What’s in My Cart: konzumerizam pretvara ukus u popis za kupnju

Konzumerizam nas je naviknuo da o ljudima saznajemo što žele posjedovati, dok njihova mišljenja, znanje i interesi ostaju u drugom planu
08.11.2026.
IMAGE SOURCE: Instagram @arttttdeco @sophia_geiss
RECOMMENDED

Jedna vrsta sadržaja na mrežama me iritira više nego što bi vjerojatno trebala (jer uvijek postoji unfollow, pa i za konzumerizam). Riječ je o videima s bilo kojim oblikom What’s in my cart spike. Ne može se živjeti od onih koji nam pokazuju što su trenutačno dodali u svoju virtualnu košaricu. Cipele, torbe, serumi, kreme, ruževi, još jedne cipele. Čak i boje za zid koji planiraju krečiti. Ponekad uz listu ide i objašnjenje zašto baš taj proizvod, često ni toliko. I svaki put pomislim isto: ako je to najzanimljivija stvar koju mi imaš za reći, bolje da mi ništa ne govoriš.

konzumerizam
@sophia_geiss/Instagram

Da odmah razjasnimo, nemam ništa protiv kupovine. Volim modu, volim kozmetiku, to mi je i posao iz razloga što mi je uvijek bilo zadovoljstvo. Mogu satima razgovarati o savršenoj nijansi ruža (Veronika je prije neki dan dobila neočekivani traktat o ciklama nijansi disYSL ruža broja 19, kad mi je poslala jedan retro post) ili genijalno konstruiranom kaputu. Ali postoji ogromna razlika između razgovora o stvarima i beskonačnog nabrajanja stvari koje bismo trebali željeti posjedovati. Sve češće imam dojam da smo tu razliku potpuno izgubili.

Priznajem, nedavno se dogodilo nešto što me natjeralo da o cijeloj stvari razmislim više. Na BURO-u smo primijetili da se tekstovi o knjigama, uključujući preporuke za čitanje, odlično čitaju. I svi smo se razveselili, pomalo iznenađeno. Što je, ako ću pošteno, ružno s naše strane. Zašto bi nas uopće iznenadilo da ljude zanimaju knjige?

@sophia_geiss/Instagram

JE LI KONZUMERIZAM PRETVORIO UKUS U POPIS ZA KUPNJU?

Onako generalno, toliko smo se navikli na ideju da je sadržaj o modi i ljepoti prvenstveno ono „na što se najviše klikće” da smo počeli poistovjećivati ukus s potrošačkim navikama. Nekada je bilo zanimljivo vidjeti kako se netko odijeva, što skuplja, kakve reference ima (pod uvjetom da su prave), na koji način kombinira stvari, što nam je zajedničko, a što ne. Danas nam se uglavnom češće servira popis proizvoda koje ta osoba namjerava kupiti.

A što ja iz tog popisa mogu saznati o njoj? Da ima novca? Zabole me. Da prati trendove? Tek za to me zabole. Da joj se sviđa ista torba koja se sviđa još nekoliko tisuća ljudi? Sve je to informacija. Dosadna i nepotrebna informacija. Ukus podrazumijeva izbor, a izbor podrazumijeva i sposobnost da nešto odbijemo isto kao što podrazumijeva da znamo zašto nešto biramo. Kada je sve must-have i sve završava u košarici, teško mi je u tome prepoznati bilo kakav osobni stav.

Ironično, moda i ljepota su i dalje nevjerojatno bogata područja o kojima se može razgovarati iz bezbroj perspektiva. Moda je povezana s klasom, politikom, umjetnošću, seksualnošću, društvenim promjenama. Beauty industrija otvara pitanja starenja, identiteta, zdravlja, tehnologije i našeg odnosa prema vlastitom tijelu.

Naravno da postoje izvrsni kreatori sadržaja koji se tim temama bave, a da ih ne svode na vaše provlačenje kartice za nešto što je njima poklonjeno. Ali količina sadržaja koji se svodi na redanje i pokazivanje proizvoda govori nešto i o tome kakvu smo sliku publike prihvatili kao normalnu.

@sophia_geiss/Instagram

JESMO LI PODCIJENILI VLASTITU PUBLIKU?

Vraćam se na čitanost tekstova o knjigama. Radim u mediju koji se bavi modom, ljepotom i lifestyleom, ali to nikada nije značilo da naše čitateljice i čitatelji nemaju drugih interesa. Pa ipak, negdje smo usput prihvatili pretpostavku da je preporuka kreme sigurniji izbor od preporuke romana.

I razumijem kako smo došli do toga. Digitalni mediji žive od brojki, algoritama, pretraživanja, klikova i komercijalnih suradnji. Proizvod ima cijenu, trgovinu, poveznicu i vrlo konkretan put od sadržaja do kupnje. Knjiga također može biti proizvod, naravno, ali razgovor o književnosti nastavlja se daleko izvan same kupnje. Može vas natjerati da razmišljate o nečemu što vas prije nije zanimalo, promijenite mišljenje ili se posvađate s prijateljicom oko kraja romana.

Taj dio odgođenog utjecaja onoga što konzumiramo danas je nekako potisnut. Sadržaj se banalno procjenjuje prema tome koliko brzo može izazvati neku mjerljivu reakciju. Klik, spremanje, dijeljenje, kupnju. Dakle, kratkoročno. Teže je izmjeriti koliko je nekome značio tekst koji je pročitao, koliko je dugo razmišljao o njemu ili je li ga potaknuo da potraži još nešto o istoj temi. Teže je stvoriti svoju zajednicu. Zajednica je nešto što BURO. ima, zahvaljujući upravo tome što nije bezočno prodajna platforma koja ne komunicira ništa dalje od konverzije.

NE MORAMO SVAKI INTERES PRETVORITI U KUPOVINU

Postoji još jedna stvar koja me zamara u (ne)kulturi neprestanih preporuka. Gotovo svaki interes dobio je svoju shopping listu. Volite čitati? Evo proizvoda. Ne knjiga, nego za savršen reading corner. Počeli ste trčati? Evo opreme bez koje navodno ne možete. Želite se opustiti? Prvo kupite deset stvari koje će vam pomoći da stvorite odgovarajuću atmosferu.

konzumerizam
@sophia_geiss/Instagram

Čak se i osobnost sve češće predstavlja kao skup estetskih preferencija koje se mogu kupiti. Odaberite odgovarajuću torbu, parfem, šalicu za kavu i nekoliko komada namještaja pa ćete, barem prema društvenim mrežama, postati određena vrsta osobe. Fuj.

A mene realno zanima što ostaje kada maknemo sve te proizvode. Što netko misli? Što ga nasmijava? Koju knjigu nije mogao završiti i zašto? Koji film smatra precijenjenim? Je li ikada promijenio mišljenje o nečemu što mu je bilo važno?

I dalje želim znati što je novo izbacila Gucci Westman i umirem probati novi Westman Atelier puder. Želim vidjeti dobar styling i cipele koje nisam vidjela već stotinu puta. Želim vidjeti i čizme koje jesam vidjela i volim ih. Ne vidim nikakvu potrebu da se zbog toga opravdavam, niti mislim da je čitanje knjiga automatski plemenitija aktivnost od zanimanja za modu. Dapače, najzanimljiviji ljudi koje poznajem često imaju vrlo razvijen odnos prema obojem.

Ja samo ne želim da se svaki razgovor završi preporukom za kupnju.

SAZNAJ VIŠE: