Anu znam dugo. Kada je sretnem je energična, nasmijana, glasna i puna života. Volim reći da riba ribu uvijek pronađe pa smo ona i ja isto ne neki način isprepletene životnim istinama koje nerijetko dijelimo jedna s drugom. Tako smo se nekako i povezale.
Ana Tevšić Nauković hrvatska je produkt dizajnerica i kreativna direktorica koja je prije više od deset godina osnovala vlastiti multidisciplinarni studio –Love, Ana., kroz koji razvija proizvode, ambalažu, vizualne identitete, scenografije i kreativne projekte za različite brendove. Iz njezinog studija izašli su neki od fenomalnih riješenje produkt dizajna, a moj favorit je drveni stalak u obliku stošca ogledalom na dnu koji sam, logično nazvala – kornet.
Kad je neki dan upala u naš ured sa svojim klincima, dofurala nam je zdrave žele bombone u obliku srca i tako nam bez velike pompe najavila novosti u svojem studiju. Pogledala sam je i rekla: “ajmo mi složiti priču i malo proslaviti nove početke.”
Često kažeš da studio raste s tobom. Što se konkretno promijenilo u posljednjih nekoliko godina da si osjetila potrebu za ovom novom erom?
Mislim da je to dio rasta i sazrijevanja općenito, ni mi danas nismo iste osobe kao prije nekoliko godina. Mijenjamo se kroz iskustvo, znanje, rad i interakciju s drugim ljudima. Novu eru nisam planirala, nego sam u jednom trenutku jednostavno osjetila da je vrijeme za nadogradnju. Temelji mog rada i dalje su isti; volim multidisciplinarnost i izazov mi je povezivati znanje koje sam skupljala iz različitih područja.
Ovo nije klasičan rebranding. Rekla bih da si mijenjala način na koji komuniciraš svoj rad. Što ti je u dosadašnjoj komunikaciji nedostajalo?
Istina, hvala ti što si to primijetila! U dosadašnjoj komunikaciji nedostajali su mi proces, osjećaj i stvarni tempo kojim nešto nastaje. Nisam se pronašla u tome da nešto napravim, objavim nekoliko fotografija na webu ili Instagramu i napišem o čemu se radi. To me stalno kočilo. Smatrala sam da je to profesionalan način komunikacije i pokušavala sam tako pristupiti, ali moj studio funkcionira drugačije. Možda mi je nedostajalo iskustva, vremena ili hrabrosti da si dopustim to pokazati.
S vremenom sam to prerasla i počela pratiti ono što me zaista veseli. Kad se makne sve ostalo, upravo je proces onaj najzabavniji dio posla. To je razlog zbog kojeg se uopće bavim ovakvim projektima; oni su rezultat zajedničkog rada, razgovora, testiranja i izrade modela. Meni je cijeli taj proces inspirativan i upravo se u njemu osjećam najbolje. Kad je projekt gotov, završava i ta zabava i krećeš dalje, prema sljedećem projektu.
Novi vizualni identitet predstavljaš u pet poglavlja. Zašto ti je bilo važno da priču ispričaš postupno, umjesto da sve otkriješ odjednom?
Htjela sam priču ispričati postupno jer mi to daje dovoljno vremena i prostora da se neke stvari zaista vide, da se posvetim detaljima i bolje ih prikažem pa čak i da ih pokažem nekoliko puta dok ih ljudi ne uoče.
Kad razmišljam o projektima drugih kreativaca koje volim pratiti, zadržim se upravo na onima čija me priča uvuče u svoju srž. Ondje gdje gotovo mogu prstima dotaknuti kreativnost, nalazi se najveća inspiracija. Tako se osjećam dok radim na svojim projektima i to želim bolje prenijeti. Kreativan rad ima toliko slojeva da bi bila šteta ne posvetiti pažnju upravo onima koji stvaraju ukupnu čaroliju nečega što nam se sviđa, iz bilo kojeg razloga.
Kutijice s vitaminskim boosterima bile su prvi doticaj s novim. Kako je nastala ta ideja i zašto ti je bilo važno da prvi dojam ne bude dizajnerski proizvod, nego iskustvo?
Odlično pitanje, hvala ti. Razmišljala sam što je zajedničko svim mojim radovima, bilo da se radi o fizičkim proizvodima, grafičkom dizajnu ili uslugama i shvatila da je to iskustvo otkrivanja, nešto što te iznenadi, razveseli ili nasmije.
To sam pretočila u iskustvo okusa. Bio je to prvi put da radim nešto takvo, pa sam za pomoć zamolila Paulu Šantić, koja je moju ideju pretvorila u jestiva srca.
Spomenula si citat: “It’s feminine but not overly sweet. There’s a certain attitude.” Koliko je upravo ta rečenica definirala smjer cijelog identiteta?
Našla sam ga sasvim slučajno dok sam na Book Clubu slagala svoj moodboard i odmah sam se za njega uhvatila. Mislim da mi je ostao kao misao vodilja tijekom stvaranja novog identiteta: ženstveno, ali sa stavom. Tu će ideju svatko interpretirati na svoj način, ali ja sam se s njom jako povezala.
Na novoj web stranici i društvenim mrežama želiš pokazati da se privatni život i kreativnost kod tebe ne mogu razdvojiti. Je li to svojevrsna poslovna odluka ili jednostavno jedini način na koji znaš raditi?
Mislim da je kreativnost sveprisutna i da je u tom kontekstu teško odvojiti svakodnevni život od posla. Svakodnevica hrani inspiraciju za posao, a kreativnost iz posla prelijeva se u dom. Često mi ideje dolaze iz naše rutine, a još češće ih prvo testiram kod kuće. U tom smislu te su dvije sfere neodvojive, ali sve ostalo ima vrlo jasne granice koje ne prelazim.
Posebno me zabavlja papir izrađen od ostataka voća i cvijeća. Koliko ti je danas održivost važna pri odabiru materijala i je li to nešto što će obilježiti i buduće projekte?
Taj me papir stvarno zaintrigirao. Sve je krenulo istraživanjem za jedan projekt u kojem sam kaširala papir nastao od trapera, a nastavilo se tako da sam sve ambalaže preoblikovala u novo ruho. Papir izrađen od ostataka voća i cvijeća – to je moja kombinacija iz snova! Održivost materijala oduvijek mi je bila važna, ali ovo je za mene zaista nova razina.
Studio si iz izložbenog prostora pretvorila u potpuno radni prostor. Što ta promjena govori o načinu na koji danas radiš?
Studio je u početku bio zamišljen kao izložbeni prostor u kojem sam na svoj način predstavljala radove. Police su uvijek bile pune različitih predmeta i proizvoda kako bih pokazala sve što je aktualno ili mi je u tom trenutku bilo zanimljivo.
S vremenom se studio sve više okrenuo projektima i suradnjama koje zahtijevaju drukčiji način rada, pa se tome morao prilagoditi i sam prostor. Danas je to prvenstveno radni prostor – gotovo kao da sam jednu sobu iz doma preselila u studio. Veliki stol služi za sastanke i radionice, a izlog je i dalje glavna komunikacija s prolaznicima, samo što sada govori nekim novim jezikom.
Na stranici si postavila i kviz kojim potencijalni klijenti mogu provjeriti jesu li dobar match. Jesi li time željela poručiti da biraš projekte jednako koliko i klijenti biraju dizajnere?
Bilo mi je jako zabavno osmisliti taj kviz, a mislim da nakon što ga riješiš možeš dobiti i bolji osjećaj za to kakav je ovaj studio. Sve je to dio nove komunikacije u kojoj se povezujemo na različite načine.
Danas je teško zadržati nečiju pažnju, a moj se pristup temelji na smirenosti i dugotrajnosti. Nemam unaprijed definiranu sliku svega što moj studio može postati i zato si dajem priliku da to otkrivam kroz rad. Ne mora se sve isplanirati unaprijed i tome me naučilo roditeljstvo. Neke od najboljih uspomena upravo su one koje nisu bile planirane.
Iza tebe su godine rada na produkt dizajnu, ambalaži i vizualnim identitetima. Imaš li osjećaj da je ovo najveća promjena studija otkako postoji ili tek početak jedne nove faze?
Imam osjećaj da je ovo najveća promjena studija dosad jer je prvi put obuhvatila sve: i digitalni i fizički prostor koji studio zauzima. Rekla bih da je nova faza smirena, temeljita i zaigrana, jer sazrijevanje ne znači izbaciti igru iz života, nego pronaći novi način na koji će biti dio njega.
Primijetila sam da u ovoj novoj fazi manje govoriš o dizajnu kao završnom proizvodu, a puno više o osjećaju koji ostavlja. Je li se promijenio tvoj odnos prema dizajnu ili način na koji želiš da ga ljudi dožive?
I jedno i drugo. U mom odnosu prema dizajnu osjećaj je oduvijek bio prisutan: on je sastavni dio komunikacije kroz sve što radim. Osjećaj je ono što s nama ostaje najdulje, a čini mi se da upravo u tome leži vrijednost koju studio unosi u projekte na kojima radim.
Anin studio i dalje se nalazi u šarmantnom Dežmanovom prolazu i njegov izlog uvijek privlači poglede. Odražava njezinu osobnost i smisao za sve što radi. Pa nekad navratite pogledati što sve ondje stvara, moja preporuka je pročešljati dizajnerske komade koji su nepretenciozni, a toliko zabavni i funkcionalni. A Ani sretno u novoj spontanoj eri koja je za nju stigla u pravi čas.
