Anthony Vaccarello je, izgleda, odlučio isprobati rage bait tehniku za privlačenje pažnje. Njegovo pravo. Moje je pravo biti razočarana takvim potezom. Prije nego što netko pomisli da je ovo tekst “u obranu influencera”, moram reći da sam razočarana ne time što smatra da oni, parafraziram, “nemaju dubinu”. Razočarana sam prvenstveno licemjerjem, a zatim i nekim drugim izjavama koje su u najmanju ruku neobrazovane – i to po pitanju dizajnera čije ime nosi kuća koja je učinila da se sam Vaccarello vine u visine. Objasnit ću.
Nedavno je izašao intervju za američko izdanje magazina Vogue – znam, baš mi je često na tapetu i jasno je da rage bait nekad i mene upeca, ja neću biti licemjerna. U vili u Brentwoodu (legendarnom kraju Los Angelesa koji volim zato što je u njemu kuća Marilyn Monroe) Vaccarello priča o mnogim stvarima, a gotovo sve zvuče kao da mu je novi Hollywood ušao u krv na najgori mogući način.

Prva stvar na koju mi je krenula para na uši je rečenica da je Yves Saint Laurent “oblikovao savršenu ženu devedesetih”. Ništa nije više daleko od istine. Kako i sam kaže, Yves je u toj dekadi već bio na zalasku, pomalo staromodan, ali i dalje vjeran ženi koju je uvijek stvarao. Da je ta žena uvijek bila sophisticated – to se apsolutno slažem. Ali svesti možda najvećeg modnog genija koji je planeta ikad vidjela na rad posljednje dekade u kojoj je bio istrošeni starac (sjetimo se, povukao se 2002. godine i jedva stajao na nogama kako na kraju retrospektivne revije tako i na konferenciji za tisak) je nečuvena drskost. Ukoliko vas zanima kontekst izjave, on je u cijelosti sasvim OK, izvolite članak, i uvjerite se da je ovaj konkretni bezobrazluk upakiran u finoću i naizgled makar malo iskrenosti, ali ga ne bih dalje prepričavala.


Nažalost, cijeli intervju svjetlosnim miljama je daleko od onog dvojnog koji je s Francescom Bellettini dao za magazin System 2024. godine. Imam ga kod kuće, znam o čemu govorim, ali evo i tog članka ako vas tema zanima koliko i mene. Ne znam je li ovolika promjena u praktično godinu i pol dana zaista Vaccarello ili se radi o razlici u kvaliteti ove dvije publikacije koja zjapi poput kanjona Zrmanje. Ipak su novinari i urednici ti koji biraju koje će izjave finalno staviti u tekst i što će uopće pitati sugovornike.
Uglavnom, Vaccarello je svoj rage bait pristup usmjerio ka mrežama – ne prema meni i šačici ljudi koja zna spojiti Yves Saint Laurent revijske komade i kampanje s godinama u kojima su izašli. I uspio je. Malo malo pa mi iskaču žene (uglavnom) koje mu “za njegovo dobro” objašnjavaju kako se ne može ograđivati od influencerica i vrijeđati ih, a u visine dizati Hailey Bieber i Gwyneth Paltrow. Kako prodaju dižu upravo influencerice (svatko na svoju vodenicu, je l’ te), a ne glumice i kako “nitko ništa ne kupuje zato što je nešto vidio na Chloë Sevigny ili Charlize Theron” – I beg to differ al’ hajde sad.

Koliko influencerice – neovisno o tome koliko pratilaca imaju i jesu li mainstream, micro ili nano – odista imaju “influensa” ne bih raspravljala. Baš kao i u svakom poslu, ima onih koji imaju utjecaj i ispunjavaju ono što se od njih traži, a ima i lažnjaka. Da ih je previše – previše ih je. Da im se više ne vjeruje kao prije desetak godina – i to je istina. No ružno je (i glupo) izjavljivati da vas ovaj aspekt industrije ne interesira, a obilato ga koristiti.

Vaccarello je jednim intervjuom u (mrtvom) printu uspio prodrmati mreže – svaka mu čast na engagementu. Ali taj engagement je opet prazan baš kao neke od žena od kojih se, navodno, ograđuje. Kao za inat, a u prilog te praznine, na fotkama koje prate intervju u toj vili u Brentwoodu šepuri se ni manje ni više nego Gwinnie Paltrow, nekada talentirana glumica danas već uvelike prodavačica vodice protiv energetskih vampira (ne lažem vas, evo link i za to). Ne Béatrice Dalle ili Chloë Sevigny nego Gwinnie f—-in’ Paltrow.

Ako je ona predstavnica kategorije žena koje su “… prave zvijezde koje imaju nešto stvarno. Žene koje imaju što reći, žene s dubinom.” imam da kažem samo: umij se hladnom vodom, pročitaj što si rekao i onda lijepo usporedi s onime što radiš.
Da se razumijemo, Vaccarello surađuje i s doista genijalnim (Yvesovim!) ženama Catherine Deneuve, Betty Catroux i Loulou de la Falaise, a od novije Vaccarellove svite tu su Béatrice Dalle, Chloë, Zoë Kravitz, Kate Moss i veteranke modelinga… Lista je odista duga. I potvrda je još jedne dizajnerove izjave iz intervjua: “Nisam opsjednut mladošću. Ako je proizvod dobar, mlađe žene će doći same od sebe. Ne radim stvari da bih ih impresionirao.” Volim i podržavam.

Istini za volju, sve Saint Laurent ambasadorice izgledaju sjajno. Vaccarellove kolekcije za brend također. Kada sam vidjela reviju za proljeće/ljeto 2021, onu “pandemijsku” na kojoj modeli koračaju kroz pustinju, plakala sam.
Moja mama, kod koje sam bila za vrijeme karantene, odrezala se od straha kad me je vidjela kako grcam pred ekranom kompjutera pošto nisam uspijevala doći do riječi i objasniti da plačem na reviju, a ne nekakvo zlo. Emocije su me preplavile zato što sam prvi put nakon Yvesove starosti i nemoći, prodaje brenda i raznih peripetija, ponovno osjetila Saint Laurent duh kako korača među živima. Taj duh, te ideje veće su od samog Yvesa. Sofisticirano? Da, ali i toliko više od toga. Sloboda, moć, jednakost, androginija, seks, mnoga lica ženstvenosti, njezina snaga i njezina istodobna krhkost, duh vremena. Ljepota u svim oblicima. Nikad jeftin šok radi šoka, uvijek šok koji duboko i ozbiljno govori.
I možda me baš zato tako žuljaju ove izjave i ovaj intervju. Vaccarello nikada nije djelovao banalnije. Ima nečeg tužnog u licemjerju, pogotovo kad se spinuje kao autentičnost. A ja baš volim njegov take on Saint Laurent.