Pariz je dobio još jednu zanimljivu gastro adresu, ali ovog puta nije riječ samo o hrani. L’Espérance, novi restoran i bar u 19. arondismanu, privukao je pažnju odličnim interijerom koji spaja estetiku starih europskih barova, industrijske detalje i suvremeni dizajn. Iza uređenja stoji dizajner Pablo Goury, dok je za gastronomsku stranu priče zaslužan chef Sokunthear Vong.

Smješten u ulici Rue de Meaux, nedaleko od Bassin de la Villette, L’Espérance nalazi se malo dalje od uobičajenih pariških turističkih ruta. Riječ je o kvartu koji ima svoju lokalnu scenu, s brojnim barovima, restoranima i mjestima na koja Parižani dolaze nakon posla. Upravo se u takvo okruženje dobro uklopio i ovaj novi restoran, zamišljen kao mjesto na koje se jednako lako može svratiti na čašu vina ili doći na konkretnu večeru.

L’Espérance je novi pariški restoran koji privlači pažnju odličnim interijerom
Najzanimljiviji dio cijele priče svakako je interijer. Pablo Goury inspiraciju je pronašao u tradicionalnim španjolskim barovima, posebno onima kakve možemo vidjeti u Madridu i Barceloni. Umjesto minimalističkog prostora s nekoliko dizajnerskih komada namještaja, odlučio se za nešto puno karakterističnije. L’Espérance izgleda kao kombinacija starog pariškog bistroa, španjolskog bara i suvremenog restorana u kojem je svaki detalj pažljivo osmišljen.

Glavnu ulogu ima dugačak metalni šank koji se proteže gotovo cijelim prostorom i oko kojeg se odvija velik dio restoranskog života. Iznad njega nalazi se upečatljiva linearna rasvjeta, a kombinacija metala, tamnog mahagonija, staklenih blokova i ogoljenih zidova prostoru daje pomalo retro, pomalo industrijski karakter. Posebno je zanimljiva plavičasta rasvjeta koja navečer potpuno mijenja atmosferu i cijeli interijer čini još efektnijim.


Goury je uspio postići ono što se često pokušava napraviti u novim restoranima, ali ne uspijeva uvijek: stvoriti prostor koji djeluje kao da postoji već desetljećima, a istovremeno izgleda vrlo aktualno. Nema previše dekoracija ni nepotrebnih detalja, a materijali su dovoljno izražajni da sami nose cijeli interijer. Zanimljivo je i da se na ovoj adresi ranije nalazio japanski all you can eat restoran pa je transformacija prostora bila prilično velika.

No L’Espérance nije zamišljen samo kao lijepo mjesto za izlazak. Iza kuhinje stoji Sokunthear Vong, chef kambodžanskog podrijetla koji je iskustvo stjecao u pariškom restoranu Aux Deux Amis, ali i u londonskim restoranima Carousel i Leroy. Njegov pristup kuhanju kombinira francusku bistro tradiciju s azijskim utjecajima, a jelovnik se temelji na sezonskim namirnicama i jelima koja su dovoljno zanimljiva da se o njima priča, ali nisu nepotrebno komplicirana.
Na meniju se tako mogu pronaći pita od luka s inćunima, teleće žlijezde s grahom i bisque umakom od rakova, salata od korabe, jabuke i sušenih kozica te čokoladna pita s karamelom. U ponudi su se našle i kombinacije poput sirove ribe sa smokvama i fermentiranim čilijem, što dovoljno govori o smjeru u kojem chef razvija kuhinju. Ideja je ponuditi ozbiljnu gastronomiju u atmosferi u kojoj se gosti mogu potpuno opustiti.

Važan dio koncepta čine i pića, posebno prirodna vina, koja se dobro uklapaju u cijelu gastrobar priču. Vinska karta osmišljena je tako da se može naručiti nekoliko čaša uz različita jela, a cijene su relativno pristupačne za Pariz. Manji zalogaji kreću se od oko 3,50 eura, dok su glavna jela uglavnom između 23 i 28 eura. To L’Espérance čini zanimljivim i za spontani izlazak, bez potrebe da se večera pretvori u veliki gastronomski događaj.
Još jedan detalj koji pridonosi atmosferi je glazba. Vong je jedan od suosnivača francuske diskografske kuće Cracki Records pa glazbeni odabir ovdje nije prepušten slučaju. Umjesto generičke restoranske playliste, glazba je važan dio identiteta prostora, što dodatno naglašava njegov barski karakter.

Nama je ipak najzanimljiviji upravo način na koji je osmišljen interijer. Dok se brojni novi restorani oslanjaju na sličnu estetiku, L’Espérance pokazuje koliko dobro mogu izgledati tradicionalni materijali kada se koriste na suvremen način. Metalni šank, tamno drvo, hladna rasvjeta i pomalo sirovi zidovi možda ne zvuče kao očita kombinacija, ali ovdje funkcioniraju odlično. Ako uskoro planirate putovanje u Pariz i volite otkrivati restorane koji imaju zanimljivu priču i još bolji interijer, L’Espérance na adresi 100 Rue de Meaux svakako vrijedi imati na radaru.