Splitska gastro scena se iz godine u godinu obogaćuje, no među novitetima postoje restorani koji su trajno zapisani kao inovativni i kvalitetni. Jedan od njih je i Artičok, koji je nezaobilazna adresa za lokalne gurmane kao i turiste. Tamo će vas uvijek dočekati mediteranski specijaliteti, poznati i jednostavni okusi s dozom modernog tvista. Na meniju se nalaze dobro poznati klasici restorana i ta kvaliteta i ustrajnost ih čini jednim od najboljih restorana u gradu. S obzirom na to kako osim vrhunskih jela, imaju i najljepšu terasu u gradu, naš prvi splitski BURO. Bottomless Brunch smo odlučili smjestiti upravo tamo. Sunce, glazba, atmosfera, piće i vrhunski zalogaji, sve nas je to pratilo ove subote. Metro se pobrinuo za svježe namirnice i gastro detalje, a iza vrhunskih zalogaja stoji chef Artičoka Stipe Šušnjara s kojim smo popričali o karijeri, uspjehu i gastronomiji.

Stipe, što vas je inspiriralo pri kreiranju zalogaja za brunch u Artičoku?
Inspiraciju sam pronašao u našem stalnom meniju – željeli smo brunch približiti našem identitetu, pa su jela uglavnom reinterpretacije već poznatih okusa iz Artičoka. Sezonske namirnice i lokalni proizvođači iz okolice dali su smjer – htjeli smo da brunch ima „naš potpis“, ali u ležernijem tonu.

Koliko vam je važna sezonalnost i lokalno porijeklo namirnica pri osmišljavanju menija za ovakve događaje?
To je temelj svega što radimo. Radijus od 30 km oko restorana diktira našu svakodnevicu – vjerujem da jela imaju veću vrijednost kad su povezana s krajem iz kojeg dolaze. Sezonalnost daje dinamiku jelima, ali i autentičnost koja gostima često bude najzanimljivija.

Kako balansirate inovativnost i tradiciju u svojim jelima – i vidimo li taj balans i u brunch meniju?
Definitivno. Brunch je idealna prilika da se poigramo poznatim jelima – recimo, sir iz mišine smo interpretirali na novi način, zadržavajući njegov karakter, ali mu dali suvremeni okvir. Taj balans je srž onoga što radimo: poštivanje tradicije, ali s pogledom unaprijed.

Koja je namirnica trenutačno vaša najveća inspiracija i zašto?
Majčina dušica. Upravo je sada u cvatu i ima najintenzivniji miris. Koristim je diskretno, kao malu tajnu u više jela.

Koliko su vam iskustva iz Londona i Dublina oblikovala današnji pristup kuhanju?
Iskustva vas iz svijeta uvijek oblikuju i udare neke temelje koje kasnije primjenjujete u poslu. Tamo sam naučio organizaciju – kako voditi tim, kako postaviti strukturu u kuhinji da sve teče glatko. Iako je naš pristup u Artičoku puno intuitivniji i bliži prirodi, ta škola reda i rada mi je izuzetno pomogla u svakodnevici.

Kako pristupate kreiranju jela koja trebaju zadovoljiti širi spektar ljudi, kao što je slučaj na eventu poput ovog?
Biramo namirnice i okuse koji su poznati, ali ih interpretiramo na svjež način. Bitno mi je da jelo ima priču, ali i da je ukusno i ugodno svima.
Što vam znači kuhanje u Artičoku – kako se ta priča razlikuje od svega što ste do sada radili?
Artičok je spoj svega što volim: sezonskog kuhanja, lokalne povezanosti i prostora za igru. Ovdje prvi put osjećam da kuham potpuno slobodno, ali i odgovorno – prema mjestu, ljudima i gostima.

Postoji li neka “zabranjena” ili zaboravljena namirnica koju potajno obožavate koristiti?
Ne bih rekao “zabranjena”, ali recimo – volim koristiti suncem obrađene crne masline koje sami radimo na terasi restorana. To je namirnica koja je zaboravljena a savršeno opisuje podneblje u kojem živimo.


Jeste li ikad stvorili jelo iz inata — recimo, da dokažete da se s nekom ‘dosadnom’ namirnicom može napraviti nešto spektakularno?
Apsolutno – artičoka je klasik koji mnogi zaobilaze jer je “nezahvalna” za pripremu. Nama je postala zaštitni znak. Uparili smo je s graškom i pršutom i dali joj potpuno novu ulogu – i ljudi su je zavoljeli.

Kad ne kuhate, gdje i kako najradije jedete?
Najdraže mi je jesti kod punice. Tamo ne mislim o servisu, platingu ni konceptu – samo jedem i uživam. To je moj comfort zone.


Koje je najneočekivanije jelo koje ste poslužili u Artičoku, a da je postalo hit među gostima?
Reinterpretacija sira iz mišine. Mnogi su bili skeptični jer je to jak, specifičan sir, ali kad smo ga uklopili u suvremeni kontekst s pažljivo biranim kontrastima – postao je jedno od traženijih jela.