Tjedan visoke mode u Parizu otvorio je Schiaparelli i visoko nametnuo ljestvicu koju u narednim danima gotovo pa nitko nije mogao dosegnuti. Puno se pričalo o Chanelu koji je predstavio kolekciju bez kreativne direktorice, a reviju potpisuje dizajnerski tim ove francuske kuće, čime je dosta grubo završena priča s Virginie Viard, dizajnericom koja je u kući provela tri desetljeća.
Balenciaga je, kao i uvijek, bila kuća o kojoj se najviše raspravljalo na društvenim mrežama, a predmet rasprave je, osim same repetitivnosti dizajna, bilo pitanje – što osim načina izrade razlikuje ovu kolekciju visoke mode od jedne ready-to-wear linije nastale pod Demnom? Robert Wun posljednjeg je dana predstavio kolekciju i zatvorio tjedan visoke mode na pravi način, s nevjerojatnim dizajnom koji storytelling, umijeće i kreativnost stavlja na prvo mjesto.
Robert Wun
Posljednjih deset godina Robert Wun svojim kolekcijama priča nevjerojatne priče, a desetljeće umjetnosti i mode koje kontinuirano donosi proslavio je kolekcijom koja tematizira prolaznost vremena. Koncept prolaznosti odlučio je prikazati kroz prizmu godišnjih doba pa je kolekciju otvorio look koji predstavlja zimu – godišnje doba za koje smatra da potiče ljude da dublje promišljaju o životu. Istovremeno je kolekciju iskoristio kako bi zavirio dublje u svoje misli, kako bi pronašao razloge zbog kojih radi ovaj posao i koliko moda ima smisla? “Ako prihvatite da jednog dana sve dolazi svom kraju, pronaći ćete odgovore koje tražite”, rekao je Wun.
Vidjeli smo elemente karakteristične za Wuna, od opera rukavica, rubove haljine koji izgledaju izgoreno, dramatične šešire i bogati baršun u jakim bojama te korištenje kristala i perli kako bi se stvorio efekt na crnoj tkanini. Impresivna su bila i četiri posljednja looka koji su reprezentirali kožu, meso, kosti i dušu, čime je također tematizirao prolaznost, fizičku i onu spiritualnu. Crvena haljina koja je oponašala izgled ljudskog mesa ispod kože prekrivena je perlama i težila je čak 40 kilograma.
Jean Paul Gaultier
Belgijski dizajner i kreativni direktor kuće Courrèges, Nicolas di Felice, za ovu sezonu je preuzeo palicu dizajnera nove Jean Paul Gaultier haute couture kolekcije. Za razliku od prethodnih gostujućih dizajnera među kojima je Oliver Rousteing iz Balmaina te Haider Ackermann, Felice je onaj s najmanje iskustva. To ne znači da je posao odradio loše – gostujući dizajneri iz sezone u sezonu za JPG prirede neke od najboljih showova.
Prošle sezone bila je to Simone Rocha s coquette elementima, a Nicolas di Felice razmišljao je o senzualnim i nježnim siluetama koje izgledaju vrlo snažno i seksi. Otkako je stigao u Courrèges, dizajner je brend okrenuo prema mlađoj publici i dao mu suvremeni, zabavni, party karakter, a dio toga prenio je u ovu kolekciju.
Kolekcija se doslovno odmotavala, od tamne prema svjetlijoj paleti boja. Jakne, kaputi i dugi rukavi te kreacije koje prekrivaju lica modela otvorila su reviju, a polako se, sa svakim sljedećim lookom, sve više otkrivalo lice, vrat i ramena modela dok se do kraja kolekcije nisu otkrile pomalo erotične drapirane haljine.
Schiaparelli
Daniel Roseberry uvijek je tu kako bi pokazao da je visoka moda umjetnost. Ovoga puta u dramatičnoj atmosferi zamračenog podruma hotela Salomon de Rothschild, u kojem su modeli polako šetali prostorijom što je podsjećalo na salonske prezentacije, donio je kolekciju kojom ženi daje snagu da se iznova i iznova preporodi pomoću odjeće. Referenca je bila i dizajnerica Elsa Schiaparelli čijom se bogatom arhivom inspirirao i koja je sama bila poput ptice Feniks, sa sposobnosti da iznova otkriva samu sebe.
Jedna od upečatljivih kreacija je ona s dramatičnim perjem kojim se referirao na Elsin rad iz 1940. godine. Naime, dizajnerica ga je tada kreirala kao hommage ruskoj prima balerini Anni Pavlovoj koja je preminula 1931. godine, a koja je upamćena po baletu “The Dying Swan”. Tema ponovnog rođenja protezala se cijelom kolekcijom punom korzetiranih haljina, silueta naglašenih ramena i voluminoznih haljina. Kroz 31 kreaciju u kolekciji, naglasak je stavljen na balans snage i krhkosti kao i na odnos Roseberryja prema ženama, minucioznom dizajnu i arhivi kuće za koju stvara.
