Restoran i bar Bun, smješten u bejrutskoj četvrti Saifi, dovršen je u prosincu 2024. godine. Riječ je o prostoru koji na promišljen način spaja gastronomiju, dizajn interijera i urbani kontekst suvremenog Bejruta, grada koji se stalno obnavlja kroz nove kulturne i kreativne impulse. Projekt potpisuje arhitektonski studio Atelier 130, koji je na uređenju interijera radio u bliskoj suradnji s kreativnim direktorom Moom Al Ghosseinom.



Bun je zamišljen kao restoran-bar s jasnim identitetom
Bun je zamišljen kao restoran-bar s jasnim identitetom, ali bez potrebe za nametljivim konceptualnim objašnjenjima. Njegova estetika oslanja se na nostalgiju američkih zalogajnica sredine 20. stoljeća, pritom izbjegavajući doslovnost ili retro-fetišizam. Umjesto kopiranja poznatih motiva, prostor reinterpretira elemente tog razdoblja kroz suvremeni dizajnerski jezik, prilagođen bejrutskoj publici i lokalnom načinu korištenja prostora.

Jedna od ključnih referenci u oblikovanju interijera je vizualni svijet filmova Wesa Andersona, ali i ovdje se radi o suptilnom utjecaju, a ne o izravnoj citatnosti. Simetrija, jasno definirane linije, kontrolirana paleta boja i precizno odabrani detalji stvaraju atmosferu koja djeluje razigrano, ali nimalo površno. Prostor je organiziran tako da potiče zadržavanje, razgovor i neformalno druženje, bez osjećaja scenografije ili umjetne teatralnosti.



Materijali imaju važnu ulogu u cjelokupnom doživljaju restorana. Atelier 130 i Mo Al Ghossein pristupili su projektu s naglašenim poštovanjem prema tzv. iskrenosti materijala. Drvo, metal, keramika i tekstil korišteni su na način koji ne skriva njihovu prirodnu teksturu i karakter. Završne obrade nisu prenaglašene, a tragovi upotrebe i vremena nisu doživljeni kao nedostatak, već kao dio estetike prostora.

Raspored sjedenja pažljivo je osmišljen kako bi odgovarao različitim scenarijima – od brzog obroka tijekom dana do večernjih izlazaka koji se prirodno pretvaraju u boravak uz piće. Šank zauzima centralno mjesto, funkcionirajući kao vizualno i društveno središte prostora. Oko njega se razvija ostatak interijera, s kombinacijom visokih stolova, klasičnih separea i intimnijih kutaka koji omogućuju različite razine privatnosti.

Posebna pažnja posvećena je rasvjeti, koja igra ključnu ulogu u oblikovanju atmosfere. Umjesto jednog dominantnog izvora svjetla, prostor koristi slojevitu rasvjetu koja se prilagođava dobu dana i načinu korištenja restorana. Tijekom dana interijer djeluje otvoreno i svijetlo, dok se navečer transformira u topliji, suzdržaniji ambijent, primjeren restoranskom i barskom programu.

Bun se prirodno uklapa u kontekst Saifija, četvrti poznate po spoju povijesne arhitekture, suvremenih galerija i restorana koji ciljaju na publiku zainteresiranu za kvalitetu i sadržaj, a ne isključivo za spektakl. U tom smislu, projekt ne pokušava dominirati okolinom, već s njom uspostavlja dijalog. Vanjski i unutarnji prostor povezani su tako da granica između ulice i restorana ostaje propusna, čime se dodatno naglašava urbana dimenzija lokala.