Prvo, da raščistimo nešto: nemam apsolutno ništa protiv toga da ljudi žele izgledati lijepo. Uljepšavanje, mijenjati svoj izgled, razmišljati o tome i truditi se nije apriori ništa loše – bravo za sve one koji u svom trudu postižu ravnotežu. Uostalom, izgledati lijepo moglo bi se nazvati i pametnom odlukom jer svi znamo da “unutarnja ljepota” nije baš prva stvar koju ljudi primijete i koja nam olakšava hod kroz život. No, otkako je svijeta i vijeka, a posebice otkako je interneta i društvenih mreža, utrka za ljepotom dosegla je nove vrhunce. Glow up priče nas napadaju sa svih strana, bilo da nam ih serviraju oni koji su se na bilo koji način “uljepšali” (prema “službenim” standardima, naravno, to je posebna tema, da ne kažem problem) ili oni koji nam “uljepšavanje” nude kroz svoje usluge, proizvode i savjete. Nije riječ o prodavanju magle, rezultati se itekako vide, ali opća uniformiranost odavno je počela mirisati na prisilu. A kad nekoga stišćete, logično je očekivati otpor. Tako smo došli do novog trenda na TikToku: jeste li čuli za glow down ili “poružnjivanje”?
Suprotno raznim pričama o estetskom napretku, glow down koncept na prvi pogled koncentrira se na proces koji ide u suprotnom smjeru. Međutim, bilo bi vrlo površno ispravljati ili definirati jednu krajnost drugom. Iako je TikTokov glow down challenge izmislila Gabrielle McDonald, djevojka koja kaže da je “dostigla svoj fizički vrhunac u srednjoj školi” i pokrenula lavinu videa ljudi koji se osjećaju isto, glow down zapravo nije o tome kako netko izgleda. Evo zašto.
Da bismo razumjeli glow down, prvo moramo dobro razumjeti glow up. Između fotografija “prije i poslije” nisu samo posjeti frizerima i dermatolozima (iako, naravno, i oni igraju veliku ulogu). Vrlo često proces glow up-a uključuje potpunu promjenu stila života, bilo da se radi o prehrani i treninzima, (skupim) estetskim zahvatima, odjeći… Take your pick. Iznad svega, glow up zahtijeva da se osoba u svom svakodnevnom životu posveti tom jednom najvišem cilju: dosezanju “najbolje verzije sebe”. Problem je u tome što ovaj izraz označava samo fizičku verziju, a ne osobu u cjelini. U kulturi opsjednutoj izgledom, to nije iznenađujuće, samo je toksično. Sjetite se samo savršenih nogu za tajice.
Bezbrojne su priče, ne samo one na društvenim mrežama nego i iz svačije svakodnevice, o tome kako izgleda kada je život podređen postizanju bilo kakvog ideala fizičkog izgleda. Svaka opsesija je iscrpljujuća, pa tako i ova. Glow up je često mnogo dramatičniji od suprotnog smjera – u nekim glow down videima žene jednostavno govore o tome kako više nisu opsjednute savršenom nijansom plave kose ili su se odrekle piercinga, prestale vježbati šest dana u tjednu i smanjile broj treninga na tri ili ih zamijenile drugim fizičkim aktivnostima u kojima zapravo uživaju. Dakle, glow down je zapravo raskrižje s opsesivnim ponašanjem i robovanjem toksičnim idejama o sebi.
Ako mene pitate, umjereni glow down je veliki poticaj za samopouzdanje i podržavam tu ideju 110%. Osim toga, videi su često jako duhoviti, a svi znamo da je smijati se nekoj temi znači oduzeti joj moć i tu moć darovati sebi. Svi bismo mogli imati koristi od toga da sebe shvaćamo manje ozbiljno, zar ne?
Dakle, dajte nam što više načina da se oslobodimo željezne šake kojom svijetom vladaju uniformirani i nerealni standardi ljepote. Oslobodimo se tog ropstva i uživajmo u uljepšavanju kada nam se prohtije, a ne po cijenu neprospavanih noći pred ogledalom i padanja u nesvijest, kao i nemogućnosti da sebe i druge ljude vidimo kao cjelinu, a ne kao skup pojedinačnih dijelova.
Još jedan važan aspekt glow down-a je to što ne mislim da bi trebao značiti “odustajanje od života”. Ne podržavam prejedanje iz inata ili muke i ne nazivam to slobodom, to je pakao isto kao živjeti na dva lista salate. U konačnici, cijela poanta glow down-a trebala bi biti prihvaćanje sebe i života u skladu sa samim sobom, a ne u odnosu na to kako vjetar puše.
