Moram priznati da već prilično dugo razmišljam kako uopće pristupiti ovoj temi. Pokušavam pronaći racionalan razlog zašto bi moje mišljenje o istoj uopće nekoga zanimalo, uzevši u obzir da sam bivša odvjetnica i korporativna pravnica te da nemam baš nikakve službene diplome ili potvrde koje bi vam mogle pružiti sigurnost ili garanciju da sam kvalificirana o ovome govoriti.


Stvari koje imam uključuju nepresušnu želju za znanjem i razumijevanjem funkcioniranja kože, vjerujem i više ili manje razvijenu sposobnost za kritičko razmišljanje (to je nešto što u odvjetništvu ipak moraš razviti), relativno novu karijeru u skincare industriji, ali i veliko poštovanje prema dermatolozima, koji otkrivaju i liječe ne samo karcinome kože, nego i ostale više ili manje ozbiljne bolesti najvećeg organa našeg tijela. Upravo sam od dermatologa naučila toliko toga što je zauvijek promijenilo moj pogled na skincare, njegove mogućnosti i ograničenja te na njegovu ulogu u našem životu i zdravlju i beskrajno sam zahvalna na tome.
Nedavno sam, međutim, pogledala epizodu mega popularnog podcasta neuroznanstvenika dr. Andrewa Hubermana sa Sveučilišta Stanford, koji se u svojim emisijama bavi temama dugovječnosti i starenja organizma. Dr. Huberman uživa ogroman autoritet među pojedincima koji imaju želju bolje razumjeti ta pitanja i biti u toku s novim znanstvenim istraživanjima i spoznajama o njima. U njegovoj recentnoj emisiji o zdravlju kože gostovao je dr. Teo Soleymani, dermatolog s istog sveučilišta, koji je tijekom razgovora iznio zapanjujuću količinu, po mom mišljenju, izuzetno opasnih dezinformacija o zaštiti od sunca i zdravlju kože. Kako je emisija odmicala, postajalo je jasno da navedeni doktor ima i vrlo jasne financijske poticaje da govori neke od tih stvari.

Svakako jedna od opasnijih tvrdnji iz ovog podcasta je ta da se proizvodi za zaštitu od sunca mogu naprosto zamijeniti fizičkim blokadama sunca i boravkom u hladu. Naravno da je ovo preporučljivo uvijek i svakome, osobito ako netko baš odbija koristiti SPF pod bilo koju cijenu. K tome, naravno da SPF nije neprobojna zaštita od sunca, osobito ako ga ne nanosimo dovoljno. Ali predstaviti opciju izbjegavanja sunca kao jednako sigurnu kao što je zaštita u kombinaciji sa tzv. sun protective behaviour-om naprosto je opasno dovođenje u zabludu, koje može imati zaista ozbiljne posljedice za naše zdravlje.
Čitavu analizu ove epizode i najvažnijih izrečenih dezinformacija, kao i vrlo precizna objašnjenja i informacije o tim istim temama, možete pogledati u videu znanstvenice s doktoratom iz kemije i diplomom iz kozmetičke kemije, dr. Michelle Wong, poznatije kao Lab Muffin. Svakako preporučam da pogledate čitavu analizu jer je prepuna zaista zanimljivih i važnih informacija, ali i odgovora na brojna pitanja koja vas sigurno muče ako ste ikada pokušali dublje razumijeti ove teme.
Sve je navedeno za mene bio veliki alarm i znak da je krajni trenutak da napokon NETKO i kod nas barem otvori ovu zaista važnu temu. Pritom se nadam da će se stručnjaci puno kvalificiraniji od mene uključiti u konverzaciju i ispravno nas informirati o ključnim pitanjima koja mi klijentice svakodnevno iznova postavljaju i koja kod njih stvaraju veliki osjećaj zbunjenosti, zabrinutosti i straha
Prije bih vam, pretpostavljam, rekla da samo slušate liječnike. Ali i u spomenutom se podcastu radilo o znanstveniku i dermatologu sa zaista ozbiljnom karijerom, titulama i referencama i sigurna sam da bi većina ljudi koji se trude donositi informirane odluke o vlastitom zdravlju, a bez da pritom imaju neko veliko predznanje o ovim temama, bez previše razmišljanja, opravdano, prihvatila nijhove savjete kao točne, istinite i potpune. I upravo to je veliki problem. Jer kome uopće možemo vjerovati ako ne znanstvenicima i stručnjacima s tako uglednih institucija?

Sigurna sam da najveći dio sudionika na platformama poput youtubea i raznih podcasta ima iskrenu želju pomoći i nije im cilj svjesno nas dovoditi u zabludu (svakako ima i takvih, ali oni sada nisu tema). No činjenica je također i da dezinformacije imaju puno drugačiju težinu i utjecaj kada dolaze od liječnika i znanstvenika, nego od influencera i raznih drugih sudionika u skincare content creation industriji. Od liječnika i znanstvenika naprosto imamo pravo očekivati puno veći stupanj odgovornosti, istraživanja tema o kojima govore, ali i jasnog razgraničavanja onoga što znamo kao znanstvene činjenice i onoga što oni na temelju svog subjektivnog iskustva pretpostavljaju.
Činjenica je također da se dermatolozi tijekom svog obrazovanja najčešće ne bave previše toksikologijom, kozmetičkim formulacijama, konzervansima u tim formulacijama, načinima na koje kozmetički proizvodi postižu planirane učinke na koži i sličnim temama. I to naprosto zato što se moraju baviti ogromnom količinom drugih tema koje obuhvaća specijalizacija iz dermatologije. Postoje, međutim, eksperti koji su čitave svoje karijere posvetili upravo ovim područjima, a njih se danas, nažalost, premalo pita za mišljenje.
Jedan od razloga za to je popularnost brojnih dermatologa na društvenim mrežama (čak postoji i temin dermfluencer), koja ih je učinila praktički jedinom stručnom adresom za sva pitanja koja se tiču skincare proizvoda. Činjenica je, međutim, i da danas više nitko ne može biti stručnjak za sve jer prava ekspertiza naprosto zahtijeva o gromnu količinu resursa koji nam je svima ograničen, a to je vrijeme.

Ovo naravno ne znači da dermatolog, ukoliko odluči zaista tome posvetiti dovoljno vremena i educirati se o određenim temama i područjima koja nisu nužno njegova najuža specijalnost, neće biti pouzdan izvor informacija i o tim pitanjima. Poanta je samo u tome da smo često skloni savjete i mišljenja liječnika o najrazličitijim temama uzeti zdravo za gotovo jer naprosto vjerujemo autoritetu liječničke diplome i dugotrajnog obrazovanja. Ovo je naravno potpuno logično i legitimno, ali istovremeno je važno biti svjestan da niti liječnici nisu stručnjaci za sve, te da često izlaze iz okvira onoga za što su obrazovani. A ako to rade bez ozbiljnog istraživanja, edukacije i provjere tih informacija s relevantnim stručnjacima upravo u tim poljima, često nažalost i sami šire informacije koje nisu utemeljene na aktualnim znanstvenim spoznajama i ponekad mogu zaista biti opasne. Zato je vrlo bitno shvatiti što točno uopće uključuje specijalizacija iz dermatologije ili bilo koje druga specijalizacija, a što ne.
Odličan primjer ovoga je i video jednog dermatologa naslovljen otprilike: “dermatolog objašnjava zašto ne biste trebali koristiti proizvode za zaštitu od sunca s kemijskim filtrima”. Taj video, koji je naravno prepun netočnih informacija, imao je preko 500 000 pregleda, što je ogroman skok od 3000 pregleda, koliko u prosjeku imaju ostali njegovi materijali na toj istoj platformi. Istovremeno, ovo uopće nije tema u kojoj on barata potrebnim znanjima, a većina nas nije ni svjesna postojanja toksikologa, nego smatramo da su sve ovo teme za koje je dermatolog prava adresa za sva naša pitanja i nedoumice. A to naprosto nije tako.

Ovo također pokazuje i kolika je moć algoritama društvenih mreža u širenju dezinformacija, pogotovo ako dolaze od osoba koje se smatraju, ispravno ili pogrešno, autoritetima u određenom području. Naravno da će se svatko od nas preplašiti kada pročita takav naslov i odmah otvoriti taj video. To je na kraju krajeva ono od čega društvene mreže žive i zato je širenje dezinformacija danas postalo brže, efikasnije i opasnije nego ikad.
Problem je u tome da najčešće uopće nismo svjesni što sve ne znamo o određenoj temi i stoga postaje savršeno jasno da je prvi, a možda i najvažniji korak pri donošenju informirane odluke za naše zdravlje, zapravo razabrati kojem stručnjaku uopće treba postaviti koje pitanje. Što se tiče primjerice bolesti i karcinoma kože, to će sasvim sigurno biti dermatolozi.
Što se, međutim, samih skincare proizvoda tiče, čini mi se da najviše nesporazuma i straha generiraju sljedeća dva područja za koja su najrelevantnije ipak neke druge ekspertize:
Sigurnost kozmetičkih sastojaka i proizvoda
Ovo je prvenstveno područje kojim se bave toksikolozi – stručnjaci koji su posebno školovani i obučeni kako bi istraživali prirodu štetnih učinaka određene supstance na žive organizme i procjenjvali mogućnost pojave tih štetnih učinaka. Kao što već zasigurno znate, svaka tvar u određenoj koncentraciji postaje otrov pa je i moderna toksikologija usmjerena prvenstveno na određivanje takozvane sigurne doze, odnosno doze bez štetnog učinka. Toksikolozi stoga moraju vrlo jasno razumjeti ne samo sve uključene biološke mehanizme, nego i dostupne metode istraživanja. Na osnovu tako dobivenih egzaktnih podataka, te uz jasno definirane postupke evaluacije i interpretacije rezultata, toksikolozi određuju tzv. dozu bez učinka.

Ovo je zapravo odličan primjer područja o kojem će prosječan dermatolog zapravo znati iznenađujuće malo ukoliko nije uložio značajno vrijeme i trud u dodatnu edukaciju. Neki od njih su to nedvojbeno i učinili, ali mnogi i nisu pa savjete dermatologa iz ovog područja osobno uvijek uzimam s oprezom.
Način funkcioniranja i efikasnost kozmetičkih proizvoda
Ovo je pak područje kojim se bave prvenstveno kozmetički kemičari i formulatori kozmetičkih proizvoda. Većina nas nije svjesna da će efikasnost i snaga određenog kozmetičkog proizvoda uvelike ovisiti o njegovoj ukupnoj formulaciji. Sasvim je moguće da primjerice serum s 5% aktivne supstance u kozmetičkom proizvodu bude manje efikasan i isporučuje u kožu manje aktivnog sastojka nego serum koji ima 2% iste te supstance. Kozmetički proizvodi nisu kao lijekovi u kojima ista koncentracija aktivne tvari nužno znači i jednak učinak jer sve ovisi o ukupnoj formulaciji, metodi dostave i biološkoj dostupnosti aktivnih sastojaka. Upravo ovo je razlog zašto su neki dermatolozi pogrešno fokusirani isključivo na koncentraciju aktivnih sastojaka u proizvodima. Ona je svakako ključna kod lijekova i terapija koje vam oni propisuju za liječenje bolesti kože, ali kod kozmetičkih proizvoda vrijede sasvim druga pravila.

Naravno da ovo nije niti približno iscrpan popis, ali nadam se da je barem početak puno ozbiljnijeg i dubljeg razgovora o ovim temama. Sasvim sigurno je jako teško jasno komunicirati komplicirane znanstvene koncepte široj publici, koja često nema nikakvo predznanje o njima. Ali istovremeno je i važnije nego ikada da se relevantni stručnjaci napokon uključe u ovu raspravu, umjesto da nastave prepuštati prostor raznim šarlatanima da nas nepotrebno zastrašuju, a onda na tom strahu i značajno profitiraju.
Također je ključno da i mi sami prestanemo nekritički slušati razne „eksperte“ te da i sami istinski preuzmemo odgovornost za svoje zdravlje na način da naučimo kritički preispitivati informacije koje nam se svakodnevno serviraju, kao i njihove izvore. Pritom u svom promišljanju moramo itekako ostati svjesni svog vlastitog neznanja te, po mogućnosti, stavove i mišljenja koja iznose pojedini znanstvenici i liječnici uspoređivati i sa službenim stavovima regulatornih tijela kao što su primjerice FDA, EMA, ili australski TGA, ali i stavovima relevantnih stručnih udruženja i organizacija kao što je primjerice National Eczema Association i sl. Ovo sasvim sigurno nije nimalo jednostavan zadatak, ali možda je i jedan od najvažnijih ako želimo saznati što je zaista dobro na naše zdravlje.