Ako ste mislili da sushi restoran mora izgledati kao kombinacija tamnog drva, crnih detalja i nekoliko diskretno raspoređenih lampiona, Matsuri u Luksemburgu prilično uvjerljivo pokazuje suprotno. Novi prostor japanskog restorana u četvrti Kirchberg više podsjeća na pažljivo dizajniran urbani klub nego na klasično mjesto na koje se dolazi isključivo zbog sashimija i makija.

Sushi restoran koji izgleda futuristički
Za interijer je zaslužan dizajner Harry Nuriev i njegov Crosby Studios, poznat po prostorima koji često brišu granicu između interijera, instalacije i scenografije. I ovdje je pristup vrlo jasan: umjesto očekivanih japanskih referenci, restoran je dobio suvremen, grafički izraz u kojem glavnu riječ vode čiste linije i industrijski materijali.

Rezultat izgleda gotovo futuristički, ali bez sterilnosti koja često dolazi u paketu s takvim interijerima. Prostor ima dovoljno detalja da ga želite proučavati, a opet nije pretrpan. Namještaj, rasvjeta, površine i grafički elementi funkcioniraju kao dio istog vizualnog sustava, pa je teško odrediti gdje prestaje funkcionalni interijer, a počinje dizajnerska instalacija.

U središtu restorana nalazi se kaiten, pokretna traka sa sushijem koja je jedan od prepoznatljivih elemenata Matsurija. U ovom prostoru ona nije samo praktičan način posluživanja hrane, nego i važan dio arhitekture interijera. Upravo taj spoj tehnologije, hrane i dizajna daje restoranu dinamiku koju klasično postavljeni stolovi teško mogu postići.

Zanimljivo je i to što Matsuri ovdje nije zamišljen samo kao restoran. Odmah uz ulaz nalazi se Matsu Café, dok je dublje u prostoru smješten manga i gaming dio. Ideja je očito bila napraviti mjesto u kojem se može provesti više vremena, a ne prostor koji funkcionira prema jednostavnom principu dolaska, večere i odlaska.



To se dobro uklapa i u Kirchberg, poslovnu četvrt Luksemburga poznatu po suvremenoj arhitekturi i velikim institucionalnim zgradama. Matsuri u takvom okruženju djeluje dovoljno upečatljivo da privuče pažnju, ali ne pokušava konkurirati okolini pretjeranim dekorom.



Najuspješniji dio projekta možda je upravo činjenica da interijer ne pokušava izgledati „japanski” na očekivan način. Umjesto doslovnih kulturnih motiva, Nuriev koristi organizaciju prostora, grafiku i funkcionalne elemente restorana kako bi stvorio vlastitu interpretaciju suvremenog sushi bara. I da, vrlo je fotogeničan. Ali ovo je jedan od onih interijera kod kojih fotografije za društvene mreže djeluju kao posljedica dobrog dizajna, a ne kao jedini razlog zbog kojeg je prostor osmišljen.