Neki dan sam razgovarala s našom Mandom Javorinom i nakon kratke rasprave smo ustanovile da moda nikoga više ne zanima. Sve je samo neka mrta utrka za novim „it“ komadom, za novom online recenzijom, novom injekcijom adrenalina koja dolazi u obliku nečijeg debija samo da bi se sutradan sve vratilo na staro i da bi opet svi bili gladni nekog novog podražaja. TikTok izgara od Pucci Summer trenda i ako vidite jedan video, vidjeli ste ih sve. Beauty zajednica na TikToku se pak snebiva na račun novog Tom Ford rumenila koje košta 100 dolara, a fast fashion konzumenti padaju u trans od nove Zarine jakne koja izgleda kao Saint Laurent. Tu negdje uleti i neki Hermès unboxing u kombinaciji sa sveopćom fascinacijom Beccom Bloom koja niže Van Cleef and Arpels kao da su one ogrlice od šarenih bombona koje su nam roditelji kupovali kad smo bili mali. Inače mali disclaimer: ništa protiv Becce Bloom. Obožavam je gledati. Preslatka je i jako lijepo priča i ima neku urođenu gracioznost koja ju izdvaja u moru drugih s RichToka.
Ako se pitate kakve veze ovaj uvod ima s temom koju pišem danas, on služi samo da vam nekako dočaram stanje na bojnom polju društvenih mreža koje su postale sve osim društvenih mreža. Sve su to prodajni kanali pod krinkom praćenja prijatelja i zanimljivih ljudi koje ionako više ne vidite jer algoritam radi u korist brendova, ne ljudi. A društvene mreže su gorjele proteklih dana zbog dvije modne vijesti.
Margaret Qualley i novi Chanel
Samu modnu zajednicu ne pali previše stvari u posljednje vrijeme. Čini mi se da se nad industrijom nadvio jedan tamni oblak s tek ponekom zrakom sunca koja se probije. Posljednja zraka sunca je bila kolekcija JW Andersona za Dior. Probila se na cijela 24h dok sutradan nisu objavljene cijene komada. Kad su ljudi vidjeli da kaput košta cca 30 tisuća eura sve se vratilo na staro. Jedna zraka sunca koju svi očekuju je Matthieu Blazy i njegova prva kolekcija za Chanel koja će se prikazati u listopadu ove godine. Otkad je imenovan kao nasljednik Virginie Viard javnost uporno traži tragove njegovog utjecaja u novim stvarima koje Chanel izbacuje. Nije ih bilo sve do prošlog tjedna kada je prezgodna Margaret Qualley prošetala u maloj crnoj haljini na premijeri filma „Honey Don’t“.

Qualley je nosila custom made Chanel haljinu za koju nikada ne biste pretpostavili da je Chanel jer izgleda kao klasična minimalistička mini haljina iz 90-ih. Prije bih rekla da je neki old school Calvin Klein ili Gaetano Navarra iz 90-ih. Ipak kako se radi o custom made komadu tu kuće znaju vrludati i prilagoditi se zvijezdi koja ih nosi, ali ovo je i dalje malo atipično pročišćeno za sve što Chanel radi posljednjih godina. Upravo tu je nastalo prostora za šuškanja da je ovo što smo vidjeli neki soft launch debija Matthieua Blazyja. Qualley je look zaokružila s decentnim naušnicama brenda s logotipom i seksi visokim sandalama s trakicama.

Lagerfeld je 90-ih imao izlete u minimalizam kroz kolekcije, ali minimalizam kao takav nikad nije bio pravi genetski kod Chanela. Chanel je prije bio klasičan nego minimalistički. Ako pogledate kolekciju proljeće/ljeto 1995. pronaći ćete doslovno sve moguće inspiracije. Neki modeli čak izgledaju kao da su pod utjecajem Versace estetike (seksi crne haljine s criss/cross trakama). Bilo je tu i nekoliko seksepilnih jednostavnih haljina poput ove koju je nosila Helena Christensen ali većina komada je uvijek bila nadograđena nekim detaljima, rijetko kad potpuno pročišćena. Ako ovo i nije soft launch nekog novog smjera u Chanelu, Blazy bi svakako trebao postaviti Qualley kao glavno zaštitno lice. Prekrasna je, nema plastičnu energiju i izgleda mi kao Dua Lipa glumačkog svijeta.
A je li ovo novi/stari smjer za Gucci?
Onda dolazim do Demne i Guccija. Gucci je doslovno kamenovan sa svakim novim postom koji izađe. Čini mi se da ne mogu ništa izbaciti a da ih ljudi sasijeku u komentarima i sad se ta negativa već nakuplja nekako po inerciji. Kao da je animozitet s Balenciage prešao na Gucci. Također ću primijetiti da je klima negativna i za Demnin debi jer čovjek nije još prikazao ništa, a već su ga svi osudili na propast. Je li to fer? Nikako, ali nije ni fer da će Ferragamo vjerojatno „izbaciti“ genijalnog Maximiliana Davisa jer eto nemaju vremena da se razvije u neku prodajnu silu. Danas ništa nije fer, u niti jednoj branši.
Demna je ovog vikenda izveo jedan trik nestajanja, točnije nije Demna već njegov suprug Loik Gomez. Gomez je izazvao globalno komešanje kada je na svom profilu objavio fotografiju koja izgleda kao hommage Tomu Fordu. Svi su se raspisali o potencijalnoj inspiraciji za mušku kolekciju i fascinaciji koju je Demna razvio prema Tom Ford eri otkako je ušao u arhivu kuće.

Bez namjere da zvučim pretenciozno, ali s kim bi se trebao inspirirati? S erom Fride Giannini čije su kolekcije bile pola Tom Ford pola Cavalli? Dva najveća uspjeha kuće Gucci su Tom Ford i Alessandro Michele. Logično je da se neće inspirirati Micheleom čija estetika je suprotna svemu što Demna radi godinama, a i taj maksimalizam je previše osobno vezan za Michelea. Kod Forda ima prostora za manevar i ubacivanje nekih vlastitih elemenata jer Ford je uvijek bio moćan, seksi, komercijalan i in your face. Fotografija je brzo uklonjena nakon objave iako ju je većina medija uspjela screenshotati i objaviti.

Nemamo potvrde ni za novi Chanel ni za novi Gucci. Sve su ovo samo nagađanja, ali jesen mi miriše na jedan veći reset u modnoj industriji. I ptice na grani znaju da joj je potreban.