Postoje izložbe koje posjećujemo zbog poznatih djela, a postoje i one koje nas pozivaju da svijet pogledamo iz potpuno drukčije perspektive. Upravo takve izložbe obilježit će međunarodnu umjetničku sezonu 2026./2027., u kojoj se susreću intimne priče, monumentalne skulpture, eksperimenti s materijalima i istraživanja ljudske percepcije. U nastavku izdvajamo izložbe koje vrijedi imati na radaru, s datumima, lokacijama i zanimljivostima koje otkrivaju što se krije iza nekih od najprepoznatljivijih umjetničkih opusa.
James Turrell: umjetnost koju ne gledamo, nego doživljavamo
Museum Voorlinden, Wassenaar, Nizozemska
U vremenu u kojem smo gotovo neprestano okruženi ekranima, James Turrell podsjeća nas na nešto što često uzimamo zdravo za gotovo, a to je sama svjetlost. Njegov umjetnički jezik ne oslanja se na tradicionalne motive, nego na način na koji ljudsko oko i mozak doživljavaju boju, prostor i dubinu.

Njegovi su radovi uključeni u grupnu izložbu Celebrating the Icons of Art u muzeju Voorlinden u Nizozemskoj, a izložbu možete posjetiti već sada, pa sve do 7. ožujka. Važno je pritom naglasiti da nije riječ o samostalnoj retrospektivi, nego o grupnom postavu u kojem se njegov rad promatra u širem kontekstu suvremene umjetnosti.
Turrell je tijekom karijere razvio instalacije koje posjetitelja uvode u prostore obojene svjetlošću, stvarajući osjećaj da se zidovi, stropovi i arhitektonske granice mijenjaju pred očima. U njegovoj poznatoj seriji Skyspace nebo postaje dio umjetničkog djela, uokvireno arhitektonskim otvorom i promatrano kroz pažljivo oblikovane svjetlosne uvjete.

Posebno je fascinantan i njegov dugogodišnji projekt Roden Crater u Arizoni, u kojem ugašeni vulkanski krater pretvara u golemi prostor za promatranje neba i svjetlosnih pojava.
Turrellov rad ne nudi jednostavan odgovor na pitanje što gledamo. Umjesto toga, potiče nas da osvijestimo vlastitu percepciju i primijetimo koliko se naše iskustvo prostora može promijeniti ovisno o svjetlosti.
Mariko Mori: izložbe između drevnih rituala i futurističke tehnologije
Mori Art Museum, Roppongi Hills Mori Tower, 53. kat, Tokio, Japan
Kako izgleda susret umjetnosti, tehnologije i transcendentalnog iskustva? Upravo je to jedno od središnjih pitanja velike retrospektive All That Shines, posvećene japanskoj umjetnici Mariko Mori.
Mori Art Museum organizira izložbu koja traje od 31. listopada 2026 do 28. ožujka 2027., u suradnji sa Zakladom Solomon R. Guggenheim, okupljajući približno 40 radova nastalih tijekom više od tri desetljeća. Postav donosi pregled umjetničinih istraživanja koja povezuju tehnološki futurizam, popularnu vizualnu kulturu, duhovnost i filozofiju svijesti.

Mori je umjetnica koja je od početka karijere pomicala granice između stvarnosti i fikcije. U ranim radovima istraživala je cyberkulturu, anime, modu i futurističke identitete, često koristeći vlastito tijelo kao dio digitalno obrađenih fotografija. Njezin se rad s vremenom sve više okretao pitanjima ljudske svijesti, svemira, prirode i duhovnih tradicija.
Jedna od najvećih atrakcija izložbe bit će Wave UFO, interaktivna instalacija u obliku futurističke kapsule. Posjetitelji nose uređaj koji registrira moždanu aktivnost, a njihovi se moždani valovi vizualiziraju u boji na kupolastoj površini. Iskustvo uključuje i videosadržaj, a sudjelovanje traje približno 15 do 20 minuta, uključujući pripremu. Broj mjesta je ograničen.
Posebnost Mariko Mori leži u njezinoj sposobnosti da spoji naizgled udaljene svjetove. U njezinoj umjetnosti futurizam nije nužno suprotnost tradiciji, baš kao što tehnologija ne mora značiti odmak od duhovnosti. Naprotiv, digitalni alati postaju sredstvo za istraživanje drevnih pitanja o životu, smrti i našem mjestu u svemiru.
U trenutku kada suvremena umjetnost sve češće istražuje odnos čovjeka i tehnologije, Mori nudi drukčiju perspektivu: budućnost možda ne leži samo u novim izumima, nego i u ponovnom otkrivanju vlast.
Eva Hesse u MoMA-i: ljepota nesavršenosti i nepredvidivih materijala
The Museum of Modern Art (MoMA), New York, SAD
Eva Hesse jedna je od umjetnica čiji je utjecaj na suvremenu skulpturu mnogo veći od njezine relativno kratke karijere. Izložba Wild Space, 1957–1970 u njujorškoj MoMA-i donosi veliki pregled njezina stvaralaštva, s posebnim naglaskom na crteže, uz odabrane slike i skulpture, a traje od 30. svibnja do 25. rujna 2027.
Riječ je o prvoj velikoj muzejskoj prezentaciji njezina rada u New Yorku nakon više od dva desetljeća. Izložba će okupiti više od 150 radova, među kojima su i djela koja desetljećima nisu bila izlagana u gradu.
Hesse je tijekom karijere istraživala materijale koji su se tada rijetko povezivali s tradicionalnom skulpturom, poput lateksa, stakloplastike, smole i užadi. Njezina djela često se nalaze na granici geometrijske apstrakcije i organskih oblika, a ponavljanje elemenata nikada nije potpuno pravilno. Upravo ta odstupanja stvaraju dojam spontanosti i nesavršenosti.
Hesse je preminula 1970., u dobi od samo 34 godine, ali njezin je utjecaj na postminimalističku umjetnost i razvoj suvremene skulpture ostao snažan. Njezini radovi propituju ideju da umjetnički objekt mora biti trajan, savršen i potpuno podložan kontroli.
Louise Bourgeois u Fondation Beyeler: kada se sjećanja pretvore u skulpturu
Fondation Beyeler, Riehen, Švicarska
Jedna od najzanimljivijih najavljenih izložbi sezone posvećena je Louise Bourgeois, umjetnici koja je osobna sjećanja, obiteljske odnose i duboko potisnute emocije pretvorila u jedan od najupečatljivijih kiparskih opusa 20. stoljeća.
Retrospektiva u Fondation Beyeler traje od 13. lipnja do 17. listopada 2027. te će okupiti oko 100 djela iz različitih razdoblja njezine karijere. Posjetitelji će imati priliku vidjeti skulpture izrađene od drveta, gipsa, bronce i lateksa, kao i crteže tintom, akvarele, uljane slike te monumentalne instalacije iz poznate serije Cells. Posebnu će pozornost privući i njezine ikonične skulpture pauka, koje će biti predstavljene u proširenom parku.

Pauk je jedan od najprepoznatljivijih motiva umjetničina opusa, ali njegovo značenje nadilazi vizualnu dojmljivost. Bourgeois ga je povezivala sa svojom majkom, koja se bavila tekstilom i popravljanjem tapiserija. U toj je životinji prepoznala simbol zaštite, strpljenja i snage, ali i nešto što istodobno može izazvati nelagodu.
Jednako su intrigantne njezine Cells, prostorne instalacije koje podsjećaju na zatvorene sobe s osobnim predmetima, fragmentima tijela i simboličnim elementima. Svaka od njih djeluje poput fizičkog prostora sjećanja, u kojem se intimno iskustvo pretvara u nešto što posjetitelj može gotovo osjetiti vlastitim tijelom. Upravo zato Bourgeois ne stvara samo skulpture, nego i prostore u kojima se susrećemo s emocijama koje često ostaju neizgovorene.
Njezina retrospektiva obećava mnogo više od pregleda jedne umjetničke karijere: riječ je o prilici da se istraži kako osobna sjećanja mogu poprimiti univerzalan oblik i postati umjetnost koja nas istodobno uznemiruje i privlači.