Zašto je i kako je Jaguar zapalio internet svojim novim brendingom

Ulizivanje Generaciji Z ne isplati se baš uvijek, pa ni novi generički logo niti deklarativna inkluzivnost ne mogu spasiti ovu reklamu za aute – bez auta
26.11.2024.
IMAGE SOURCE: Press
RECOMMENDED

Od malih nogu opsjednuta sam vintage automobilima. Za ovu moju strast odgovoran je moj tata, koji je uvijek imao barem jedan (a često i dva, što je ponekad znalo iznervirati mamu). Iako sam obožavala svaki naš oldtimer automobil, posebno džipove, na moju veliku žalost, nikada nismo imali Jaguar. Ipak, legendarni brend ostao je urezan u mojoj svijesti i zauvijek predstavlja pojam automobila kakav bih voljela voziti (kad bih imala vozačku dozvolu i, ništa manje bitno, garantirano parkirno mjesto u centru Beograda). Ipak, ova tema često ispadne „niche“, iako mnogo ljudi obožava vozila sa znakom opasne mačke u skoku. Ili sam barem tako mislila – do prije nekoliko dana. Ne sjećam se kada je neki automobil postao toliki predmet rasprave kao što je Jaguar, otkako je kompanija predstavila svoj novi brending (i obrisala sve sa svog službenog Instagram profila, u potezu sličnom onima koje često povlače modni brendovi poput Balenciage).

Priznajem, na početku mi ništa nije bilo jasno – ponajmanje odakle potreba za rebrendingom jedne takve legende i generički dizajn novog logotipa. “Inkluzivni video” koji ga prati također mi je ostao zagonetka. No, moja zbunjenost izgleda nije bila dijeljena s drugima, jer je veći dio javnosti obuzelo potpuno drugačije osjećanje – bijes. I to bijes epskih razmjera.

Vrhunac mi je naslov u britanskom magazinu Guardian “Hats off to Jaguar’s ‘inclusive’ new branding: now people of all backgrounds won’t buy its cars” u kom se ovaj rebrending čak povjezuje i sa Trumpovom pobjedom na izborima jer neki stručnjaci sugeriraju da ton reklame djeluje neusklađeno s desnim političkim pomakom, što je utjelovljeno reizborom Trumpa i padom pokreta poput Black Lives Matter i #MeToo. Do sada su se već oglasili i čelnici kompanije Jaguar kako bi stali u obranu ovog “woke” poteza.

https://www.instagram.com/p/DCt6DDaNJgo/?hl=en

Nisam sigurna što točno mislim o svemu ovome, iako imam emotivne veze s brendom. Nekako mi se cijela buka čini izrežiranom, a sam rebranding lišen smisla. Točnije, lišen onog što bih nazvala pravim smislom. Budući da se već razvio marketinški folklor oko Jaguarove kampanje, uz reakcije koje variraju od glasnog zbunjivanja do glasnog ismijavanja, jedini zaključak koji mogu donijeti jest da je najbolji argument (i vjerojatno razlog iza cijelog cirkusa) branitelja ove reklame: “Internet priča o tome.”

Nova reklama i rebranding izazvali su burne reakcije na internetu, uključujući i platformu X, gdje je glavni izvršni direktor, Elon Musk, objavio: “Prodajete li vi automobile?” (ne bih ulazila u to što mislim o Musku, ali hajde da ga spomenem, just for the sake of the ergument).

https://www.instagram.com/p/DCmstYbxNyE/?hl=en

U odgovoru na kritike, generalni direktor Jaguara, Rawdon Glover, stao je u obranu kampanje, navodeći da bi pridržavanje tradicionalnog automobilskog marketinga uzrokovalo da se brend “utopi u masi.” Istaknuo je potrebu da se Jaguar razlikuje na tržištu, naglašavajući: “Ne bismo se trebali pojavljivati kao automobilski brend.”

Nije da nema onih koji tvrde kako im se kampanja sviđa, iako je očito izlizana, dosadna i otprilike jednako “hrabra” kao i “korištenje svoje platforme” na dodjeli nekih filmskih nagrada. No, jedno je sigurno: niti jedan od tih branitelja kampanje neće kupiti niti jedan od ovih automobila. A da budemo iskreni, prodaja automobila i dalje je osnovna misija automobilske tvrtke. Štoviše, smiješno je što trenutno nema Jaguar automobila za kupnju, jer je kompanija potpuno obustavila proizvodnju na barem godinu dana (tri nova električna vozila ne očekuju se na tržištu prije 2026. godine). E sad, ta će vozila koštati gotovo dvostruko više od trenutnog Jaguara, a tvrtka tvrdi da ovom reklamom najavljuje svoje namjere dosegnuti mlađe, bogatije kupce (dokle više s ulizivanjem Gen Z?).

Otuda i ovaj “raskid s uobičajenim kategorijskim stereotipima”, što me iz nekog razloga podsjeća na političke stranke koje tvrde da im ne trebaju stariji glasači – oni mogu pridobiti nove, bolje. Što dalje reći? Mogu samo zaključiti da me svaka asocijacija na službenu politiku (posebno u posljednjih nekoliko godina) dovodi do zaključka da se, u suštini, radi o čistom besmislu. Pa tko voli, nek’ izvoli.

SAZNAJ VIŠE: