i naoko zaseban, u sebi sadrži karakteristike općeg odnosno ukupnog.
Otkrivanje kuće započinje ulaskom u prednje dvorište. Prolaskom kroz ulaznu kapiju zateknemo se u djelomično natkrivenom prostoru, zaštićenom od pogleda perforiranom fasadom. Kružni otvor iznad, porozna fasada, zatravnjeni parter i velika staklena stijena, kroz koju pogled prodire sve do stražnjeg dvorišta, stvaraju niz istovremenih i vrlo snažnih podražaja. U tom trenutku započinje proces razumijevanja građevine.
Iz pomalo fantazmagoričnog vanjskog prostora zakoračimo u ulazni prostor koji služi kao fenomenološki „prag“ između interijera i eksterijera kuće. Prošavši kroz njega dolazimo do centra dvoaksijalne simetrije građevine i kuća se dijagonalno otvara prema nama. Dnevni prostor lateralno definiran kuhinjom i blagovaonicom te stubište i ulazni prostor u perifernom planu zamjenjuju prigušeni pretprostor.
Iz prostora obgrljenog prirodnom svjetlošću nastavljamo u intimniji prostor stubišta. Smješteno između garaže i manjeg stražnjeg dvorišta, stubište vodi u podrumsku etažu ili na kat. Penjanjem ili spuštanjem ponovno dolazimo u sam tlocrtni centar kuće. Ukoliko smo došli na kat, pred nama se ponovno, ovog puta u okomitom smjeru, pruža pogled na cijelu kuću i njen vanjski prostor. Dječje sobe s radnim pretprostorom, roditeljska soba i pripadajući servisi flankiraju vanjske terase.
Kružni balkon s filigranskom metalnom ogradom poziva nas na posljednji korak u istraživanju kuće. Trenutak maksimalne prostorne introvertiranosti još jednom je interferiran s momentom najveće ekstrovertiranosti. Ovo naglašeno ponavljanje istog scenarija u službi je što boljeg razumijevanja konstrukta. Stupivši na kružni balkon shvaćamo da put završava na mjestu gdje je i započeo – u ulaznom dvorištu. No, iako se nalazimo na istom mjestu, naša percepcija kuće potpuno je izmijenjena, a ideja „cjeline“ puno razumljivija.
Arhitektonski koncept
Nerafinirani početni volumen suptrahira se dok ne postigne željenu formu. Krajnja forma reducirana je na esencijalno, bez suvišnog. Projektiranje kuće kreće od prostog geometrijskog tijela – polovine kocke okvirnih dimenzija 14 x 14 metara. Njena dimenzija izlazi iz pragmatične kombinacije uvjeta prostornog plana i optimalnog smještaja građevine na parceli. Tako postavljena i ukorijenjena u svoj habitus, kuća se počinje modificirati.
Polovina Platonove kocke je presječena dvjema osima dijeleći tlocrtni kvadrat na četiri jednaka kvadranta. Dodatnim dvjema osima izmaknutim iz centra stvara se središnji „križ“ te dva unutarnja i dva vanjska prostora. Isti principi primijenjeni su na preostale etaže, podruma i kata. Uspostavom seta osnovnih pravila građevina se počinje samostalno generirati. U središnji križ smještaju se svi servisni prostori. Preostali unutarnji prostori postaju dnevne i spavaće prostorije te garaža, a vanjski prostori ograđena intimna dvorišta i(li) terase. Time se ostvaruje jasan međuodnos i međuovisnost pojedinih dijelova kuće, odnosno njenih unutarnjih i vanjskih prostora.
