Više od restorana: otkrijte priču splitskog Makaruna

„Želimo se razvijati, učiti i mijenjati, ali pritom ostati vjerni sebi“
17.10.2026.
IMAGE SOURCE: Makarun
restoran Makarun
RECOMMENDED

Nedavno sam imala priliku uživati u posebnoj vinskoj večeri u restoranu Makarun, u srcu stare splitske jezgre. Bila je to večer odlične hrane, vrhunskih vina hvarske vinarije Marijan i lijepog druženja. Povod je bilo premijerno točenje vina Marijan Plaža Plavac 2021., koje je na prestižnom natjecanju Decanter World Wine Awards osvojilo 97 bodova i priznanje Best in Show. Uz sedam pažljivo osmišljenih sljedova i nekoliko iznenađenja iz kuhinje, kušali smo različita dalmatinska vina, od Bogdanuše, Grka i Prča do Plavaca.

Posebno mi je drago što smo imali priliku upoznati vlasnika vinarije Tončija Marijana i njegove dvije kćeri, koje su dio ove lijepe obiteljske priče. Njihova predanost, ljubav prema vinu i trud koji ulažu u obiteljski posao zaista su me se dojmili. Lijepo je upoznati ljude koji s toliko strasti govore o onome što stvaraju.

Od jela su me posebno oduševili ručno rađeni makaruni s pašticadom, iza kojih stoji obiteljska tradicija duga gotovo 300 godina. Upravo me ta povezanost tradicije, dobre hrane i ljudi koji vole svoj posao potaknula da saznam nešto više o restoranu koji je već više od desetljeća dio splitske gastronomske scene. O obiteljskoj tradiciji, svakodnevnim izazovima, mladom kuharskom timu, hrvatskim vinima i planovima razgovarala sam s Marijem Čulićem, suvlasnikom restorana Makarun, koji mi je otkrio što se sve krije iza ove zanimljive gastronomske priče.

Makarun je prošle godine proslavio deset godina poslovanja. Kada se osvrnete na početke 2015. godine, koliko se vaša prvotna vizija restorana promijenila i na što ste danas najponosniji?

Moji partneri Marko Terzić i Jurica Farac otvorili su Makarun 2015. godine. Ja sam im se pridružio kao zaposlenik prije pet godina, a od ove godine postao sam i suvlasnik. U međuvremenu sam upoznao motive i inspiraciju iz kojih je Makarun nastao kako bih na tim temeljima mogao graditi i vlastite ideje o tome kamo restoran treba ići dalje. Temeljna ideja zapravo se nije promijenila. Vjerujem da će nas voditi i za deset godina: ljudima želimo predstaviti našu spizu i našu priču, jela naših starih i obiteljske priče koje se prenose generacijama.

Kod nas se oduvijek sve događalo oko stola i oko teće. Teća je bila povod za okupljanje obitelji i prijatelja, razgovor i druženje. Željeli smo da taj duh zajedništva, tradicije i topline živi i u Makarunu. Nije uvijek jednostavno ostati vjeran tim principima dok se gastronomija i trendovi neprestano mijenjaju. Najlakše bi bilo prilagoditi se onome što je trenutačno popularno, ići linijom manjeg otpora i možda na tome kratkoročno i profitirati. Nama je puno važnije ostati iskren prema onome iz čega smo nastali.

Najbolji je primjer večera koju smo nedavno organizirali. Poslužili smo sedam sljedova, neslužbeno možda i osam ili devet, no među najupečatljivijim jelima bili su makaruni na pašticadu. Recept za makarune star je gotovo 300 godina, a pašticadu jedemo kod kuće, baš kao i generacije prije nas. Možemo je danas interpretirati na drugačiji način, primjerice s filet mignonom, ali njezina bit ostaje ista. Upravo je to možda i naš najveći ponos nakon svih ovih godina, što se razvijamo, učimo i mijenjamo, ali pritom uspijevamo ostati vjerni sebi.

Posebnost Makaruna su ručno rađeni makaruni prema obiteljskom receptu starom gotovo 300 godina, koji čuva baka Tanja. Koliko je ta obiteljska priča važna za identitet restorana i kako uspijevate sačuvati autentičnost tradicionalne kuhinje u suvremenom fine dining konceptu?

Ta je obiteljska priča ključna. Ona je temelj na kojem se razvijamo i kojem se uvijek možemo vratiti. Možda to najbolje objašnjava priča o samom imenu Makarun. Na našim otocima nekada nije bilo jednostavno doći ni do susjednog mjesta, a kamoli do drugog otoka, pa se događalo da u jednom mjestu imate tek nekoliko prezimena. Zato su obitelji dobivale nadimke kako bi se međusobno razlikovale. Obitelj jednog od osnivača Makaruna, Jurice Farca, bila je poznata po tome što je za velike fešte i svečanosti pripremala velike količine makaruna. Tako im je ostao nadimak Makarun, a u starim zapisima pronalazimo ih upravo kao Farac, Makarun. Kada vam je takva priča doslovno upisana u obiteljsku povijest, ona mora biti inspiracija za ono što radite danas.

Spojiti takvu tradiciju sa suvremenom gastronomijom zapravo nam nije teško. Mislim da je gastronomija posljednjih godina evoluirala u dobrom smjeru i da su stvari poput pristupa zero waste postale važne i kuharima i gostima. Međutim, Zero waste nije nov koncept. To je način kuhanja koji postoji stoljećima i na kojem su generacije prije nas praktički živjele.

Naše prabake nisu mogle odabrati samo najljepši ili najpoželjniji dio namirnice, a ostatak baciti. Morale su biti kreativne i pronaći način da iskoriste sve što su imale. Isti princip vrijedi i danas. Ako radite s vrhunskom namirnicom, morate je poštovati. Ponekad to znači primijeniti tri, četiri ili pet različitih tehnika kako biste iskoristili svaki njezin dio.

Odličan je primjer naša pašticada od filet mignona. Kada kupimo cijeli vrhunski biftek, središnji dio možemo poslužiti kao klasični filet mignon. Ostaju, međutim, glava i rep bifteka, jednako kvalitetni dijelovi mesa koji oblikom nisu prikladni za takvo serviranje. Umjesto da ih tretiramo kao manje vrijedne, sitno ih režemo, polako kuhamo kao pašticadu i poslužujemo uz naše ručno rađene makarune. Tako je nastalo jedno od naših najpopularnijih jela, uz makarune s jastogom, koje danas izvrsno predstavlja Makarun. U njemu se zapravo susreće sve o čemu govorimo – obiteljska tradicija, suvremena gastronomija, održivost i racionalno poslovanje. Dali smo suvremenu interpretaciju onome što su naše bake i prabake radile stoljećima.

Restoran se nalazi na jednoj od atraktivnijih lokacija u povijesnoj jezgri Splita, sa skrivenom terasom koja ima posebnu atmosferu. Koliko vam sama lokacija pomaže u poslovanju, a koliko je izazovno održavati restoran na takvom mjestu?

Naravno da nam je velika čast, ali i velika prednost, što smo naslonjeni na povijesnu palaču Milesi i svega nekoliko koraka udaljeni od Dioklecijanove palače. Posebno smo sretni što na takvoj lokaciji imamo potpuno privatan prostor koji je prava mala oaza mira usred grada.

To se možda najbolje osjeti ljeti, kada kroz centar prolaze rijeke ljudi i ponekad se ulicama jedva može proći. Samo nekoliko koraka dalje ulazite na našu terasu i odjednom više ne čujete ni šušur ni gradsku gužvu. Gosti su u intimnoj atmosferi u kojoj se mogu posvetiti ljudima s kojima su došli i u potpunosti doživjeti iskustvo koje im želimo pružiti u Makarunu. To je privilegija koju jako cijenimo. Ali ista lokacija ima i svoju drugu stranu. Zimi povijesna jezgra često gotovo zjapi prazna. Brojni poslovni prostori zatvara se nakon sezone, a oni koji odluče ostati otvoreni postaju pomalo “posljednji Mohikanci” centra grada. Mi smo među njima. Zatvaramo samo tijekom siječnja zbog kolektivnog godišnjeg odmora, a već u veljači ponovno otvaramo vrata.

Zimi se za svakog gosta moramo dodatno potruditi jer dobra lokacija sama po sebi nije dovoljna. Zato razvijamo posebne zimske menije i ponude u kojima koristimo svoje znanje i tehnike kako bismo od namirnica koje ne moraju nužno biti najskuplje napravili nešto posebno. Tako možemo formirati cijenu dovoljno atraktivnu da netko i po kiši odluči sjesti u automobil, doći u centar, pronaći parkirališno mjesto i večer provesti kod nas. A kada dođe, onda je na nama da ga oduševimo i damo mu razlog da se ponovno vrati. Prošla zima bila nam je najuspješnija i najprometnija dosad, što nam je pokazalo da domaća publika itekako reagira kada joj ponudite kvalitetan sadržaj i dobar razlog za dolazak u grad. Nadamo se da ćemo taj trend nastaviti i ove godine, novi zimski meni već je tjednima u pripremi i predstavit ćemo ga 1. studenoga.

Posebno ističete vlastiti ekološki vrt na Marjanu, iz kojeg dolazi dio namirnica za vašu kuhinju. Koliko je danas zahtjevno inzistirati na domaćim, sezonskim i kvalitetnim proizvodima, osobito u vrijeme sve većih troškova poslovanja?

Vrlo je izazovno, ali s tim se izazovima možemo nositi. Borba za najbolje namirnice uvijek postoji, međutim nakon jedanaest godina poslovanja neke su stvari ipak lakše. S vremenom smo izgradili odnose temeljene na povjerenju, međusobnom poštovanju i suradnji, a s nekim našim dobavljačima razvili smo i iskrena prijateljstva. Bilo da govorimo o lokalnim ribarima ili OPG-ovima, danas imamo ljude na koje se možemo osloniti i za koje znamo da će nam uvijek nastojati osigurati ono najbolje.

Povrće bi, po našem mišljenju, trebalo biti jedna od zvijezda svakog jelovnika. Zato se uvelike oslanjamo na vlastitu proizvodnju. Osim ekološkog vrta na Marjanu, imamo i vlastiti maslinik u Kaštelima, s manjim vrtom u kojem uzgajamo različite kulture.

Maslinik nam je posebno važan i zbog vlastitog ekstradjevičanskog maslinovog ulja. Večeras smo, primjerice, poslužili nekoliko delikatnih jela u kojima je kvaliteta maslinova ulja presudna. Vjerujemo da ih ne bismo mogli pripremiti na isti način bez ulja koje sami proizvodimo. Zato se svake godine bavimo rezidbom, svi zajedno sudjelujemo u berbi i posebno pazimo da masline preradimo u najkraćem mogućem roku. Rezultat je ulje kakvo bismo vrlo teško mogli kupiti, bez obzira na cijenu. Smatramo ga jednom od naših velikih prednosti i tihom snagom naše kuhinje, možda ga gost neće uvijek svjesno izdvojiti kao zaseban element, ali u pojedinim jelima upravo ono čini presudnu razliku.

Upravo ljeti, kada je potražnja najveća i kada je najteže osigurati dovoljne količine kvalitetnih namirnica, na scenu stupa i naša suradnja s centrom za gastronomiju Oliva Allegra. U sklopu centra djeluje ugostiteljska škola koja ima vlastiti vrt, a povrće iz njega tijekom školske godine koristi se u edukaciji budućih kuhara. Budući da se nastava ljeti ne održava, u tim nas mjesecima opskrbljuju dijelom povrća iz svojeg vrta.

Zahvaljujući tim trima vrtovima, značajan dio povrća nabavljamo iz proizvodnje čije podrijetlo i način uzgoja potpuno poznajemo. To nam je iznimno važno jer smatramo da kvaliteta jela počinje puno prije nego što namirnica uopće stigne u kuhinju. Naravno, ne možemo sve proizvesti sami i nabava vrhunskih namirnica uvijek će predstavljati izazov, posebno uz kontinuirani rast troškova. Ali upravo se tu pokazuje vrijednost dugogodišnjih odnosa koje smo gradili. Kada s ljudima surađujete godinama, kada se međusobno poštujete, uvažavate i pomažete jedni drugima, onda znate da imate nekoga na koga možete računati.

Na kraju, vjerujem da je upravo ta kombinacija vlastite proizvodnje i povjerenja u lokalne proizvođače jedan od najvažnijih razloga zbog kojih uspijevamo održavati kvalitetu na kojoj inzistiramo.

Vaš se kuhinjski tim ove godine usavršavao u beogradskom restoranu Langouste, koji nosi Michelinovu zvjezdicu. Koliko je to iskustvo utjecalo na razvoj Makaruna i imate li ambiciju da i vaš restoran jednog dana dobije Michelinovu zvjezdicu?

Upravo je to ono čime se bavimo tijekom siječnja, dok je restoran zatvoren. Taj period koristimo za putovanja i usavršavanje te svake godine nastojimo odraditi barem jedan, a ponekad i dva staža u restoranima s Michelinovim zvjezdicama.

Iskustvo u Langousteu bilo je izuzetno, kao i iskustva iz drugih restorana u kojima smo imali priliku učiti. Ono što nam je pritom posebno važno jest da na takva mjesta ne odlazimo samo kako bismo naučili novu tehniku ili trik u kuhinji. Kada imate priliku raditi uz ljude koji su izuzetno dobri u onome što rade, vrlo brzo shvatite da iza te razine kuhanja gotovo uvijek stoje i vrlo jasni principi – način organizacije, disciplina, odnos prema namirnici, prema timu i prema poslu općenito. Upravo su to stvari koje nastojimo upijati i prenijeti u Makarun.

Imamo iznimno mladu i talentiranu kuhinju i to smatramo jednom od naših najvećih snaga. Svake godine nastojimo dati prostor novim talentima, potaknuti ih da stvaraju i omogućiti im da preuzmu odgovornost za vlastite ideje. Najbolji primjer je upravo ova večera, neka od jela kojima su gosti bili apsolutno oduševljeni osmislili su i pripremili naši mladi kuhari od 22 i 23 godine, a iza jednog od jela stoji čak i naš 16-godišnji član kuhinjskog tima Stipe Grančić. Upravo zato što smo tako mlad tim imamo ogromnu želju i potrebu neprestano učiti, napredovati i izlagati se novim iskustvima.

Apsolutno smo otvoreni učenju i svako takvo iskustvo na neki način promijeni i nas. Ne vraćamo se s idejom da kopiramo ono što smo negdje vidjeli, nego pokušavamo razumjeti zašto nešto funkcionira i vidjeti kako to znanje možemo primijeniti unutar vlastite priče.

Michelinova zvjezdica bez sumnje je jedna od najprestižnijih potvrda u gastronomiji i bila bi nam velika čast. Naš fokus ostaje isti: čuvati temeljne ideje na kojima je Makarun nastao, raditi hranu u kojoj mi iskreno uživamo i, prije svega, ostati restoran u koji se naši gosti žele vraćati. Ako takav put jednog dana bude prepoznat i na taj način, bit ćemo izuzetno ponosni.

Uz tradicionalna dalmatinska jela razvijate i degustacijske menije, vegetarijansku ponudu te ekskluzivni Chef’s Table. Koliko su današnji gosti spremni platiti za vrhunsko gastronomsko iskustvo i primjećujete li razliku između očekivanja domaćih i stranih gostiju?

Degustacijski meni daje nam mogućnost da od početka do kraja ispričamo točno onu priču koju u određenom dijelu godine želimo ispričati. Naravno, tu priču gradimo i kroz à la carte ponudu. Ona je namjerno relativno limitirana jer želimo kuhati samo ono iza čega u potpunosti stojimo, a gostima uvijek kažemo da iz Makaruna ipak ne bi smjeli otići a da ne kušaju makarune.

Kada govorimo o Chef’s Tableu i cooking class iskustvima, riječ je o ekskluzivnim iskustvima za male privatne grupe, vrlo često obitelji, i tu vidimo da su ljudi spremni izdvojiti značajne iznose za nešto zaista posebno. Ali s takvom cijenom dolazi i velika odgovornost. Gosti nam ne bi ukazali takvo povjerenje da mi zauzvrat nismo spremni napraviti apsolutno sve kako bismo im taj dan ponudili najbolje namirnice koje možemo nabaviti i najbolje iskustvo koje kao tim možemo pružiti. Iznimna nam je čast kada nam netko ukaže takvo povjerenje i uvijek dajemo sve od sebe da ga opravdamo.

Zanimljivo je da interes za takva privatna iskustva na našoj Chef’s Table terasi ne dolazi samo od stranih gostiju. Imamo i domaće goste koji ih žele doživjeti, što nam je posebno drago. A kada govorimo o razlikama u očekivanjima domaćih i stranih gostiju, mislim da je vrlo nezahvalno generalizirati. Ponekad strani gost kuša nešto tradicionalno, ali nema referencu kako bi to jelo „trebalo“ izgledati ili kakav bi okus trebalo imati. Domaći gost tu referencu ima i možda će ga upravo zato oduševiti trenutak u kojem kaže: „E, upravo je ovako kuhala moja baka.“

Naravno, može biti i potpuno obrnuto. Strani gost nešto kuša prvi put u životu i potpuno se oduševi, dok domaći možda kaže da njegova baka ipak nije kuhala baš tako. (Naravno, malo se šalim, ali takve situacije dobro pokazuju koliko su doživljaji hrane osobni.) Na kraju, ljudi su svugdje ljudi. Postoje oni koji su izrazito zainteresirani za gastronomiju i oni kojima ona nije toliko važna, bez obzira na to odakle dolaze. Nama je zato puno važnije jasno komunicirati tko smo i što radimo kako bi gost, prije nego što uopće dođe u Makarun, znao kakvo iskustvo nudimo i upravo ga zato želio doživjeti. Ako imamo gosta koji je otvoren prema onome što mu želimo ispričati kroz hranu, puno je manje važno je li došao iz Splita, Zagreba, Londona ili New Yorka.

Split posljednjih godina bilježi sve veću ponudu restorana, ali i rast cijena. Smatrate li da splitska gastronomska scena kvalitetom prati razvoj turizma ili postoji opasnost da se ugostiteljstvo previše prilagođava turistima, a udaljava od domaćih gostiju?

Vjerujem da imamo razloga biti optimistični. Naravno da postoje, i vjerojatno će uvijek postojati, oni koji u nekoliko mjeseci sezone žele nešto brzo zaraditi i svoju ponudu u potpunosti prilagoditi turistima. Ne mislim da će takvi lokali ikada potpuno nestati iz turističkih gradova. Ali puno važnije pitanje za nas je raste li istovremeno broj kvalitetnih restorana koji su spremni ponuditi pravu stvar. A tu mislim da je odgovor definitivno – da.

Zapravo vjerujem da turizam na taj dio scene može utjecati pozitivno. Što se više ljudi odlučuje ozbiljno baviti gastronomijom unutar turizma i što više njih želi biti zaista izvrsno u tome što rade, prije ili kasnije shvate da vrhunski restoran ne možete graditi pet ili šest mjeseci godišnje. Za vrhunski rezultat potreban vam je vrhunski tim, a kvalitetni ljudi ne žele svake godine iznova tražiti sezonski posao. Žele sigurnost, kontinuitet, prostor za razvoj i posao tijekom cijele godine.

Upravo zato danas vidimo sve više restorana koji ostaju otvoreni cijele godine, koji kontinuirano podižu kvalitetu svoje ponude i na koje domaći gosti jako pozitivno reagiraju. I sami smo, naravno, veliki ljubitelji gastronomije i iskreno nemamo dovoljno vremena posjetiti sve restorane u Splitu i okolici koje bismo željeli, a za koje znamo ili vjerujemo da rade zaista izvrsne stvari. Mislim da već sama činjenica da ih je toliko govori nešto o smjeru u kojem se scena razvija.

Važnije od turističkih zamki, kojih je uvijek bilo, jest da raste broj restorana s vlastitim identitetom, kvalitetnom ponudom i domaćom publikom. Vjerujem da će dugoročno opstati oni koji imaju kvalitetu, kontinuitet i vlastitu priču.

Jedan od najvećih problema hrvatskog ugostiteljstva nedostatak je kvalitetne radne snage. Kako vi pronalazite i zadržavate zaposlenike te koliko je danas teško izgraditi stabilan tim koji može pružiti uslugu na razini kakvoj težite?

Iznimno je izazovno. Mi možda imamo određenu prednost u tome što dio našeg tima čine članovi naših obitelji, pa među nama prirodno postoji i ta dodatna obiteljska crta povezanosti i lojalnosti. Ali i s ostatkom ekipe nastojimo graditi odnos koji nadilazi klasičan odnos zaposlenika i poslodavca. Mnogi su s vremenom postali naši prijatelji, privatno se intenzivno družimo i postoji povezanost s Makarunom koja je puno osobnija od samog radnog mjesta. Naravno, samo to nije dovoljno da biste kvalitetne ljude zadržali. Tržište rada sve je konkurentnije, plaće moraju pratiti taj razvoj, ali mislim da ljudima morate ponuditi i nešto više od same plaće. Kod nas je jedan od najvažnijih elemenata upravo mogućnost kontinuiranog razvoja.

Edukacija koju netko od naših zaposlenika želi proći praktički nema financijskog ograničenja ako vjerujemo da će mu pomoći da postane bolji u onome što radi. Financiramo edukacije, stručne ispite, putovanja i avionske karte, uključujući vrlo skupe programe i usavršavanja u inozemstvu. Naši su ljudi to imali priliku osjetiti na vlastitoj koži. Ako netko ima želju učiti i svakoga dana biti bolji, želimo mu omogućiti da to zaista i napravi. Upravo takve ljude i želimo u Makarunu.

Mislim da se rezultat takvog pristupa najbolje vidi u tome što danas imamo članove tima koji su s nama pet i više godina, a naša Dijana Bilobrk dio je Makaruna od samih početaka. To nam izuzetno puno znači. Pronaći novu osobu svejedno nije lako. Ponekad treba odraditi i 25 razgovora dok ne pronađete nekoga za koga osjećate da će se uklopiti u tim. Pritom nam je karakter iznimno važan. Znanje se može nadograditi, tehnike se mogu naučiti, ali nama je prije svega važno pronaći čestitu i poštenu osobu kojoj možemo vjerovati.

Zato nam puno znače i preporuke ljudi kojima sami vjerujemo. Kada vam netko koga dugo poznajete preporuči osobu i može stati iza njezina karaktera, to je vrijedna početna točka. Nakon toga je, naravno, na nama i na toj osobi da kroz zajednički rad izgradimo odnos i vidimo pripada li Makarunu. Stabilan tim ne nastaje preko noći. Gradi se godinama kroz povjerenje, korektan odnos, ulaganje u ljude i osjećaj da svi zajedno napredujemo. Vjerujem da je upravo to razlog zbog kojeg je velik dio našeg tima danas toliko dugo s nama.

Makarun sve više naglašava hrvatska vina, a organizirate i posebne vinske večere kao ova na kojoj smo bili. Koliko je važno da restoran bude i svojevrsni promotor dalmatinskih vinara i lokalne gastronomske baštine, a ne samo mjesto na kojem se dobro jede?

Kad neće drugi, moramo mi u Hrvatskoj svoja vina promovirati. Hrvatska je nevjerojatno mala zemlja s obzirom na to koliko je velikih vina dala i koliko vinskog potencijala ima, a u svijetu se o hrvatskim vinima još uvijek govori premalo. Svi znaju velike i povijesno etablirane vinske zemlje, dok Hrvatska, koja im kvalitetom itekako može stajati uz bok, u nekim segmentima nudi nešto potpuno jedinstveno.

Dalmacija je možda najbolji primjer. Na relativno malom prostoru, koji automobilom možete prijeći u nekoliko sati, imamo više od četrdeset autohtonih sorti, od kojih mnoge mogu dati zaista vrhunska vina. To je nevjerojatno bogatstvo i smatramo da, ako već gradimo restoran na dalmatinskoj gastronomiji i pričamo priču o našem podneblju, bilo bi gotovo nelogično da vino ne bude jednako važan dio te priče.

Ponekad se postavlja pitanje ograničavamo li se time što je naša vinska karta isključivo hrvatska, s posebnim naglaskom na Dalmaciju, odnosno propuštamo li zbog toga neka od velikih svjetskih vina. Mi to uopće ne doživljavamo tako. Upravo je ova večera najbolji odgovor na to pitanje, jer su se večeras točila vina svjetske klase, samo što su proizvedena ovdje.

Tonči Marijan i obitelj Marijan za nas nisu samo jedni od najboljih hrvatskih vinara. Ono što rade može se ravnopravno promatrati u svjetskom kontekstu. Uspijevaju od plavca malog, naše možda najvažnije, ali istovremeno iznimno zahtjevne sorte, stvarati vina koja dobivaju najviša međunarodna priznanja. To je sorta koja prirodno može dati vrlo snažna, taninska i alkoholna vina, a oni iz nje uspijevaju izvući eleganciju i kvalitetu koja osvaja zlatne medalje na Decanteru, a ove godine i Best in Show.

Tonči Marijan

Istovremeno, na Hvaru, našem najsunčanijem otoku, proizvode bijela vina nevjerojatne suptilnosti i svježine. Upravo takvi primjeri pokazuju koliko je pogrešno hrvatsko vino promatrati kao nekakvu lokalnu alternativu velikim svjetskim vinima. Ono jest veliko svjetsko vino. Zato ne osjećamo da nešto propuštamo time što inzistiramo na hrvatskoj vinskoj karti. Upravo suprotno, osjećamo veliku odgovornost, ali i privilegiju, što gostu koji možda nikada nije čuo za plavac mali, grk, pošip ili neku drugu našu sortu možemo pokazati što se ovdje proizvodi.

Ako imamo čast živjeti u neposrednoj blizini i u vremenu jednog Tončija Marijana koji stvara neka od najboljih vina koja smo imali priliku kušati, zašto bismo prvo gledali tisućama kilometara dalje? Naša je uloga dati prostor onome što imamo ovdje, pričati o tome glasno i s ponosom te pomoći da hrvatska vina dobiju međunarodnu pažnju kakvu svojom kvalitetom zaslužuju.

Nakon više od desetljeća poslovanja, što je sljedeći veliki korak za Makarun? Planirate li dodatno razvijati fine dining ponudu, širiti poslovanje ili vam je najveći cilj zadržati prepoznatljivost i kvalitetu koju ste dosad izgradili?

Naravno da je ovo potonje uvijek naš cilj, održati kvalitetu i nastaviti graditi prepoznatljivost Makaruna. Želimo ostati stabilni i, kao što smo rekli na samom početku, vjerni onome što radimo od prvog dana. Ali da bismo u tome uspjeli, ne smijemo postati dosadni. Gastronomija je živa i mora se mijenjati. Svako proljeće, ljeto, jesen i zima donose druge namirnice, drugačiju energiju i nove ideje, pa je prirodno da se s njima mijenja i naš meni. Želimo koristiti ono što je u tom trenutku najbolje, razvijati nove tehnike, stvarati nova jela i iz sezone u sezonu biti sve bolji.

Nakon jedanaest godina možda nam je upravo to najveći cilj: promijeniti se dovoljno da na kraju svake godine možemo iskreno reći da smo bolji nego što smo bili godinu prije, ali ne toliko da se u tome više ne prepoznajemo. Želimo rasti i mijenjati se, ali sačuvati prepoznatljivi lajtmotiv Makaruna. Dok god u tome uspijevamo, vjerujem da idemo u pravom smjeru.

SAZNAJ VIŠE: