Kolažiranje je u posljednje vrijeme doživjelo nevjerojatan boom. A to niti ne čudi uzmemo li u obzir da su kolaži sjajna forma eskapizma, medij koji izmaštane svjetove izvlači iz naših misli i stavlja ih na papir, koliko god ti svjetovi neobični bili. Na kolažima ništa nije nemoguće, u njima se povezuju udaljena mjesta i preskaču ere, spajaju motivi i reference, miješaju estetike. Kao da je netko precrtao naše snove koje je teško prepričati.
Upravo takav feeling bude i Amio Mon kolaži koje potpisuje umjetnica Ivana Ljubičić. Psihodelična vibra s pregršt saturiranih boja, koje podsjećaju na trippy estetiku rock albuma sedamdesetih godina, miješa se s retro motivima i dobro nam poznatim yugo referencama zbog čega njeni kolaži djeluju nekako posebno sanjivo i nostalgično. Ako vam je minimalizam dosadan, a eklektičnost prepuna detalja i vibrantnih boja zanimljiva, te uz to gajite i neku posebnu ljubav prema estetici nekih prohujalih era, sasvim sam sigurna da će vas Amio Mon osvojiti na prvi pogled. Mene svakako je.
ZA POČETAK, TKO JE IVANA I KAKO SE ZALJUBILA U KOLAŽE?
Ja sam cura iz Zagreba, možda sada već i žena. Zapravo nemam pojma kako je došlo do toga da radim kolaže, sve je nekako vodilo od jednog do drugog. Mislim da sam prvo iz zezancije radila spejsi psihodelične kolaže sa svojim prijateljima, a onda sam nekako ozbiljnije krenula u to kad sam otvorila Instagram profil i skužila da postoji hrpa ljudi koja toliko prekrasno radi svašta. I to me inspiriralo. Kod kolaža mi se sviđa metoda koja je ful jednostavna – samo režeš stvari. To vrijedi i za digitalne kolažiste, kojima ja pripadam.
OBOŽAVAM TU PSIHODELIČNU RETRO VIBRU TVOJIH KOLAŽA S POPRILIČNO PUNO YUGO REFERENCI. OTKUD INSPIRACIJA DA SE SVE TO SPOJI U JEDAN VIZUALNI IDENTITET?
Sviđa mi se što kažeš da postoji vizualni identitet! Uvijek strepim da možda nisam dosljedna, jer bacam malo Jugoslavije, pa onda malo žena u nadrealnim situacijama, pa ljubavni parovi u svemiru, pa glitchevi… Ali je, nekako je retro sve, i možda ta inspiracija ide baš iz jugoslavenske kulturne ostavštine, na što gledam kao svoju, odnosno našu, kulturnu ostavštinu.
TVOJA LJUBAV PREMA ALL THINGS RETRO SE VIDI I U VOĐENJU INSTAGRAM PROFILNA @YUGO.WAVE KOJI DONOSI FOTOGRAFIJE IZ ERE BIVŠEG NAM REŽIMA. ŠTO TE TOLIKO FASCINIRA U TOM POVRATKU U PROŠLOST? JE LI TO NOSTALGIJA, ESTETIKA ILI NEŠTO TREĆE?
To je ljubav! yugo.wave je stranica koju je napravio moj dečko i preko te stranice smo se zapravo upoznali, tako što sam ja taggala njegovu stranicu u svoje kolaže. Nakon nekog vremena me pitao da to skupa vodimo, ja sam rekla može! I onda smo se ubrzo zaljubili. Ono što mene vuče tome je taj kulturni aspekt, iako ne mislim da su političke konotacije nevažne ili da ih treba zanemariti. No, politika mi je tu manje važna, zanima me više taj vizualni identitet, taj retro u svemu tome. Ipak se radi o šezdesetima i sedamdesetima, o tom prekul stilu, a to je naš stil, naših mama i tata i baka i djedova. A i tada se sve fotografiralo na film, tako da ima taj posebni osjećaj.
PREMDA JE I SAMO KOLAŽIRANJE DOSTA RETRO, ČINI MI SE DA JE DOŽIVIO POPRILIČNO GLASAN COMEBACK. KOJE TI TEHNIKE DANAS KORISTIŠ PRI IZRADI KOLAŽA?
I meni se čini da kolaž cvijeta. Ja najčešće radim digitalne kolaže, što znači da režem slike u Photoshopu i onda ih još dodatno obrađujem, u smislu boje ili efekata. Nekad animiram kolaže, što najčešće radim u After Effectsima. Ako baš režem slike u stvarnosti, onda ih slikam s mobitelom pa ih još malo obradim u Photoshopu.
NEDAVNO SI OSTVARILA I SJAJNU SURADNJU S VOLJENIM NAM ADRIATIC COASTINGOM I JA MISLIM DA JE TO BIO MATCH MADE IN HEAVEN. 🙂 KAKO JE DOŠLO DO TE SURADNJE I KOJA JE BILA NIT VODILJA?
Je, divna suradnja! Mislim da je to baš bio sinkronicitet jer je Pepi taman naišao na kolaže koje sam trenutno izrađivala i baš tako nešto mu je trebalo za Adriatic Coasting. Tako da nismo niti razgovarali o ideji, nego nas je ista ideja spojila. A tako obično i ispadne najbolje. 🙂
