Iako se ne mogu žaliti na stanje svoje kose nakon godina tretiranja toplinom, blajha i svega ostalog, ipak uočavam razliku u iz godine u godinu. Primjerice, kosa mi se prije dvije godine pred ljeto i na ljeto nenormalno frčkala, imala formu, bila je prekrasna i bujna. Nisam se farbala i to je najduže što mi je kosa narasla u ne pamtim koliko. Onda sam se nakon dugo ofrabala i malo ju skratila – od tad (i radi nekih zdravstvenih problema i stresa), zadnjih godinu dana niti se prirodno uvija niti može držati oblik dulje od jednog dana. Trudim se njegovati ju maksimalno koliko mogu, koristim svilenu kapu za spavanje, ne motam ju u ručnik i perem samo u mlakoj vodi, ali evo mogu reći da u svojim dvadesetima suočavam se i sa prvom pojavom sijedih. Sad sam u potrazi naišla na to da se polinukleotidi spominju kao rješenje za ispadanje kose i vjerujte da sam proučila sve o tome.

Ne tako davno, ispadanje kose bilo je nešto što se, barem u kolektivnoj percepciji, događalo “kasnije u životu”. Danas se sve češće pojavljuje naglo i bez jasnog uzroka, već u kasnim dvadesetima ili ranim tridesetima. Kosa se ne samo pojačano linja, nego gubi gustoću, snagu i volumen. Lomi se, ne drži oblik i odjednom izgleda umorno. Problem je teško riješiti samim proizvodima za njegu jer pravi problem je dublje, u samom vlasištu. U velikom broju slučajeva riječ je o androgenetskoj alopeciji, odnosno ženskom obliku gubitka kose, iako okidač često bude stres, hormonalna neravnoteža, bolest ili dugotrajni burnout. Upravo zato tražimo ciljana rješenja koja neće samo “maskirati” problem, nego djelovati na njegov uzrok.

Što su zapravo polinukleotidi i zašto su odjednom svugdje?
Polinukleotidi (često skraćeno PN) u estetskoj medicini prisutni su već godinama. Riječ je o visoko pročišćenim fragmentima DNK, najčešće dobivenima iz lososa ili pastrve, koji se koriste zbog svojih snažnih regenerativnih i reparativnih svojstava. U njezi kože poznati su po tome što potiču obnovu stanica, smanjuju upalu, poboljšavaju hidrataciju i elastičnost te dugoročno jačaju strukturu tkiva.
Logika njihova prelaska u tretmane vlasišta prilično je jasna: zdrava kosa ne može rasti iz nezdravog vlasišta. Ako je koža glave upaljena, slabo prokrvljena i osiromašena nutrijentima, folikuli s vremenom ulaze u fazu mirovanja, a kosa postaje tanja i rjeđa.
Kako polinukleotidi djeluju na rast kose?
Za razliku od proizvoda koji djeluju površinski, polinukleotidi ciljaju mikrookruženje vlasišta. Njihovo djelovanje temelji se na nekoliko ključnih mehanizama. Potiču proliferaciju fibroblasta, stanica odgovornih za obnovu tkiva, što dugoročno poboljšava zdravlje vlasišta. Imaju protuupalno djelovanje pa smanjuju kroničnu upalu koja često stoji u pozadini ispadanja kose, osobito kod žena pod stresom.
Uz sve ovo, utječu na produljenje anagene faze, odnosno faze aktivnog rasta kose, što rezultira debljim i otpornijim vlasima, a poticanjem sinteze kolagena, koža glave postaje elastičnija i otpornija, pružajući bolju “podlogu” za rast kose.
Važno je naglasiti: polinukleotidi ne obećavaju čuda niti dramatičan ponovni rast kose kod uznapredovalog gubitka. Njihova snaga leži u ranoj intervenciji – kad kosa tek počinje gubiti gustoću, volumen i snagu.

PN ili PDRN – u čemu je razlika?
U kontekstu tretmana vlasišta često se spominje i pojam PDRN (polideoksiribonukleotid), što dodatno zbunjuje. Pojednostavljeno: svaki PDRN jest polinukleotid, ali nisu svi polinukleotidi nužno PDRN. Neki tretmani koriste specifično PDRN zbog njegovog umirujućeg i reparativnog učinka, dok drugi koriste šire PN komplekse osmišljene za dublju regeneraciju, hidrataciju i poboljšanje elastičnosti kože vlasišta. Odabir ovisi o konkretnom stanju vlasišta: je li problem dominantno upala, osjetljivost, dehidracija ili gubitak gustoće.

Kako izgleda tretman i je li siguran?
Polinukleotidi se najčešće apliciraju putem mikroinjekcija ili mezoterapije u vlasište, ponekad u kombinaciji s microneedlingom, LED terapijom ili low-level laserom. Tretmani su relativno brzi, s minimalnim downtimeom, a sigurnosni profil im je vrlo dobar jer su biokompatibilni i već dugo korišteni u medicini. Mogu se koristiti i topikalno.
Polinukleotidi imaju potencijal u estetskoj medicini; međutim, postoji ograničen konsenzus o njihovoj optimalnoj upotrebi. Iako postoji sve veći intere, znanstveni dokazi koji podupiru njihovu učinkovitost još se razvijaju. Neke studije pokazale su obećavajuće rezultate, ali potrebne su dodatne visokokvalitetne studije za potvrdu dugoročne učinkovitosti. Istina je da je, za razliku od kratkotrajnih pomama, polinukleotidni tretman dio šireg pomaka prema regenerativnoj medicini. Postaju ključni dio dugoročnih strategija za zdravlje kože, uz dokazane favorite poput skinboostera i microneedlinga.
Jesu li dugoročno rješenje?
Ovdje treba biti realan. Polinukleotidi nisu “one-size-fits-all” rješenje za gubitak kose. Oni su potporna terapija, koja daje najbolje rezultate kada se kombinira s analizom hormona, optimizacijom prehrane, upravljanjem stresom i, po potrebi, klasičnim terapijama za gubitak kose.
U kombinaciji s drugim tretmanima, poput PRP-a, microneedlinga ili medicinski propisanih topikala, njihova učinkovitost dodatno raste. Neki stručnjaci čak ističu da novije regenerativne metode, poput PN-a i PRF-a, mogu imati dugotrajnije učinke od klasične mezoterapije ili PRP-a.