Već 20 godina ovdje se pije najbolja kava u Zagrebu

Elis Caffe je zagrebačka insititucija kave, a iza ovog malog caffe bara koji je dobio svjetska priznanja za kvalitetu stoji Nik Oroši. Razgovarali smo
19.09.2025.
IMAGE SOURCE: Marija Gašparović
RECOMMENDED

Svaki dan na putu do posla imam isti ritual, a dio tog rituala je obavezno zaustavljanje u Elis Caffe na adresi Ilica 63. Pijem latte double shot sa sladilom. Vlasnik Elis Caffea, Nik Oroši ga napravi iako malo okrene očima svaki put jer je ova kava najbolja bez šećera i rijetko koji iskusni barista voli da u kavu stavljate šećer, a kamoli Natren ili neko umjetno sladilo. Ipak, kako sam stalni gost i tvrdoglava k’o magarac pusti me da si zbrčkam to sladilo u šalicu kave koju ću najbolje opisati kao jutarnji eliksir (popijem nekad i nešto što mi predloži….ne bunim se).

Vidite, postoje ljudi koji piju kavu i ljudi koji obožavaju kavu. Kod Nika sjede ljudi koji ju obožavaju i koji uz šalicu usput i nauče pokoju stvar. Na malom gramofonu uvijek svira nešto dobro jer Nik je i DJ te je glazba jako važan dio cijelog ambijenta. Možda naletite na best of Pet Shop Boys ili na Depeche Mode..što god sviralo taj dan sigurno će biti dobro.


Ove godine Elis Caffe slavi velikih 20 godina kroz koje su više puta dokazali svoju kvalitetu i na lokalnoj i na svjetskoj razini. Ovo nije trendovski hipsterski kafić u kojem se ponuda mijenja kako vjetar puše. Elis Cafe je doista institucija u Zagrebu i za sve je zaslužan Nik kojemu (zanimljivo) kava uopće nije bila na listi životnih interesa. U nedjelju će Ilica opet zaživjeti na festivalu Q’ART, a Elis će proslaviti tih 20 godina s mini dnevnim partyjem na kojem će svirati Nik i Felver. Uoči tog slavlja razgovarala sam s Nikom o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Elis Caffee slavi velikih 20 godina tijekom kojih je osvojio i neka svjetska priznanja za kvalitetu. Kako gledaš sad na tih 20 godina postojanja?

Možda je moglo s manje odricanja no dobro, nisam tada znao drugačije. Biti ugostitelj znači puno rada i bivanja u lokalu bez slobodnih subota i nedjelja i na to sam ja još nadodao sto drugih stvari da se „mora“, pogotovo kada si prvi u nečemu no tu smo, 20 godina!!!

Zagreb je u posljednjih nekoliko godina dobio puno specialty coffee lokacija. Što možemo zahvaliti tom boomu? Jesmo li stvarno toliki poznavatelji kave kao nacija ili se radi o nekom ugostiteljskom trendu?

Specialty coffee je zadnjih par godina postao trend kako u svijetu tako i kod nas i sada svi pričaju o tome no realno, to su i dalje mali postotci naspram „komercijalnih“ kava. Ne nalazim problem u samome trendu koliko u tome da svi žele sve kupce zadovoljiti pa čim na Instagramu netko nešto „novo“ napravi, evo kod nas i ne samo kod nas, njih na stotine to kopiraju, a da i ne razumiju o čemu se radi. Tako smo imali likove koji bi na natjecanje donijeli najnoviju opremu za kavu, a koristili je na krivi način (da ne kažem da je nisu uopće koristili) ili pak trabunjaju o „hand picked“ kavama i kao fair trade spike u stilu „pomažemo ljudima na farmama kava“, a drže svoje radnike na minimalcima. Promjena kreće od nas samih, a ne od poruka na Instagramu.

Kako si se ti našao u ovom poslu? Je li te kava uvijek zanimala?

Slučajno…nikada nisam ni pio kavu prije i to je za mene bila smeđa tekućina prljava okusa…dok se isto tako slučajno nisam upisao prvo na Universita del Caffe u Trstu te nakon toga otputovao u Oslo i tamo vidio da je kava sve drugo nešto što kod nas u okusima ne postoji…i onda se zaljubiš u to i ostalo je povijest.

U 2017. Elis je stavljen na jako probranu listu najboljih kafića na svijetu. Je li ti to priznanje donijelo neke nove momente u poslovanju?

Donijelo je meni kao možda neku vrstu mira, potvrde za rad. U poslovanju i ne baš. Mi smo nekim čudom od prvog dana uvijek bili „jaki“ kod stranih i tiskovina i samih stranaca da li izgledom lokala koji im je bio „poznat“ ili našim radom i menijem. Od prvog dana mi smo nepušački caffe i dan danas jedan od rijetkih u nas, od prvog dana mi nudimo samo kavu i sve je oko kave.

U RH i dalje nema caffea da nude samo kavu kao mi već svi nude još dodatno nešto da li kolače, čaj, alkohol, što već…i strancima pa i polako našim ljudima je to bio znak da je tu nešto ozbiljno jer im nije bio stran takav tip poslovanja kao što postoje specijalizirane torterie ili pekare i sl. Kod nas mi smo bili prvi u mnogočemu od već navedenog ne pušenja pa do danas nekome svakodnevne stvari. Tada smo mi prvi imali coffee 2 go! Kada sam tražio čaše za to gledali su me u čudu…no ja sam to izgurao uz mnogo drugih stvari kao npr. prvi „grind on demand“ mlinac i „multi boiler“ aparate i druge stvari. Danas ne postoji ozbiljno poslovanje bez toga, no tada su na sve to padale samo kritike i što ja sada izmišljam…

Osim što prodaješ kavu ti je i pržiš. Za sve one koji nisu upoznati s procesom nastanka njihovog omiljenog napitka, koliko je tehnika prženja kave važna i postoji li neka posebnost u tvojoj?

Nisam poseban i nemam posebne tehnike, možda imam samo sreće ponekad pri prženju…

Gdje si ti popio najbolju kavu na svijetu (osim u vlastitom kafiću)?

Mi to u kava svijetu zovemo „God’s shot“ iliti ta neka kava koja ti ostane u sjećanju i za kojom smo stalno u potrazi…u svojih 20 godina imao sam ih samo par, jedna je Black Cat od Inteligensia u Chicagu, Ethiopia Yirgacheffe od Solberg & Hansen u Oslu, imao sam i par svojih no to je doista neobična potraga za super kavom koja se ne dogodi kada tražiš već je sklop slučajnih trenutaka i ne mora značiti da je naj naj, no pamtimo je…

Koja je nacija uopće dominantna u ovoj kategoriji?


Svijet se konstantno mijenja i nekada smo u Skandinavce gledali kao dominantne, onda je to prešlo na Englesku, kasnije USA i Australija no zadnjih par godina daleki istok rastura. Japan, Južna Koreja, Taiwan, Singapur…čuda…Kina raste 20% godišnje…daleki istok rastura toliko da su svi počeli gledati u njih i što je sljedeće će što će izmisliti…

Obučavao si osoblje mnogih poznatih kafića u Hrvatskoj i Srbiji.. Tko je obučavao tebe? Je li ovo profesija u kojoj se stalno moraš usavršavati? Kojom brzinom se uopće smjenjuju neki noviteti i trendovi?


Iako sam s kavom krenuo u Italiji mene su „oblikovali“ Norvežani Willy Hansen i Tim Wendelboe. I prvi pravi treninzi i obučavanja, i beskonačni razgovori o kavi i testiranja, na desetke simpozija po Danskoj i Norveškoj, zapravo sve svoje (uz moj rad i odricanja) dugujem njima. Da nije bilo njih, ja ne bih sada bio ovdje. Obučavanje i traženje u kavi je nešto prirodno no to ne znači „moranje“ praćenja trendova već ljubav prema svome poslu. Matcha trend mene uopće ne zanima. Trend da grijete pa hladite kavu ledom pa opet grijete meni je malo reći glup. Trend desetak različitih mlijeka na meniju je potpuno sulud!

To lupetanje po ugostiteljima, to maltretiranje sa svojim idejama kakvu bi vi kavu, to je nenormalno! U baristu i njegov poziv treba imati vjere i dati mu da kuha kavu u kakvu vjeruje, a ne maltretirati ih trendovima i osobnim preferencama. Važnije po meni je imati svoju priču nego biti dio jedno te istih priča po svijetu. Malom promjenom temperature vode ili gramaže kave vi možete stvoriti svoju priču i trend ako vam je to ideja no ponovno spominjem, najvažnija je vaša priča, vaš identitet iza tog napitka i vaš integritet.

Prije nekoliko mjeseci se pisalo o jako slabim, štoviše povijesno malim, zalihama kave u svijetu. Možeš li zamisliti da jedan dan kave više ne bude? Pretpostavit ću da se u tvom poslu itekako raspravlja o tome jer koristite prirodni resurs. Postoje li neke druge opcije koje se istražuju u slučaju „ne daj Bože“?


To nije daleka budućnost i nije fantastika. To je sadašnjost. Klima se promijenila i neće kava nestati (još) no postat će što već skoro i jest, a to je luksuzna roba! Uz klimatske promjene cijena kave ovisi o trgovinskim ratovima, osiguranju protoka robe, rastu Kine koja nije bila kava kultura, a sada raste 20 % godišnje i kava i u nabavi kao sirovina, a i u caffe barovima će biti sve skuplja i nema tu boljeg odgovora. Ja nisam negativan, ja sam realan, a realnost je da cijene idu i ići će gore.

Često mi znaš spomenuti da bi volio putovati svijetom i uzeti neku pauzu. Vidiš li se u ovom poslu još dugi niz godina ili je to sudbinski preteško pitanje za ovaj razgovor?

Joj ja bih svašta no posao mi ne da…ugostiteljstvo osim problema nabavka robe i rasta cijena, ima manjak radne snage i to će biti možda najveći izazov do sada. Kako raditi, tko će uopće raditi i hoće li taj posao postojati te kako će izgledati u budućnosti i to skoroj.

Mi (ne ja osobno) imamo već full automatske mašine, postoji i sustav gdje su počeli roboti kuhati kave i sve što vi radite je na ekranu kao u Mcdonaldsu naručite što želite i to dobijete, samo bez osobe u pripravi, sve robot radi…Je li to budućnost? Pa i jest zapravo iako mi se ne sviđa. Je li bliska? Ona je već tu zapravo no Europa ima svoj tempo pa budimo malo tome i zahvalni jer na istoku je sasvim druga priča…
Da se vratim na pitanje i odgovor, volio bih svašta no posao sve manje daje slobodnog vremena…

SAZNAJ VIŠE: