Djevičanski pejzaž pustinje i slojevito bojanih vrhova kanjona , s beskrajnom vizurom na netaknuto i zaštićeno područje Navajo Indijanaca i jedan objekt koja je promijenio koncept i filozofiju cijelog doživljaja i osjećaja istog konteksta.
Sama pomisao da u nešto samo po sebi savršeno netaknuto i protkano poviješću može trpjeti potez ljudske ruke gotovo je nezamislivo i pomalo zastrašujuće. Ideja skupine vizionara, Marwan Al-Sayeda, Wendell Burnettea, i Rick Joya , je pokazala da može stvoriti idealnu simbiozu gdje arhitektura piše odu pejzažu na spektakularan način, i to s kompleksom Amangiri.
Glavna misao vodilja arhitektonskog trojca iz LA-a je bila napraviti suvremenu interpretaciju izvorne indijske arhitekture i tradicije suživota s kontekstom prirode u kojoj se nalaze. Glavno pitanje koje su si postavili prije procesa projektiranja je kako prenijeti duh prostora i vremena te oaze koja se nalazi na jugu Uthe.
Zadatak koji su dobili od svjetski poznatog hotelijera, Adrian Zecha, je napraviti luksuzni resort usred indijanskog rezervata, pustinje kojemu je glavni sadržaj uživati u bogatstvu ambijenta.
Pomalo kontroverzno, povezati konzumerizam luksuza s bezvremenskom netaknutom prirodom i spiritualnim kulturom Navajo Indijaca koja je u izumiranju.
Ono što je nastalo iz cijelog tog joint venture-a je oda prirodi i igri svjetla i sjene koji im je dan.
amangiri resort
Amangiri resort, koji obgrljuje 34 sobe, je smješten uz nisku stijenu pješčenjaka inspiriran drevnim naseljima, tako prateći izvornu topografiju lokacije. Iz svake sobe posjetitelji mogu cijeniti prirodnu ljepotu okoline i njezinu surovost. Izvan definirane linije odmarališta, ne postoji ništa osim netaknutog terena unutar kojeg je smješten kompleks. Apartmani su smješteni u dva elegantna krila, koja se protežu sa svake strane glavnog Paviljona resorta. Svi apartmani imaju privatne terase, kamine, king size krevete i ulaze u privatno dvorište skriveno u stijenama.
U glavnom Paviljonu se nalazi living zona, blagovaonica, knjižnica i bazen koji obgrljuju stijene između kojih se smjestio. Suprotstavljeni su i naglašeni bitni elementi krajolika: voda, stijena i nebo. Zgrade su dizajnirane duhom minimalizma, jednostavnim betonskim blokovima isklesanim pokretom i svjetlom. Bezvremenska geometrija i plastika zgrade prikazana je kao apstraktna geologija, s bojama koje se lakoćom stapaju s promjenjivim krajolikom pijeska, oskudne vegetacije i stijena.
Aman Spa u sklopu kompleksa površine od cca 2500 m2 pruža mirno okruženje za opuštanje. Čine ga 5 odvojenih paviljona i vodenih oaza, koji svojom arhitekturom bilo kojem agregatnom stanju bilo čvrstom ili tekućem, razbacane po terenu zrcale okolne stijene. Mokri prostori definirani su isklesanim organskim oblikom i tajanstvenim, prirodnim ili obojenim svjetlom, dok drvene obloge i spokojno svjetlo definiraju suha područja za odmor i refleksiju.
Geometrija cijelog objekta te namjena i funkcija upravo je proizišla iz datog terena kojeg su minimalnim invazivnim metodama pripremili za izgradnju objekta. Mentalna granica između vanjskog i unutarnjeg prostora je gotovo ukinuta pružajući posjetitelju autentično iskustvo tog veličanstvenog ambijenta.
Na svakom koraku ambijentalna monumentalnost svojim motivima izaziva u posjetitelju osjećaj skromnosti i zahvale prirodi koja je bila tu puno prije i bit će puno poslije nas. Bezvremenost arhitekture pruža taj osjećaj sigurnosti i ugodne koji upravo veliča taj trenutak spoznaje koliko je naše životno putovanje samo mali tračak vremena.
