U Cartageni je otvoren novi hotel i rezidencija koje potpisuje Four Seasons. Riječ je o većem projektu smještenom u četvrti Getsemani, koji se ne temelji na novogradnji nego na obnovi nekoliko povijesnih objekata. Među njima su samostan iz 16. stoljeća i zgrada iz 1920-ih, koji su sada prenamijenjeni u dio hotelskog kompleksa. Projekt je zamišljen tako da zadrži postojeću arhitekturu, ali uz suvremeno uređenje i standard usluge kakav se očekuje od tog brenda.

Kako je nastao Four Seasons u postojećoj gradskoj strukturi?
Getsemani je kvart koji ne pokušava biti uglađen. On je živ, pomalo neuredan, šaren i glasan, pun grafita, glazbe koja dopire iz otvorenih prozora i ljudi koji sjede vani kao da vrijeme ne postoji. Upravo tu, među tom svakodnevicom, smjestio se ovaj projekt koji nije pokušao izbrisati ono što je već tu, nego je sve to uzeo kao polazište. Kad uđeš u kompleks, ne ulaziš u jedan objekt, nego u cijeli mali svijet sastavljen od nekoliko povijesnih zgrada koje su pažljivo obnovljene. Posebno impresivan je samostan iz 16. stoljeća, s dvorištem koje i dalje zadržava taj mirniji, zatvoreniji karakter, kao i zgrada iz dvadesetih godina prošlog stoljeća koja ima drugačiji, više gradski ugođaj.

Cijeli kompleks raspoređen je tako da se zgrade međusobno povezuju kroz dvorišta, prolaze i zajedničke prostore. Nema jednog glavnog objekta nego je sve raštrkano, a opet u mjerilima luksuza. Time se zadržava i mjerilo kvarta, a hotel ne djeluje kao da ne pripada tom prostoru i šarenilo nego se lijepo uklapa. Istovremeno, interijeri su izvedeni suvremeno, s naglaskom na funkcionalnost, bez pretjeranog dekoriranja koje bi odvlačilo pažnju sa same arhitekture.

Ukupno je 131 smještajna jedinica, od standardnih soba do većih apartmana i rezidencija. Raspored i dizajn prilagođeni su postojećim gabaritima zgrada, pa nema uniformnosti kakvu se često vidi u novim hotelima. To znači da se sobe međusobno razlikuju po veličini, visini stropova i rasporedu, ali sve prate isti standard opreme i završne obrade.


Poseban naglasak stavljen je na ugostiteljsku ponudu. U sklopu hotela nalazi se osam različitih restorana i barova, raspoređenih kroz kompleks. Neki su više orijentirani na lokalnu kuhinju i sastojke, dok su drugi koncipirani šire, s međunarodnim jelovnicima. Ideja nije da postoji jedno “glavno” mjesto, nego da gosti imaju više opcija ovisno o tome što im u tom trenutku odgovara, bez potrebe da napuštaju kompleks.

Na krovu jednog od objekata nalazi se bazen s pogledom na grad i Karipsko more. Taj prostor funkcionira kao dodatna zajednička zona, ali i kao svojevrsna točka odmaka od ulice. S obzirom na gustoću i energiju Getsemanija, takav kontrast ima smisla i praktičnu vrijednost za goste. Važno je i to da se projekt nalazi unutar povijesne jezgre grada koja je pod UNESCO zaštitom. To je utjecalo na način obnove i integracije novih sadržaja, jer su morali poštovati postojeće strukture i ograničenja. Upravo zbog toga projekt ne izgleda kao klasična luksuzna novogradnja, nego kao prilagodba postojećeg urbanog tkiva suvremenim potrebama.


Ovo je projekt koji se može gledati vrlo praktično: velika hotelska investicija u staroj gradskoj jezgri, izvedena bez radikalnih zahvata u strukturu kvarta. Nije revolucionaran u smislu arhitekture, ali je relevantan kao primjer kako se luksuzni brend može uklopiti u povijesni kontekst bez potpunog resetiranja prostora.