Kako izgledaju vaša jutra prije posla? Koliko puta snoozate? Je li vam se teško ustati i kakva vam je jutarnja rutina? Pa za početak, previše pitanja za jedno jutro. Tema koja je za mene puno više od pukog čavrljanja. Jutra su fundament za cijeli dan, ali i jedno od važnih pitanja kada se mučiš s povišenom anksioznošću. Meni su u jednom trenutku upravo ona postala razlog da ih pretumbam naglavce.
Multitasking na više frontova (doručak, priprema ručka, tuširanje i spremanje u ograničenom vremenu) od ranog jutra nije bio baš neka podloga za hektičan posao koji sam tada radila. Dan mi je izgledao otprilike tako da ga se na kraju uopće ne bih sjećala. A ako se ne sjećam dana, onda sam sto posto sigurna da nisam niti jednom svjesno udahnula. To nije bilo dobro.
Učiti jutro ispočetka
Kad više nisam mogla dotaknuti dno, krenula sam učiti život ispočetka. Ovaj jutarnji, jel? Neki su se budili u pet ujutro kako bi bili „ispred” svih, a to vrijeme uglavnom trošili na rješavanje leftoverse s posla. Ja sam ga počela koristiti za nove navike, a svi znamo koliko ih je ponekad teško mijenjati. Pogotovo ako ne moraš.

Tuširanje, joga praksa, pripremanje obroka i ispijanje kave sažela sam samo na jednu stvar uz naravno, spremanje za posao. Osjećala sam se kao netko tko ponovno uči hodati, ali kad lebdiš iznad zemlje, nemaš puno izbora. Mirna i lagana jutra dugoročno su mi osigurala mirniji um. I to je vjerojatno najbolje što sam tada mogla napraviti za sebe.
Skladište nam je limitirano
Upravo mi je Co-Star poslao poruku: „You don’t have to keep lists in your head all the time.” Pa recimo da je i to jedna od stvari o kojima je dobro voditi računa. Skladište nam je limitirano. Kad krene sve ispadati iz glave, već je kasno. Nešto kao ono: ako si žedan, već si dehidrirao. Svi smo manje ili više prebukirani, pa ostaje pitanje koliko dobro raspoređujemo svoje foldere.
Jutra i tu igraju važnu ulogu. Ako otvorimo oči i odmah krenemo roštati po glavi, brzo ćemo izgubiti entuzijazam za dan koji još nije ni počeo. Unazad nekoliko godina skužila sam da mi najbolje odgovara baciti se na mat i raditi jogu ili samo meditirati. Prazna glava i lagano tijelo savršena su platforma za promjenu perspektive.
jutarnja rutina ima mnogo lica
Moja sestra pije čaj i radi reiki, susjeda trči ili vozi bicikl na nasipu, frendica sluša glazbu ili čita, moja urednica prži u gymu… Svatko ima svoj način da ujutro prvo malo bude svoj. I sve više nam jutro postaje najvažniji ili najljepši dio dana. Vrijeme u kojem imamo osjećaj da još nitko nije budan i glasan. Da ne skupljamo ničiju energiju, nego vajbamo samo u svojoj.
Zato ih obožavam. Pogotovo vikendom, kad ekipa spava duže pa je u kvartu tiho kao u šumi. I zato jedva čekam zimska jutra i šest ujutro kad je dojam još čudesniji i kad mogu samo sjediti i zuriti kroz prozor.

Jutro koje još pripada nama
Važno mi je da jutra ostanu netaknuta i naša. Da ih započnemo po svom guštu. Možda uz pjesmu koja će nas voditi cijeli dan, možda kroz promjenu energije hladnim tušem ljeti (i zimi ako se hrabrići), a možda tek uz neku slatku jutarnju misao koju nam je poslao san. Bitno je samo da odmah po buđenju nemamo osjećaj da se spremamo za giljotinu. Pogotovo ako na poslu zadaci nisu – otvaranje glava.
Nije stvar u tome da ustanemo što ranije, budemo što produktivniji i prije svih riješimo pola života. Stvar je samo u tome da prije no što dan krene, imamo barem nekoliko minuta u kojima još uvijek pripadamo sami sebi. U jutrima koje još nitko nije “zaprljao.”