Jednostavnije je no ikada kupiti dobar dizajnerski lažnjak – ovo je pisao Business of Fashion još prije tri godine, naglašavajući kako je tržište lažnjaka veliki problem modne industrije. Tri godine kasnije, baš ništa se po tom pitanju nije promijenilo. Štoviše, dizajnerske fejk torbe i lažnjaci su više prihvaćeni nego ikad i ono malo aure srama koja je postojala oko njih, više nema. Nije sramotan čin nositi fejk torbu, osobito za nove generacije kupaca kojima to ne predstavlja ama baš nikakav problem.
Francuska i Italija najviše pate u ovom kontekstu, jer se odjeća i asesoari njihovih brendova nemilo kopiraju i prodaju za višestruko manje novca. U Italiji je ove jeseni provedeno istraživanje među tinejdžerima od kojih većina ne vidi problem s tržištem fejk (odjeće, tehnike ili umjetnina). Njih 30 posto ne zna navesti konkretne probleme vezane za tržište lažnjaka, a njih najviše njih (67 posto) smatra da je kod neoriginalnog proizvoda glavni problem reducirana kvaliteta i kraći vijek trajanja. Prevladava stav koji fenomen lažnjaka i opravdavanje istih svodi na ekonomsku uštedu ili imitaciju koja ne nosi ozbiljne posljedice ni za koga.

Dizajnerske ili fejk torbe?
Zaista, vrijeme kada je fejk torba u ruci sramota ostaje iza nas, kao nepotreban i snobovski način razmišljanja da samo real deal ima neko značenje. Pa jesu li mlađe generacije u tom smislu zaista pametnije od nas i shvatili su na vrijeme da nema previše smisla plaćati skupo dizajnersko ime? Također, da brend ne znači dobar stil niti da ćete ga kupiti ulaganjem u skupe torbe? Mislim da je problem negdje drugdje. Krenimo samo od percepcije luksuznih brendova u koje je povjerenje narušeno i čija kvaliteta nije ista kao što je bila prije desetak ili više godina.

Problem je samim tim puno dublji od samog tržišta fejkova. Ono je staro koliko i sama industrija mode, a kopija je uvijek bilo i uvijek će ih biti. Problem leži u brendovima ali i mindsetu svakog kupca. Povjerenje u luksuzno ime odnosno brend je narušeno do razine da kupci ne vide prednosti i mane originala i lažnjaka. Postaje logično – ako sličnu stvar možete nabaviti za manje novca, zašto plaćati original?

Modne kuće s dugim nasljeđem izgleda ne rade dovoljno kako bi svoje komade opravdale i učinile vrijednima ulaganja silnog novca. Nekada nam je dizajnerska torba predstavljala prestiž, danas taj status ikone nove generacije ne doživljavaju kao big deal. Kompas se na društvenim mrežama lako izgubi, a brendovi se ponudom i sadržajem odjednom čine toliko svima dostupni da gube na stvarnoj vrijednosti. Svaka druga osoba na vašem feedu nosi dizajnersku torbu i većina njih vjerojatno nije original – poanta je da se original više ne može ni raspoznati, pa zašto ga onda platiti?


Niti recenzije na mrežama ne idu u prilog. Sigurno ste vidjeli kritike na Goyard torbe koje ostavljaju tragove boje na odjeći ili se raspadnu u dodiru s vodom. Goyard je inače jedna od heritage modnih kuća čije su torbe s monogramom i statusni simbol – i jedna od najčešće kopiranih torbi na svijetu.

Moraju se promijeniti i navike kupaca – nove generacije odrastaju u okruženju kozumerizma i zatrpani smo novitetima i stalno se umjetno stvara potreba da nešto “morate” imati i “morate” kupiti. Studeni kao mjesec popusta je najbolji (odnosno najgori) primjer konzumerističkih navika koje nemilosrdno jedu naše budžete. Kupovina dizajnerskog (ili bilo kojeg drugog komada) ne bi trebala biti čin iz hira, trenda ili impulsa već ritual, planirana kupnja koja tek kad se dogodi daje ono konačno zadovoljstvo. Modu više ne promatramo kao užitak, alat za nadogradnju stila niti kao dugoročno ulaganje. Odjeća više nije nešto što će donijeti veću vrijednost u garderobu i svakodnevicu, već valjda samo na feed i to je jedan dio problema koji se događa s rastom fejkova.

Stvar je dijelom u demokratizaciji mode koja nužno nije negativna, ali je dovela do redefiniranja simbola statusa i luksuza generalno. Sigurno je problem i edukacija novih generacija jer nitko ne prepoznaje krivotvorine kao problem na većoj razini, onaj koji utječe na lokalnu proizvodnju, na radna mjesta, na kvalitetu. A, ne zaboravimo spomenuti i koliko su cijene posljednjih godina rasle pa je nošenje fejk torbe čak buntovni čin i stvar ironije. Prije nekoliko godina zato je boom i doživjelo tržište “superfake” torbi, toliko minuciozno izvedenih replikama, da ih je gotovo nemoguće razlikovati od originala. U šumi raznog sadržaja i niza novih kolekcija, sve je teže shvatiti što vrijedi. Zato su toliko i snažne siluete iz arhive, a zatim i lažnjaci – sve je manje onih koji mare za to je li nešto OG.